ŠESTO POGLAVLJE

Poručnik Mozee: Mislim da imate neke ideje koje bi nam mogle pomoći u sprječavanju kriminala. Volio bih ih čuti.

Śrīla Prabhupāda: Za razliku od pobožna čovjeka, čije je srce čisto, kriminalac ima nečisto srce. Ta je prljavština poput bolesti u srcu kriminalca koja poprima oblike neobuzdane požude i pohlepe. Kriminal je vrlo raširen jer danas veliki broj ljudi boluje od te bolesti. Kad ljudi očiste srce od te prljavštine, kriminal će nestati. Okupiti mnoštvo ljudi i navesti ih da pjevaju Božja sveta imena najjednostavniji je proces pročišćenja. To se zove saṅkīrtana i temelj je našeg pokreta za svjesnost Kṛṣṇe. Prema tomu, ako želite spriječiti kriminal, morate okupiti što više ljudi za masovnu saṅkīrtanu. Skupno pjevanje Božjeg svetog imena svima će očistiti srca od sve prljavštine. Onda više neće biti kriminala.

Poručnik Mozee: Smatrate li da postoji razlika između kriminala u Sjedinjenim Državama i u vašoj zemlji, Indiji?

Śrīla Prabhupāda: Kako glasi vaša definicija kriminala?

Poručnik Mozee: Svako ugrožavanje prava jedne osobe od strane druge osobe.

Śrīla Prabhupāda: Da. Naša je definicija ista. U Upaniṣadama je rečeno, īśāvāsyam idaṁ sarvam: „Sve pripada Bogu.“ Svatko ima pravo koristiti ono što mu je Bog dodijelio, ali ne smije prisvajati tuđu imovinu. Ako to učini, postaje kriminalac. Vi Amerikanci mislite da je Amerika vaša zemlja i to je prvo kazneno djelo. Iako prije dvjesto godina nije bila vaša, došli ste iz drugih dijelova svijeta i proglasili je svojom zemljom. Ustvari, to je Božja zemlja, zato pripada svima jer su svi Božja djeca, ali većina ljudi nema nikakvu predodžbu o Bogu. Gotovo su svi bezbožni. Zato ih trebamo poučiti da vole Boga. U Americi, vaša vlada ima izreku „U Boga vjerujemo“. Je li to istina?

Poručnik Mozee: Da.

Śrīla Prabhupāda: Ali gdje je naobrazba o Bogu? Dobro je vjerovati, ali sama vjera neće potrajati ako se ne temelji na znanstvenim spoznajama o Bogu. Možemo znati da imamo oca, ali ako ne znamo tko nam je otac, naše je znanje nesavršeno. Ta naobrazba o znanosti o Bogu nedostaje.

Poručnik Mozee: Mislite li da nedostaje samo ovdje, u Sjedinjenim Državama?

Śrīla Prabhupāda: Ne. Svuda. Doba u kojem živimo naziva se Kali-yuga, doba zaboravljanja Boga. To je doba nerazumijevanja i svađe, a srca ljudi puna su prljavštine. Bog je tako moćan da se pjevanjem Njegova svetog imena pročišćavamo. Tako su se moji učenici očistili od loših navika. Naš se pokret temelji na načelu pjevanja Božjeg svetog imena. Svakome pružamo jednaku priliku. Ljudi mogu doći u naš hram, pjevati mantru Hare Kṛṣṇa, pojesti malo prasādama* radi osvježenja i postupno se pročistiti. Ako nam vladini autoriteti pruže pogodnosti, možemo održavati masovne saṅkīrtane. Onda će se cijelo društvo nedvojbeno promijeniti.

Poručnik Mozee: Ako vas pravilno razumijem, gospodine, kažete da trebamo naglašavati vraćanje religijskim načelima.

Śrīla Prabhupāda: Svakako. Osim po religijskim načelima, po čemu se razlikuju pas i čovjek? Čovjek može shvatiti religiju, ali pas ne može. To je razlika. Ostane li ljudsko društvo na razini mačaka i pasa, kako možete očekivati mirno društvo? Ako dovedemo desetak pasa u neku prostoriju, hoćete li uspjeti održati mir u toj prostoriji? Slično tomu, ako je ljudsko društvo puno ljudi s mentalitetom na razini pasa, kako možete očekivati mir?

Poručnik Mozee: Ako neka od mojih pitanja zvuče neuljudno, to je samo zato što ne razumijem u potpunosti vaša religijska uvjerenja. Ne želim biti neuljudan.

Śrīla Prabhupāda: Ne, to nije pitanje mojih religijskih uvjerenja. Ja samo ukazujem na razliku između ljudskog i životinjskog postojanja. Životinje ne mogu ništa naučiti o Bogu, ali ljudska bića mogu. Međutim, ako se ljudskim bićima ne pruži prilika da uče o Bogu, ostat će na razini mačaka i pasa. U društvu mačaka i pasa ne može vladati mir. Zato je vlada dužna urediti da ljudi nauče kako će postati svjesni Boga, inače će biti nevolja. Bez svijesti o Bogu, čovjek se ne razlikuje od psa. Pas jede i mi jedemo; pas spava i mi spavamo; pas se razmnožava i mi se razmnožavamo; pas se brani i mi se branimo. Po tome smo jednaki. Psa ne možemo poučiti o njegovu odnosu s Bogom, ali čovjeka možemo. Po tome se razlikujemo.

Poručnik Mozee: Zar mir ne bi trebao biti preteča povratka religiji? Zar ne bismo prvo trebali imati mir?

Śrīla Prabhupāda: Ne, ne, u tome je problem. U današnje vrijeme nitko ne zna značenje religije. Religija znači poštovati Božje zakone, kao što dobar građanin poštuje zakone vlade. Budući da nitko ništa ne zna o Bogu, nitko ne poznaje ni Božje zakone ni značenje religije. Takvi su ljudi u današnjem društvu. Zaboravljaju religiju smatrajući je vrstom vjere. Vjera može biti slijepa. Vjera nije točan izraz za religiju. Religiju čine zakoni koje je dao Bog, a svatko tko ih slijedi religiozan je, bez obzira na to je li kršćanin, hinduist ili musliman.

Poručnik Mozee: Uza sve dužno poštovanje, zar nije istina da u Indiji, gdje se religijski običaji stoljećima slijede, umjesto povratka duhovnom životu, primjećujemo udaljavanje od njega?

Śrīla Prabhupāda: Da, ali to je posljedica lošeg vodstva. Velika je većina Indijaca potpuno svjesna Boga i nastoji slijediti Božje zakone. Ovdje, na zapadu, čak ni veliki sveučilišni profesori ne vjeruju u Boga ili život poslije smrti, ali u Indiji čak i najsiromašniji čovjek vjeruje u Boga i sljedeći život. Zna da će, ako čini grešna djela, patiti, a ako djeluje pobožno, da će uživati. Sve do danas, izbije li spor između dva seljaka, oni odlaze u hram kako bi ga riješili jer svatko zna da će protivnička strana oklijevati da laže pred Božanstvima. Stoga je Indija još uvijek 80% religiozna. To je posebna povlastica rođenja u Indiji, ali i posebna odgovornost. Śrī Caitanya Mahāprabhu rekao je:

Onaj tko se rodio u Indiji treba postati svjestan Kṛṣṇe i tako dostići savršenstvo života. Potom treba širiti svjesnost Kṛṣṇe diljem svijeta.

Poručnik Mozee: Gospodine, u kršćanstvu postoji moralna pouka koja glasi: lakše je devi proći kroz iglene uši, nego bogatašu ući u Božje carstvo. Mislite li da je bogatstvo Sjedinjenih Država i drugih zapadnih zemalja zapreka duhovnom vjerovanju?

Śrīla Prabhupāda: Da. Preveliko je bogatstvo zapreka. Kṛṣṇa kaže u Bhagavad-gīti (2.44):

Ako je tko s materijalnog stajališta vrlo bogat, obično zaboravlja Boga. Zato je preveliko materijalno bogatstvo diskvalifikacija za razumijevanje Boga. Premda ne postoji apsolutan zakon prema kojem samo siromah može spoznati Boga, događa se da jako bogati ljudi samo žele zgrtati novac i teško shvaćaju duhovne pouke.

Poručnik Mozee: U Americi pripadnici kršćanske vjere također vjeruju u to. Ne vidim veliku razliku između duhovnih vjerovanja raznih religioznih skupina.

Śrīla Prabhupāda: Da, bit je svih religija ista. Predlažemo da pokušate shvatiti i voljeti Boga, bez obzira na to koji religijski sustav slijedite. Ako ste kršćanin, mi ne kažemo: „To nije dobro, morate postati kao mi“, nego predlažemo da jednostavno pokušate shvatiti i voljeti Boga, bez obzira na to jeste li kršćanin, musliman ili hinduist.

Poručnik Mozee: Ako se mogu vratiti na prvobitnu namjeru mog posjeta, mogu li vas upitati za savjet koji bi nam pomogao u suzbijanju kriminala? Priznajem da bi prvi i najbolji način bio povratak Bogu, kao što kažete, u to nema sumnje, no ima li nešto što bismo odmah mogli učiniti kako bismo smanjili širenje kriminalnog mentaliteta?

Śrīla Prabhupāda: Da. Kao što sam već rekao na početku našeg razgovora, trebate nam omogućiti da pjevamo Božje sveto ime i dijelimo prasādam. Onda će se ljudi jako promijeniti. Došao sam iz Indije sam, a sada imam mnogo sljedbenika. Što sam učinio? Zamolio sam ih da sjednu i pjevaju mantru Hare Kṛṣṇa i potom im razdijelio malo prasādama. Kad bi se to masovno činilo, cijelo bi društvo postalo vrlo ugodno. To je činjenica.

Poručnik Mozee: Želite li započeti program u bogatom ili siromašnom kraju?

Śrīla Prabhupāda: Mi ne dijelimo ljude na taj način. Bilo koji prostor lako dostupan pučanstvu prikladan je za saṅkīrtanu. Ne postoji ograničenje zbog kojeg je samo siromasima potrebna dobrobit, a bogatašima nije. Svatko se treba pročistiti. Mislite li da kriminal postoji samo u siromašnijim slojevima društva?

Poručnik Mozee: Ne, ali sam htio upitati bi li učinak bio bolji, bi li se društvo više osnažilo, kad bi se program održavao u siromašnom kraju, a ne u bogatom.

Śrīla Prabhupāda: Svim duhovno bolesnim osobama nudimo liječenje. Kad netko oboli, nema nikakve razlike između siromaha i bogataša. Obojica se primaju u istu bolnicu. Kao što bolnica treba biti na mjestu kojem mogu lako prići i siromasi i bogataši, tako i mjesto održavanja saṅkīrtane treba biti svima lako dostupno. Svi su zaraženi, stoga pružimo priliku svima.

Problem je što bogat čovjek misli da je savršeno zdrav, iako je puno bolesniji od svih, ali kao policajac dobro znate da je kriminal podjednako raširen i među siromasima i među bogatašima. Prema tomu, naš proces pjevanja namijenjen je svima jer pročišćava srce, bez obzira na bogatstvo ili siromaštvo. Sklonost kriminalu može se trajno ukloniti samo ako kriminalcu promijenimo srce. Kao što vam je poznato, brojni su lopovi mnogo puta bili uhićeni i pritvoreni. Iako znaju da će otići u zatvor ako počine krađu, prisiljeni su krasti zbog svog nečista srca. Prema tomu, ako kriminalcu ne pročistite srce, nećete spriječiti kriminal isključivo strožim zakonskim mjerama. Kradljivac i ubojica već poznaju zakon, ali zbog nečista srca ipak čine nasilna krivična djela. Naš proces služi pročišćenju srca, a s time će se okončati sve nevolje ovoga materijalnog svijeta.

Poručnik Mozee: Gospodine, to je vrlo težak zadatak,.

Śrīla Prabhupāda: Nije težak. Trebate jednostavno pozvati svakoga: „Dođite, pjevajte mantru Hare Kṛṣṇa, plešite i obilno se gostite prasādamom.“ U čemu je problem? Mi to činimo u našim centrima i ljudi dolaze, ali zato što nemamo puno sredstava, održavamo saṅkīrtanu samo u užim krugovima. Pozivamo svakoga, a ljudi postupno dolaze u naše centre i postaju bhakte. Međutim, kad bi nam vlada pružila veće pogodnosti, mogli bismo se neograničeno širiti. Problem je velik. Zašto se inače u novinskim člancima postavlja pitanje što poduzeti? Nijedna država ne želi kriminal. To je činjenica, ali vođe ne znaju kako će ga spriječiti. Međutim, kad bi nas saslušali, mogli bismo im odgovoriti. Zašto postoji kriminal? Kriminal postoji jer su ljudi bezbožni. Što se može učiniti? Pjevajte Hare Kṛṣṇa i blagujte prasādam. Ako želite, možete prihvatiti ovaj proces saṅkīrtane. Inače, mi ćemo ga nastaviti u užim krugovima. Mi smo kao siromašni liječnik s malom privatnom ordinacijom koji bi mogao otvoriti veliku bolnicu kad bi mu se pružila povoljna prilika. Vlada je izvršitelj. Kad bi prihvatila naš savjet i usvojila proces saṅkīrtane, problem kriminaliteta bio bi riješen.

Poručnik Mozee: U Sjedinjenim Državama postoji puno kršćanskih organizacija koje daju svetu pričest. Zašto to ne djeluje? Zašto to ne pročišćava srce?

Śrīla Prabhupāda: Iskreno govoreći, smatram da je teško naći čak i jednog pravog kršćanina. Takozvani kršćani ne slijede naredbe Biblije. Jedna od deset zapovijedi u Bibliji glasi „ne ubij“, ali koji kršćanin ne ubija jedući kravlje meso? Proces pjevanja Gospodinova svetog imena i dijeljenja prasādama bit će djelotvoran ako ga provode oni koji žive religiozno. Svoje učenike poučavam da strogo slijede religijska načela, zato nije isto kad oni pjevaju Božje sveto ime i kad netko drugi to čini. Njihov položaj nije puka formalnost jer su pjevajući sveto ime i sami osjetili njegovu pročišćavajuću moć.

Poručnik Mozee: Gospodine, zar nije problem u tome što se samo uzak krug svećenika i bhakta pridržava religijskih načela, dok osobe na rubu pokreta zastranjuju i uzrokuju nevolje? Na primjer, pretpostavimo da pokret Hare Kṛṣṇa poprimi ogromne razmjere kao kršćanstvo. Zar ne biste imali problema s ljudima na rubu pokreta koji bi tvrdili da su sljedbenici iako to ustvari nisu?

Śrīla Prabhupāda: Ta mogućnost uvijek postoji, ali samo tvrdim da ako niste pravi kršćanin, vaše propovijedanje neće biti djelotvorno. Budući da mi strogo slijedimo religijska načela, naše će propovijedanje biti djelotvorno u širenju svijesti o Bogu i smanjenju problema kriminala.

Poručnik Mozee: Gospodine, dopustite mi da vam se zahvalim na vremenu koje ste mi posvetili. Predat ću snimak ovog razgovora svojim pretpostavljenima. Nadam se da će biti jednako djelotvoran kao vi.

Śrīla Prabhupāda: Puno vam hvala.

Novinar: Prvo bih vas upitao opada li utjecaj religije? Ako je tako, objašnjava li to porast korupcije i opći nestanak moralnih vrijednosti?

Śrīla Prabhupāda: Da, religija nestaje. To je pretkazano u Śrīmad-Bhāgavatamu (12.2.1):

„U Kali-yugi [sadašnjem dobu svađe i licemjerja] smanjit će se religija, istinoljubivost, čistoća, samilost, životni vijek, tjelesna snaga i pamćenje.“

Ljudsko se biće razlikuje od životinje po ovim odlikama, ali one će postupno nestati. Neće biti milostivosti i istinoljubivosti, pamćenje će biti slabo, životni vijek će se smanjiti, a religija nestati. To znači da ćemo se postupno srozati do razine životinja.

Novinar: Religija će nestati? Postat ćemo životinje?

Śrīla Prabhupāda: Gdje god nema religije, to je jednostavno životinjski život. Svaki običan čovjek uviđa da pas ne shvaća što je religija. Pas je također živo biće, ali ne želi shvatiti Bhagavad-gītu ili Śrīmad-Bhāgavatam. Ne zanima ga. To je razlika između čovjeka i psa: životinja nije zainteresirana.

Kad se ljudska bića prestanu zanimati za religiju, postaju životinje. Kako u životinjskom društvu može vladati mir i sreća? Žele držati ljude kao životinje, a osnivaju Ujedinjene narode. Kako je to moguće? Ujedinjene životinje, društvo ujedinjenih životinja? To se zbiva.

Novinar: Vidite li neke znakove koji pružaju nadu?

Śrīla Prabhupāda: Otkrili su barem da religija nestaje. To je dobro. Nestaje znači da će postati životinje. U logici se kaže da je čovjek razumna životinja. Kad nema razuma, onda je obična životinja, a ne ljudsko biće. Nije važno jeste li kršćanin, musliman, hinduist ili budist, ali u ljudskom društvu mora postojati bar nekakav sustav religije. Ljudsko društvo bez religije životinjsko je društvo. To je činjenica. Zašto su danas ljudi tako nesretni? Zato što nema religije. Zanemaruju religiju.

Jedan mi je gospodin pisao da je Tolstoj jednom rekao: „Sve dok ne stave dinamit ispod crkve, neće biti mira.“ Čak se i danas ruska vlada oštro protivi svijesti o Bogu jer misle da će religija uništiti atmosferu u cijelome društvu.

Novinar: Čini se da ima neke istine u tome.

Śrīla Prabhupāda: Religija se može zlorabiti, ali to ne znači da je treba izbjegavati. Trebamo prihvatiti pravu religiju. Ako takozvani svećenici nisu pravilno slijedili sustav religije, to ne znači da religiju trebamo odbaciti. Zadaje li mi oko nevolje zbog mrene, to ne znači da ga trebam iskopati. Trebam ukloniti mrenu. To je svjesnost Kṛṣṇe.

Novinar: Povijest nam pokazuje da su brojni ljudi zlorabili religiju. Zar to nije istina?

Śrīla Prabhupāda: Ti ljudi nemaju nikakvu predodžbu o Bogu, a propovijedaju religiju. Što je religija? Dharmaṁ tu sākṣād bhagavat-praṇītam. „Put religije objavljuje sam Svevišnji Gospodin.“ Nemaju pojma o Bogu, ne znaju što je Bog, ali ispovijedaju neku religiju. Dokle će se to na umjetan način održavati? Propast će.

Takvo je sadašnje stanje. Nemaju pojma o Bogu; kako onda mogu znati što Bog naređuje? Religija znači Božja naredba. Na primjer, zakon je naredba države. Ako nema države, gdje je naredba? Mi imamo jasnu predodžbu o Bogu, Kṛṣṇi. On izdaje naredbu, a mi je prihvaćamo. To je jasna religija. Ako nema Boga, nema predodžbe o Bogu, nema Božje naredbe, gdje je onda religija? Ako nema vlade, gdje je onda zakon?

Novinar: Ne bi bilo nikakvog zakona. To bi bilo društvo odmetnika.

Śrīla Prabhupāda: Svi su odmetnici, izmišljaju vlastite sustave religije. To se zbiva.

Samo ih pitajte, bilo koji religijski sustav, kako zamišljaju Boga? Može li itko jasno reći? Nitko ne može, ali mi ćemo odmah reći:

„Obožavam Govindu, prvobitnog Gospodina, koji vješto svira Svoju flautu, čije oči nalikuju laticama rascvjetana lotosa, čiju glavu krasi paunovo pero, čiji je predivan lik boje plavoga oblaka i čija jedinstvena ljepota očarava milijune Kupida.“ (Brahma-saṁhitā 5.30) Odmah možemo opisati Boga.

Ako ne postoji nikakva predodžba o Bogu, kakva je onda to religija?

Novinar: Ne znam.

Śrīla Prabhupāda: To je lažna religija. Ljudi nemaju nikakvu predodžbu o Bogu, zato ne shvaćaju religiju. Religija nestaje, a ljudska bića zbog toga sve više nalikuju na životinje.

„Životinja“ znači da ljudi ne pamte. Pas prilazi čim vidi hranu; ja mu kažem „kuš“ i on odlazi, ali ponovno se vraća jer ne pamti. Što se manje sjećamo Boga, to više gubimo ljudske odlike. Ljudske će se odlike smanjiti u Kali-yugi. To znači da su ljudi sve više nalik na mačke i pse.

Novinar: Drugo pitanje glasi: „Vedsku kulturu obično optužuju da je fatalistička, da pretvara ljude u robove vjerovanja u sudbinu i da zbog toga sprječava napredak. Koliko je ta optužba istinita?“

Śrīla Prabhupāda: Što je napredak? Je li pseće skakanje napredak? Je li to napredak? Pas trči unaokolo na četiri noge, a vi jurite na četiri automobilska kotača. Je li to napredak? To nije vedski sustav. Prema vedskom sustavu, ljudsko biće posjeduje određeni potencijal. Budući da je čovjekova svijest razvijenija, potencijal ljudskih bića dragocjeniji je od potencijala životinja.

Novinar: Vjerojatno nitko ne bi osporio da ljudsko biće ima više slobode ili, pretpostavljam, veću odgovornost od životinja.

Śrīla Prabhupāda: Ljudski potencijal trebamo iskoristiti za duhovni napredak, a ne za nadmetanje sa psima. Svetac nije prezauzet poput psa. Ljudi danas misle da pravi život znači oponašati pse, ali pravi je život duhovni napredak. Zato vedski spisi izjavljuju:

„Oni koji su doista inteligentni i skloni filozofskom promišljanju trebaju težiti samo za tim krajnjim ciljem koji se ne dostiže čak ni obilaženjem svih planeta, od najviše (Brahmaloke) do najniže (Pātāle). Što se tiče zadovoljstva koje potječe od osjetilnog uživanja, automatski ga možemo steći tijekom vremena kao što tijekom vremena prolazimo kroz nevolje iako ih ne želimo.“ (Śrīmad-Bhāgavatam 1.5.18)

Novinar: Možete li to još malo objasniti?

Śrīla Prabhupāda: Ljudsko biće treba iskoristiti svoj potencijal za stjecanje onoga što mu nije pošlo za rukom u bezbroj prošlih života. U brojnim životima duša je prebivala u oblicima pasa, polubogova, mačaka, ptica, zvijeri i raznim drugim oblicima. Postoji 8 400 000 različitih vrsta tijela. Tako se duša seli. U svakom se slučaju bavi ugađanjem osjetilima.

Novinar: Što to znači?

Śrīla Prabhupāda: Na primjer, pas je prezauzet zadovoljavanjem osjetila: gdje je hrana, gdje je sklonište, gdje je ženka, gdje je zaštita? Čovjek isto tako postupa, na drukčiji način, i to se nastavlja život za životom. Čak i mali kukac teži za istim. Ptice, zvijeri, ribe, svuda se odvija ista borba. Gdje je hrana, gdje je seks, gdje je sklonište, kako ću se obraniti? Vedski spisi izjavljuju da smo ovo činili već životima, a ako se ne izbavimo iz kruga borbe za opstanak, ponovno ćemo se životima baviti time.

Novinar: Počinjem shvaćati.

Śrīla Prabhupāda: Da, to trebamo okončati. Zato Prahlāda Mahārāja izjavljuje:

„Dragi moji prijatelji rođeni u demonskim obiteljima, zadovoljstvo koje nastaje pri dodiru tijela s predmetima osjetila dostupno je u bilo kojem obliku života i ovisi o vašem prošlom plodonosnom djelovanju. Takvo zadovoljstvo, kao i nevolje, dolazi samo po sebi.“ (Bhag. 7.6.3)

Pas ima tijelo i ja imam tijelo, stoga se moj i njegov spolni užitak nimalo ne razlikuju. Zadovoljstvo koje potječe od seksa jednako je. Pas se ne plaši uživati u seksu na ulici pred svima, a mi to skrivamo. To je sve. Ljudi misle da je spolno uživanje u lijepom stanu znak napretka. Međutim, to nije napredak. Utrkuju se poput pasa nebi li „napredovali“. Ljudi ne znaju da je zadovoljstvo već predodređeno jer ovisi o vrsti tijela koje smo dobili.

Novinar: Kako to mislite, „zadovoljstvo je predodređeno“?

Śrīla Prabhupāda: To se naziva sudbina. Svinja je dobila određenu vrstu tijela i njezina je hrana izmet. To ne možete promijeniti. Svinja ne voli jesti halavu (slatkiš od griza pržena na maslacu). To nije moguće. Budući da ima određenu vrstu tijela, mora jesti ono što joj je određeno. Može li bilo koji znanstvenik poboljšati životni standard svinje?

Novinar: Sumnjam.

Śrīla Prabhupāda: Zato je Prahlāda Mahārāja rekao da je zadovoljstvo predodređeno. U suštini je isto, s malim razlikama, ovisno o tijelu. Neciviliziran čovjek u prašumi uživa u istom.

Ljudi danas misle da se civilizacijski standard ogleda u izgradnji nebodera, ali prema vedskoj civilizaciji to nije napredak. Pravi napredak ljudskog života leži u samospoznaji, koliko ste spoznali svoje jastvo, ne u izgradnji nebodera.

Novinar: Zar ovo što govorite nije razumljivo za većinu ljudi?

Śrīla Prabhupāda: Ljudi to katkada pogrešno shvate. U vrhovnom sudu, sudac mirno sjedi, naizgled ne radi ništa i prima veliku plaću. Netko drugi može misliti: „Naporno radim u istom sudu, udaram žigove, a ne dobivam ni desetinu sudčeve plaće.“ Misli: „Tako sam zaposlen, teško radim, a ne dobivam istu plaću kao čovjek koji samo sjedi.“ Situacija je sljedeća: vedska civilizacija služi za dostizanje samospoznaje, a ne za utrkivanje pasa.

Novinar: Ipak, zar se obično ne smatra časnim naporno raditi, boriti se i na kraju „uspjeti“ u životu?

Śrīla Prabhupāda: Karmīji, koristoljubivi radnici, opisani su u Bhagavad-gīti kao mūḍhe, magarci. Zašto se uspoređuju s magarcima? Zato što se i magarac muči noseći teret na leđima, a gospodar mu zauzvrat daje malo trave. Stoji pred peračevim vratima i jede travu dok ga perač ponovno ne natovari. Nema razuma da pomisli: „Ako odem odavde, iz peračeve kolibe, naći ću travu bilo gdje. Zašto bih nosio toliki teret?“

Novinar: To me podsjeća na neke ljude koje poznajem.

Śrīla Prabhupāda: Koristoljubivi je radnik takav. U uredu je vrlo zaposlen i ako ga želite vidjeti, reći će: „Jako sam zauzet.“ Što je rezultat te zauzetosti? Jede dvije kriške prepečenog kruha i šalicu čaja. Zbog toga je tako zauzet? On ne zna zašto je zauzet. Iz bankovnih izvoda vidi da na tekućem računu sada ima dva milijuna dolara, umjesto jednog, i zadovoljan je s tim, ali jest će samo dvije kriške prepečenog kruha i šalicu čaja, a potom nastaviti naporno raditi. To je značenje riječi karmī. Magarci. Rade poput magaraca, bez ikakva cilja u životu.

Vedska je civilizacija nešto posve drugo. Optužba nije točna, u vedskoj civilizaciji ljudi nisu nimalo lijeni. Zaokupljeni su dostizanjem uzvišenijih ciljeva. Prahlāda Mahārāja ističe da je takvo djelovanje toliko važno da s time valja početi od samog djetinjstva. Kaumāra ācaret prājñaḥ: ne smijemo gubiti ni sekundu. To je vedska civilizacija. Magarci vide: „Ovi ljudi ne rade kao mi“, kao psi i magarci, i smatraju da bježimo. Da, izbjegavamo uzaludan trud. Vedska civilizacija služi za dostizanje samospoznaje.

Novinar: Možete li nam nešto više reći o vedskoj civilizaciji?

Śrīla Prabhupāda: Vedska civilizacija počinje sa sustavom varṇāśrame. U sustavu varṇāśrame ljudi se dijele na brāhmaṇe (intelektualce, savjetnike), kṣatriye (upravitelje), vaiśye (trgovce, zemljoradnike), śūdre (radnike), brahmacārīje (učenike u celibatu), gṛhasthe (obiteljske ljude), vānaprasthe (one koji su se povukli iz obiteljskog života) i sannyāsīje (odvojene monahe).

Krajnji je cilj obožavanje Kṛṣṇe, Svevišnjeg Gospodina. Ako obožavate Kṛṣṇu, ispunjavate sve svoje propisane dužnosti kao brāhmaṇa, kṣatriya, vaiśya, śūdra, brahmacārī ili bilo tko drugi. Odmah se posvetite svjesnosti Kṛṣṇe. To je tako važno.

Novinar: Kad bi ljudi znali za način života koji je prirodniji, ispunjeniji, u čemu bi bio problem? Oni bi ga, kao što kažete, prihvatili.

Śrīla Prabhupāda: Ali ne znaju, zato ni nema religije. Samo pseća utrka. Pas trči na četiri noge, a vi jurite na četiri kotača, to je sve. I pritom mislite da je utrka na četiri kotača napredak civilizacije.

Zato se za suvremenu civilizaciju kaže da praktično ne čini ništa. Gdje god se nalazili, dobit ćete sve što vam je suđeno. Radije prihvatite svjesnost Kṛṣṇe. Prahlāda Mahārāja navodi sljedeći primjer. Stalno smo izloženi neugodnostima iako ih ne želimo. Slično tomu, čak i kad ne bismo željeli sreću koja nam je suđena, ona bi nas snašla. Ne trebate trošiti energiju na materijalnu sreću. Ne možete biti materijalno sretniji više nego što vam je suđeno.

Novinar: Kako možete biti sigurni u to?

Śrīla Prabhupāda: Zašto vjerujem u to? Zato što nas nevolje snalaze iako ih ne želimo. Predsjednik Kennedy umro je od ruke vlastitog zemljaka. Tko je to želio i zašto je došlo do toga? Bio je znamenit, mnoštvo ga je ljudi štitilo, a ipak mu je bilo suđeno da ga ubiju. Tko vas može zaštititi?

Ako po sudbini zapadam u nevolje, doći će i suprotno stanje, sreća. Zašto bismo trošili vrijeme na ispravljanje toga? Iskoristimo svoju energiju za svjesnost Kṛṣṇe. To je inteligentno. Ne možemo spriječiti sudbinu. Svatko će doživjeti određenu količinu sreće i određenu količinu nesreće. Nitko ne uživa u neprekidnoj sreći.

Kao što ne možete spriječiti nesreću, ne možete spriječiti ni sreću. Doći će sama. Zato nemojte trošiti svoje vrijeme na te stvari. Iskoristite vrijeme za napredovanje u svjesnosti Kṛṣṇe.

Novinar: Zar osoba svjesna Kṛṣṇe ne bi pokušala napredovati?

Śrīla Prabhupāda: Ako uzaludno nastojite napredovati, koja je korist od toga? Ako ne možete promijeniti svoju sudbinu, koja je korist od nastojanja? Bit ćemo zadovoljni sa srećom i nesrećom koje su nam suđene.

Vedska je civilizacija namijenjena spoznavanju Boga. To je bitno. U Indiji ćete još uvijek za vrijeme značajnih festivala vidjeti milijune ljudi kako se kupaju u Gangi jer žele oslobođenje. Nisu lijeni. Prelaze tisuće kilometara kako bi se okupali u Gangi. Nisu lijeni, ali nisu zauzeti psećom utrkom. Od samog djetinjstva teže samospoznaji. Kaumāra ācaret prājño dharmān bhāgavatān iha. Toliko su vrijedni da žele početi od samog djetinjstva, stoga nije točno da su lijeni.

Novinar: Ako se sudbina ne može spriječiti, zašto ne bismo novorođenu djecu pustili da trče naokolo poput životinja? Kako im je suđeno, tako će im biti.

Śrīla Prabhupāda: Ne, prednost je u tome što im možete pružiti duhovni odgoj. Zato je rečeno: tasyaiva hetoḥ prayateta kovidaḥ, svoju energiju trebate upotrijebiti za dostizanje samospoznaje. Ahaituky apratihatā: ništa ne može omesti posvećeno služenje, svjesnost Kṛṣṇe. Kao što ne možete spriječiti materijalnu sudbinu, ništa ne može spriječiti ni vaš napredak u duhovnom životu, ako za njim težite.

Ustvari, Kṛṣṇa će promijeniti sudbinu, ali samo za Svoga bhaktu. On kaže ahaṁ tvāṁ sarva-pāpebhyo mokṣayiṣyāmi: „Zaštitit ću te od svih posljedica grijeha.“ (Bhagavad-gītā 18.66)

Na primjer, ako sud nekoga osudi na vješanje, nitko to ne može spriječiti, čak ni sudac koji je donio presudu, ali ako se optuženik za milost obrati kralju, koji je iznad svih zakona, kralj može spriječiti vješanje.

Zato se trebamo predati Kṛṣṇi. Ako na umjetan način želimo postati sretniji zahvaljujući gospodarskom razvoju, to neće biti moguće. Mnoštvo ljudi naporno radi, svi se trude najbolje što mogu, ali znači li to da će svatko postati Henry Ford ili Rockefeller? Gospodinu Fordu bilo je suđeno da postane bogat, ali to ne znači da će svatko tko naporno radi kao Ford postati bogat kao on. Ne. To je praktično. Ne možete promijeniti sudbinu jednostavno radeći teško poput magarca ili psa, ali možete iskoristiti tu energiju za razvijanje vaše svjesnosti Kṛṣṇe.

Novinar: Što je ustvari svjesnost Kṛṣṇe? Možete li nam nešto više reći?

Śrīla Prabhupāda: Ljubav prema Bogu, to je svjesnost Kṛṣṇe. Ako niste naučili voljeti Boga, što je smisao vaše religije? Na razini ljubavi prema Bogu shvaćate svoj odnos s Bogom: „Ja sam sastavni djelić Boga“. Onda širite svoju ljubav i na životinje. Ako doista volite Boga, osjećate ljubav i prema kukcima. Razumijete: „Ovaj kukac ima drukčije tijelo, ali je također sastavni djelić mog oca; on mi je brat.“ Prema tomu, ne smijete održavati klaonice. Ako održavate klaonice i kršite Kristovu naredbu „ne ubij“, a proglašavate se kršćaninom ili hinduistom, to nije religija. To je samo gubitak vremena jer ne razumijete Boga, ne volite Boga. Proglašavate se pripadnikom neke sekte, ali to nije religija. To se događa u cijelom svijetu.

Novinar: Kako možemo popraviti situaciju?

Śrīla Prabhupāda: Kṛṣṇa je Svevišnja Božanska Osoba. Ako ne prihvaćate da je Kṛṣṇa Vrhovno Biće, onda to pokušajte shvatiti. To je naobrazba: postoji Vrhovna Osoba. Kṛṣṇa nije Indijac; On je Bog. Sunce prvo izlazi u Indiji, ali to ne znači da je indijsko. Slično tomu, iako se Kṛṣṇa pojavio u Indiji, sada je došao na zapad kroz ovaj pokret za svjesnost Kṛṣṇe.

Poštovani Swamiji,

Stanovnici dva grada prijatelja sretni su što imaju priliku upoznati Vas i Vaše cijenjene učenike. Možda Vam je poznato da je zbog nedovoljno padavina tijekom posljednje dvije godine i potpune suše u ovoj godini više od pola naše države [južnoindijska država Andhra Pradesh] pogođeno sušom. Sa željom da se pomogne vladi u otklanjanju ovog zla, osnovana je Središnja dobrovoljna organizacija građana različitih svjetonazora. Članovi ove organizacije obišli su područja pogođena sušom. Stanje je jadno. U nekim se selima do pitke vode pješači kilometrima. Zbog nestašice stočne hrane, stoka se prodaje po neznatnoj cijeni. Puno zalutale stoke umire zbog nedostatka hrane i vode. Prehrana je također vrlo ozbiljan problem. Previsoka tržišna cijena žitarica nadilazi kupovnu moć siromašnih seljaka, što ima za posljedicu da pet do šest milijuna ljudi ima jedva jedan obrok dnevno. Mnogi su na rubu gladi. Čitava je situacija dirljiva i bolna.

Zato Vas s poštovanjem molimo da razmislite kako bi vaše društvo moglo najbolje pomoći milijunima ovih duša koje nezamislivo pate. Odbor bi želio predložiti da članovi vašeg društva zamole poklonike koji dolaze na Vaša predavanja da pridonesu Zakladi za pomoć Andhra Pradeshu.

Odbor je spreman poslati svoje predstavnike s članovima vašeg društva gdje god želite dijeliti prasādu milijunima gladnih u državi.

Budući da je mānava-sevā mādhava-sevā [„Služba za čovjeka je služba za Boga“], odbor je uvjeren da će čak i mali napor vašeg milostivog društva uvelike ublažiti patnje stotine tisuća ljudi.

Uvijek Vaš u Gospodinovoj službi,
T. L. Katidia, tajnik
Odbor za pomoć Andhra Pradeshu
Hyderabad, Indija

Dragi gospodine Katidia,

Molim Vas primite moje pozdrave. Glede Vašeg pisma i razgovora, dopustite mi da Vas obavijestim da nitko ne može postati sretan ako ne zadovolji Svevišnju Božansku Osobu. Na žalost, ljudi ne znaju tko je Bog i kako Ga mogu usrećiti. Zato naš pokret za svjesnost Kṛṣṇe ljudima izravno predstavlja Svevišnju Božansku Osobu. U šestom poglavlju sedmog pjevanja Śrīmad-hāgavatama rečeno je: tuṣṭe ca tatra kim alabhyam ananta ādye / kiṁ tair guṇa-vyatikarād iha ye sva-siddhāḥ.

U ovom je stihu izražena misao da zadovoljavanjem Svevišnje Božanske Osobe zadovoljavamo svakoga i nema govora o nestašici. Ljudi ne znaju ovu tajnu uspjeha, zato prave vlastite neovisne planove za sreću. Međutim, na taj način nije moguće naći sreću. Iz zaglavlja vašeg pisma vidio sam da brojne ugledne osobe ove zemlje žele pomoći ljudima koji pate, ali trebaju znati da će svi njihovi pokušaji biti uzaludni ako ne zadovolje Svevišnju Božansku Osobu. Bolestan čovjek ne može živjeti samo od pomoći stručnog liječnika i lijekova. Kad bi bilo tako, nijedan bogataš ne bi nikada umro. Moramo osvojiti naklonost Kṛṣṇe, Svevišnje Božanske Osobe.

Prema tomu, ako želite pomoći ljudima samo tako što prikupljate novčana sredstava, mislim da nećete biti uspješni. Morate zadovoljiti vrhovni autoritet. To je put prema uspjehu. Primjerice, zbog izvođenja saṅkīrtane, ovdje je nakon dvogodišnje suše počela padati kiša. Kad smo posljednji put održali festival Hare Kṛṣṇa u Delhiju, prijetila je opasnost da Pakistan objavi rat, a kada mi se jedan novinar obratio za mišljenje, rekao sam mu da mora doći do rata jer je druga strana agresivna. Međutim, zbog našeg pokreta saṅkīrtane, Indija je odnijela pobjedu. Slično tomu, kad smo održali festival u Calcutti, komunistički pokret [Naxalite] bio je zaustavljen. To su činjenice. Zahvaljujući pokretu saṅkīrtane možemo dobiti ne samo sve pogodnosti za život, već se na kraju možemo vratiti kući, Bogu. Osobe demonske prirode ne mogu to shvatiti, ali to je činjenica.

Zato vas molim da se, kao vodeći članovi društva, pridružite ovom pokretu. Pjevanjem mantre Hare Kṛṣṇa ništa ne možete izgubiti, a dobrobit je velika. Prema Bhagavad-gīti (3.21), sve što prihvate vođe, obični ljudi slijede:

„Sve što znamenit čovjek učini, obični ljudi slijede. Kakav god primjer postavi svojim uzornim djelovanjem, čitav ga svijet slijedi.“

Pokret saṅkīrtane, svjesnosti Kṛṣṇe, vrlo je važan. Zato želim preko Vas zamoliti sve vodeće ljude Indije da vrlo ozbiljno prihvate ovaj pokret i pruže nam sve pogodnosti za širenje ovog pokreta u cijelom svijetu. Tada će zavladati sreća, ne samo u Indiji, već i u čitavom svijetu.

U nadi da Vas je ovo pismo zateklo u dobrom zdravlju,
Vaš vječni dobronamjernik
A. C. Bhaktivedanta Swami

Back to Godhead: Thomas Jefferson uvrstio je osnovnu filozofiju američke revolucije u Deklaraciju o neovisnosti. Važni ljudi tog vremena koji su potpisali taj dokument složili su se da postoje određene, vrlo jasne ili očigledne istine od kojih je prva da su svi ljudi stvoreni jednaki. Time se mislilo da su svi ljudi jednaki pred zakonom i imaju jednako pravo na zakonsku zaštitu.

Śrīla Prabhupāda: Da, u tom smislu, kao što kažete, ljudi su stvoreni jednaki.

BTG: U Deklaraciji o neovisnosti također je rečeno da je Bog svim ljudima dao određena prirodna prava koja im se ne mogu oduzeti. To su prava na život, slobodu i…

Śrīla Prabhupāda: Životinje također imaju pravo na život. Zašto i životinje ne bi imale pravo na život? Zečevi, na primjer, žive u šumi. Zašto vlada dozvoljava lovcima da pucaju na njih?

BTG: Oni su govorili samo o ljudskim bićima.

Śrīla Prabhupāda: Onda nemaju pravu filozofiju. Shvaćanje da su moja obitelj ili brat dobri, a da svakog drugog mogu ubiti ograničeno je i zločinačko. Pretpostavimo da zbog moje obitelji ubijem vašeg oca. Je li to filozofija? Prava je filozofija suhṛdaṁ sarva-bhūtānām, prijateljstvo prema svim živim bićima. To se zacijelo odnosi na ljudska bića, ali ako nepotrebno ubijete čak i jednu životinju, odmah ću se usprotiviti: „Kakve to gluposti radiš?“

BTG: Osnivači Amerike rekli su da je drugo prirodno pravo, pravo na slobodu. To znači da vlada nema pravo reći kojim se poslom ljudi moraju baviti.

Śrīla Prabhupāda: Ako vlada nije savršena, ne bi joj se smjelo dopustiti da govori ljudima što moraju raditi, ali ako je savršena, onda može.

BTG: Treće prirodno pravo glasi da svako ljudsko biće ima pravo tragati za srećom.

Śrīla Prabhupāda: Da, ali vaš standard sreće može se razlikovati od mog. Vi možda volite jesti meso, ali ja ga mrzim. Kako vaš standard sreće može biti jednak mome?

BTG: Treba li svatko imati pravo da pokuša dostići standard sreće koji želi?

Śrīla Prabhupāda: Ne, standard sreće treba biti propisan u skladu s odlikama pojedinca. Čitavo društvo morate podijeliti na četiri grupe: ljude s odlikama brāhmaṇe, ljude s odlikama kṣatriye, ljude s odlikama vaiśye i ljude s odlikama śūdre.* Svakome treba omogućiti da djeluje u skladu sa svojim prirodnim odlikama.

Bika ne možete uposliti kao konja, niti konja možete uposliti kao bika. Danas gotovo svatko ima fakultetsku naobrazbu, ali što se uči na fakultetima? Uglavnom tehničko znanje, ali to je naobrazba za śūdre. Prava, viša naobrazba podrazumijeva proučavanje vedske mudrosti. Ona je namijenjena brāhmaṇama. Sama naobrazba za śūdre vodi u kaos. Svakoga se treba ispitati i utvrditi kakva mu izobrazba odgovara. Nekim se śūdrama treba pružiti tehnička izobrazba, ali većina śūdra treba raditi na poljoprivrednim dobrima. Svi dolaze u grad na školovanje misleći: „Tako ćemo zaraditi više“, zato se poljoprivreda zanemaruje. Danas vlada nestašica jer nitko ne proizvodi dobru hranu. Sve te anomalije uzrokuje loša vlada. Vlada je dužna pobrinuti se da svi rade u skladu sa svojim prirodnim odlikama. Onda će ljudi biti sretni.

BTG: Ako vlada na umjetan način svrstava sve ljude u jedan stalež, tada neće biti sreće.

Śrīla Prabhupāda: Ne, to je neprirodno i uzrokovat će kaos.

BTG: Osnivači Amerike nisu voljeli staleže jer su imali loše iskustvo s njima. Prije revolucije Amerikanci su bili pod vlašću kraljeva koji su redovito bili samovoljni i nepravedni.

Śrīla Prabhupāda: Zato što ih nisu obrazovali kao svete kraljeve. U vedskoj civilizaciji dječake se od samog početka života obrazovalo kao prvorazredne brahmacārīje (učenike u celibatu). Išli su u gurukulu, školu duhovnog učitelja, i učili vladati sobom, biti čisti i istinoljubivi, njegovali puno drugih svetačkih odlika. Najbolji od njih poslije su bili sposobni vladati zemljom.

Američka revolucija nema poseban značaj. Ljudi se pobune kad postanu nesretni. To se dogodilo u Americi, Francuskoj i Rusiji.

BTG: Američki revolucionari tvrdili su da narod ima pravo raspustiti vladu ako ne upravlja pravilno narodom.

Śrīla Prabhupāda: Da, kao u slučaju Nixona; svrgnuli su ga. Ali ako zamijene jednog Nixona drugim, kakva je korist od toga? Moraju znati kako zamijeniti Nixona za svetog vođu. Budući da nemaju tu naobrazbu i kulturu, nastavit će birati jednog Nixona za drugim i nikad neće biti sretni.

Ljudi bi mogli postati sretni. Formula za sreću nalazi se u Bhagavad-gīti. Kao prvo, moraju znati da zemlja pripada Bogu. Zašto Amerikanci tvrde da zemlja pripada njima? Kad su prvi doseljenici došli u Ameriku, rekli su: „Ova zemlja pripada Bogu, zato imamo pravo ovdje živjeti.“ Zašto sada ne dopuštaju drugima da nasele tu istu zemlju? Što je njihova filozofija? Ima puno prenapučenih zemalja. Američka vlada treba dopustiti tim ljudima da dođu u Ameriku te im omogućiti da obrađuju zemlju i uzgajaju žitarice. Zašto to ne čine? Silom su uzeli tuđe posjede i silom sprječavaju useljavanje drugih. Koja filozofija stoji iza toga?

BTG: Nikakva filozofija.

Śrīla Prabhupāda: Nitkovluk je njihova filozofija. Silom oduzimaju posjed, a potom donose zakon po kojem nitko ne može silom oduzeti tuđi posjed. Stoga su lopovi. Ne smiju sprječavati Božje sinove da naseljavaju Božje posjede. Amerika i druge države u Ujedinjenim narodima trebaju se dogovoriti da ljudsko društvo može koristiti svako slobodno zemljište za proizvodnju hrane. Vlada treba reći: „U redu, prenapučeni ste. Vaši ljudi mogu doći ovdje. Dat ćemo im zemlju na kojoj mogu proizvoditi hranu.“ Rezultat bi bio čudesan, ali hoće li oni to učiniti? Ne. Što je onda njihova filozofija? Nitkovluk. „Silom ću uzeti zemlju, a onda ću zabraniti drugima da dođu.“

BTG: Američki moto glasi: „Jedan narod pod Božjim vodstvom“.

Śrīla Prabhupāda: Da, to je svjesnost Kṛṣṇe. Treba biti jedan narod i jedna svjetska vlada pod Božjim vodstvom. Sve pripada Bogu i svi smo mi Njegovi sinovi. To je poželjna filozofija.

BTG: U Americi se ljudi boje centralizirane vlasti jer misle da jaka vlada uvijek podrazumijeva okrutnu samovolju.

Śrīla Prabhupāda: Ako su vođe pravilno obrazovani, neće biti okrutne samovolje.

BTG: Ako vođa ima previše ovlasti, neizbježno će se iskvariti. To je jedna od postavki američkog sustava vladanja.

Śrīla Prabhupāda: Morate ga obrazovati na takav način da se ne može iskvariti!

BTG: Od čega se sastoji ta naobrazba?

Śrīla Prabhupāda: To je varṇāśrama-dharma.* Podijelite društvo prema osobinama pojedinaca i obrazujte ljude po načelu da sve pripada Bogu te da se sve treba iskoristiti za služenje Bogu. Tada će moto „Jedan narod pod Božjim vodstvom“ postati stvarnost.

BTG: Kad bismo društvo podijelili na različite skupine, zar ne bi bilo zavisti?

Śrīla Prabhupāda: Ne, ne. Kao što se moje tijelo sastoji od različitih dijelova koji surađuju, tako se društvo može sastojati od različitih cjelina koje rade na ostvarenju istog cilja. Moja se ruka razlikuje od moje noge, ali kada naredim ruci: „Donesi čašu vode“, noga će pomoći. Dakle, potrebne su nam i noga i ruka.

BTG: U zapadnom svijetu imamo radnike i kapitaliste, ali stalno se sukobljavaju.

Śrīla Prabhupāda: Da. Potreban je i stalež kapitalista i stalež radnika.

BTG: Ali oni se sukobljavaju.

Śrīla Prabhupāda: Zato što nisu obrazovani, nemaju zajednički cilj. Ruka i noga obavljaju različite funkcije, ali zajednički je cilj održavanje tijela. Ako kapitalistima i radnicima pronađete zajednički cilj, neće se sukobljavati, no ako ne znate što je zajednički cilj, uvijek će biti sukoba.

BTG: Revolucije?

Śrīla Prabhupāda: Da.

BTG: Znači li to da je najvažnije pronaći zajednički cilj koji može ujediniti ljude?

Śrīla Prabhupāda: Da, kao što me u našem društvu za svjesnost Kṛṣṇe pitate za savjet u vezi sa svime što radite, jer vam mogu zadati zajednički cilj. Inače bi bilo sukoba. Vlada treba dobro poznavati cilj života, zajednički cilj, i obrazovati ljude da rade za zajednički cilj. Onda će biti sretni i smireni, ali ako biraju nitkove poput Nixona, nikada neće otkriti zajednički cilj. Svaki nitkov može na neki način osvojiti glasove i postati predsjednik vlade. Kandidati podmićuju, varaju i šire propagandu kako bi dobili glasove. Na ovaj ili onaj način, osvajaju glasove i dobivaju položaj. Taj je sustav loš.

BTG: Ako se vođe ne izabiru na državnim izborima, kako će se vladati društvom?

Śrīla Prabhupāda: Potrebni su vam brāhmaṇe, kṣatriye, vaiśye i śūdre. Kao kad želite izgraditi zgradu, potrebni su vam inženjeri, a ne čistačice. Zar nije tako? Što čistačica može učiniti? Ne, morate imati inženjera. Stoga, ako prihvatite podjelu na varṇe i āśrame, samo je kṣatriyama dopušteno vladati, a zastupnici u zakonodavnom tijelu mogu biti samo kvalificirani brāhmaṇe. Danas u zakonodavnim tijelima sjede mesari. Što oni znaju o donošenju zakona? Mesari su, a osvajanjem glasova postaju zastupnici. Po načelu vox populi danas se mesar bira u zakonodavno tijelo. Stoga sve ovisi o naobrazbi. U našem društvu za svjesnost Kṛṣṇe mi postupamo tako, obrazujemo ih, ali kad je politika u pitanju, na to se zaboravlja. Ne smije postojati samo jedan stalež. To je ludost jer ljude iz različitih staleža moramo zadužiti za različite poslove. Ako ne znamo kako to učiniti, nećemo uspjeti jer će bez podjele rada u društvu vladati kaos. U Śrīmad-Bhāgavatamu objasnili smo koje su sve odgovornosti kralja. Različiti staleži u društvu trebaju surađivati kao dijelovi tijela. Iako svaka cjelina igra različitu ulogu, sve imaju jedan cilj: pravilno održavanje tijela.

BTG: Što je prava dužnost vlade?

Śrīla Prabhupāda: Shvatiti što Bog želi i pobrinuti se da društvo napreduje prema tom cilju. Ljudi će biti sretni, ali ako pogrešno usmjeravaju svoja nastojanja, kako mogu biti sretni? Vlada je dužna pobrinuti se da svi napreduju prema pravom cilju. Pravi je cilj spoznaja Boga i djelovanje u skladu s Njegovim uputama, ali ako sami vođe ne vjeruju u vrhovnu vlast Boga i ne znaju što Bog želi učiniti ili što želi da mi učinimo, kako onda mogu imati dobru vladu? Vođe su zavedeni i zavode druge. To je kaotično stanje u današnjem svijetu.

BTG: U Sjedinjenim Državama crkva i država tradicionalno su odvojeni.

Śrīla Prabhupāda: Ne govorim o crkvi. S crkvom ili bez crkve, to nije bitno. Glavno je da vođe moraju prihvatiti postojanje vrhovnog upravitelja. Kako to mogu poreći? Sve u prirodi se odvija pod upravom Svevišnjeg Gospodina. Vođe ne mogu upravljati prirodom; zašto onda ne prihvate vrhovnog upravitelja? To je nedostatak u društvu. U svakom pogledu, vođe su svjesni da mora postojati vrhovni upravitelj, ali Ga ipak poriču.

BTG: Pretpostavimo da je vlada ateistička…

Śrīla Prabhupāda: Onda ne može biti dobra. Amerikanci kažu da vjeruju u Boga, ali bez znanosti o Bogu, njihovo je vjerovanje puka maštarija. Prvo ozbiljno proučite znanost o Bogu, a onda vjerujte u Njega. Ne znaju što je Bog, ali mi znamo. Mi istinski vjerujemo u Boga.

Izmišljaju vlastiti način vladanja i tu griješe. Nikada neće uspjeti. Nesavršeni su, a nastave li izmišljati vlastite načine i sredstva, ostat će nesavršeni. Stalno će izbijati revolucije, jedna za drugom. Neće biti mira.

BTG: Tko određuje regulativna načela religije koja bi ljudi trebali slijediti?

Śrīla Prabhupāda: Bog. Bog je savršen. On određuje. Prema vedskom shvaćanju, Bog je vođa svih živih bića (nityo nityānāṁ cetanaś cetanānām). Mi se razlikujemo od Njega jer je On svesavršen, a mi nismo. Vrlo smo mali. Posjedujemo Božje odlike, ali u vrlo maloj mjeri. Zato jako malo znamo, to je sve. S ograničenim znanjem možete stvoriti avion Boeing 747, ali ne možete stvoriti komarca. Bog je stvorio tijelo komarca, koje je također „avion“. To je razlika između Boga i nas; i mi znamo nešto, ali naše znanje nije jednako savršeno kao Božje. Zato vođe vlade trebaju prihvatiti Božje savjete; onda će vladati savršeno.

BTG: Je li onda Bog stvorio i najsavršeniju vladu?

Śrīla Prabhupāda: O, da. U vedsko vrijeme kṣatriye su upravljali vladom. Kad bi došlo do rata, kralj se prvi borio. Primjerice, vaš George Washington borio se u ratu. A kakvi predsjednici vladaju danas? Kad izbije rat, sjede na sigurnom mjestu i telefonom izdaju naredbe. Nisu dostojni položaja predsjednika. U ratu, predsjednik treba prvi istupiti i voditi bitku.

BTG: Međutim, ako je čovjek malen i nesavršen, kako će izvršavati savršene Božje naredbe i stvoriti savršenu vladu?

Śrīla Prabhupāda: Premda ste nesavršeni, izvršavajući moju naredbu postajete savršeni. Prihvatili ste me kao svog vođu, a ja prihvaćam Boga kao svog vođu. Na taj način možete savršeno vladati društvom.

BTG: Znači li to da dobra vlada prije svega treba prihvatiti Vrhovno Biće kao pravog upravitelja vlade?

Śrīla Prabhupāda: Ne možete neposredno prihvatiti Vrhovno Biće. Morate prihvatiti sluge Vrhovnog Bića, brāhmaṇe ili vaiṣṇave (Gospodinove bhakte), kao svoje vođe. Članovi vlade ustvari su kṣatriye, drugorazredni. Kṣatriye trebaju prihvaćati savjete brāhmaṇa i vaiṣṇava te u skladu s njima donositi zakone. Vaiśye trebaju izvršavati naredbe kṣatriya, a śūdre trebaju raditi pod vodstvom tri navedena staleža. Onda će društvo biti savršeno.

Suvremena civilizacija griješi jer poseže za tuđom imovinom. Smatrajući je svojom, nepotrebno remeti zakone prirode. Ti su zakoni jako strogi. Nijedno ih živo biće ne može kršiti. Samo će onaj tko je svjestan Kṛṣṇe lako nadići stroge zakone prirode te tako postati sretan i miran u ovome svijetu.

Kao što državu štiti ministarstvo reda i zakona, državu svemira, čiji je Zemlja beznačajan dio, štite zakoni prirode. Materijalna je priroda jedna od mnogih energija Boga koji je prvobitni vlasnik svega što postoji. Zemlja je Božje vlasništvo, ali mi, živa bića, osobito takozvana civilizirana ljudska bića, pod utjecajem individualnih i kolektivnih zabluda prisvajamo Božje vlasništvo. Ako želite mir, morate odstraniti tu zabludu iz svoga uma i svijeta. Ljudska rasa na Zemlji lažno svojata tuđe vlasništvo, stoga je, djelomično ili u cijelosti, uzrok nemira na Zemlji.

Budalasti, navodno civilizirani ljudi prisvajaju Božju imovinu jer su postali bezbožni. Ne možete biti sretni i spokojni u bezbožnom društvu. U Bhagavad-gīti Gospodin Kṛṣṇa izjavljuje da je pravi uživatelj svih djelatnosti živih bića, vrhovni gospodar svih svemira i dobronamjeran prijatelj svih živih bića. Kada ljudi u svijetu shvate da je to formula za mir, mir će i zavladati.

Zato, želite li mir, morat ćete preobraziti svoju svijest u svjesnost Kṛṣṇe, i individualno i kolektivno, jednostavnim procesom pjevanja Božjega svetog imena. To je standardan, priznat proces za ostvarivanje mira u svijetu. Stoga svakome savjetujemo da postane svjestan Kṛṣṇe pjevajući Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare / Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare.

Taj je proces praktičan, jednostavan i uzvišen. Uveo ga je Gospodin Śrī Caitanya prije 480 godina u Indiji, a sada je dostupan u vašoj zemlji. Prihvatite ovaj jednostavan proces pjevanja, spoznajte svoj istinski položaj čitajući Bhagavad-gītu kakva jest i ponovno uspostavite svoj zaboravljeni odnos s Kṛṣṇom, Bogom. Ako to učinite, cijelim će svijetom odmah zavladati mir i blagostanje.

Śrīla Prabhupāda: Nekidan sam čitao Moscow News. Na kongresu komunista predsjednik je izjavio: „Spremni smo prihvatiti iskustva drugih kako bismo poboljšali stanje.“ Mislim da će vedsko shvaćanje socijalizma ili komunizma uvelike poboljšati komunističku ideju. Na primjer, u socijalističkoj državi nitko ne bi trebao gladovati; svi moraju imati dovoljno hrane. Slično tomu, prema vedskom poimanju obiteljskog (gṛhastha) života, obiteljski se čovjek treba pobrinuti da čak ni gušter ili zmija koji žive u njegovoj kući ne gladuju. Čak i tim nižim stvorenjima treba dati hranu, a da ne govorimo o ljudskim bićima. Gṛhasthi se preporučuje da prije ručka izađe na ulicu i vikne: „Ako je netko gladan, neka dođe! Jelo je gotovo!“ Ako se nitko ne odazove, može sam ručati. U suvremenom društvu narod se smatra vlasnikom države, ali prema vedskom poimanju, īśāvāsyam idaṁ sarvam, vlasnik je svega vrhovni upravitelj, īśa. Tena tyaktena bhuñjīthāḥ, možeš uživati u onome što ti je On dodijelio. Mā gṛdhaḥ kasya svid dhanam, ali ne prisvajaj tuđu imovinu. To je Īśopaniṣad, Veda. Ista je ideja objašnjena u raznim Purāṇama. U vedskoj književnosti ima puno dobrih ideja o komunizmu. Mislio sam da bi ih trebalo izložiti vašim najmisaonijim ljudima. Zbog toga sam želio razgovarati.

Prof. Kotovski: Zanimljivo je da u našoj zemlji sada vlada veliko zanimanje za povijest drevne misli. Naš je institut preveo na ruski jezik i objavio brojna značajna književna djela velike indijske kulture. Sigurno će vas zanimati da smo objavili neke Purāṇe i dijelove Rāmāyaṇe. Na ruskom je jeziku objavljeno više svezaka Mahābhārate i drugo, cjelokupno izdanje Mahābhārate. Također smo izdali cjeloviti prijevod Manu-smṛtija sa sanskrtskim komentarima. Ta su izdanja pobudila takvo zanimanje da su se rasprodala za tjedan dana. Sada su potpuno rasprodana. Nestala su s tržišta za mjesec dana. U Moskvi i Sovjetskom Savezu među čitateljima vlada veliko zanimanje za drevnu vedsku kulturu, zbog toga smo objavili puno takvih knjiga.

Śrīla Prabhupāda: Među Purāṇama, Śrīmad-Bhāgavatam naziva se Mahā-Purāṇa.

Prof. Kotovski: Mahā-Purāṇa.

Śrīla Prabhupāda: Da. Preveli smo cijeli tekst. Prvo navodimo izvornu strofu na sanskrtu, potom transliteraciju, engleske sinonime, prijevod i na kraju je tumačenje, objašnjenje strofe. Śrīmad-hāgavatam ima osamnaest tisuća strofa. Prevodimo doslovno sve, od riječi do riječi. Možete i sami vidjeti. Svaku smo strofu Bhāgavata Purāṇe preveli na taj način. Prema mišljenju ācārya, velikih svetih mudraca koji propovijedaju filozofiju Bhāgavate, Śrīmad-Bhāgavatam je nigama-kalpa-taror galitaṁ phalam, zreo plod vedskog drveta želja (Śrīmad-Bhāgavatam 1.1.3). Prihvaćaju ga svi indijski učenjaci, a Gospodin je Caitanya posebno propovijedao Bhāgavatam. Mi imamo cjelokupni Bhāgavatam u engleskom prijevodu. Ako ga želite vidjeti, mogu vam ga pokazati.

Prof. Kotovski: Čini mi se da u moskovskim i lenjingradskim knjižnicama imamo gotovo sve važnije tekstove drevne indijske kulture, počev od Veda, izvornih tekstova na sanskrtu. Na primjer, u lenjingradskom ogranku našeg instituta postoji šest ili osam izdanja Manu-smṛtija. Taj je institut osnovan u vrijeme carske Rusije u Lenjingradu, zato se danas ogranak našeg instituta u Lenjingradu uglavnom bavi poviješću azijske kulture. Ondje ćete naći popis svih prijevoda i studija o povijesti indijske religije, ali i o statusu indijske religije, hinduizma, u današnjoj hinduističkoj Indiji.

Śrīla Prabhupāda: Hinduizam je vrlo složena tema.

Prof. Kotovski: O, da. [Smiju se.] Po mom shvaćanju, to nije religija s europske točke gledišta; to je način života – religija, filozofija, način života, što god želite.

Śrīla Prabhupāda: Hindu nije sanskrtska riječ. Potječe od muslimana. Kao što znate, rijeka Indus na sanskritu se naziva Sindhu. Muslimani izgovaraju s kao h, stoga su riječ sindhu pretvorili u hindu. Iako se ukorijenio, izraz hindu nećete naći u sanskrtskom rječniku. Prava kulturna institucija naziva se varṇāśrama. Postoje četiri varṇe (društvena staleža) – brāhmaṇe, kṣatriye, vaiśye i śūdre – i četiri āśrame (duhovna reda) – brahmacarya, gṛhastha, vānaprastha i sannyāsa. Prema vedskom svjetonazoru, ljudi koji ne prihvaćaju ovaj sustav četiri varṇe i četiri āśrame nisu civilizirana ljudska bića. Moramo prihvatiti ovu podjelu društva na četiri staleža i četiri duhovna reda; to se naziva varṇāśrama. Indijska se kultura temelji na tom drevnom vedskom sustavu.

Prof. Kotovski: Varṇāśrami.

Śrīla Prabhupāda: Varṇāśrami. I u Bhagavad-gīti… Jeste li pročitali Bhagavad-gītu?

Prof. Kotovski: Da.

Śrīla Prabhupāda: U Bhagavad-gīti (4.13) rečeno je: cātur-varṇyaṁ mayā sṛṣṭam, ovaj je sustav stvorio Viṣṇu (Bog). Budući da je tvorevina Svevišnjeg, varṇāśrama se ne može promijeniti. Svuda je prisutna, poput sunca. Sunce je tvorevina Svevišnjeg. Obasjava svojom svjetlošću Ameriku, Rusiju, Indiju, sve. Slično tomu, sustav varṇāśrama postoji svuda, u ovom ili onom obliku. Uzmimo, na primjer, brāhmaṇe, stalež najinteligentnijih ljudi. Oni su glava društva. Kṣatriye su administrativni stalež, vaiśye proizvodni stalež, a śūdre radnički stalež. Ova su četiri staleža, pod drukčijim imenima, svuda prisutna. Varṇāśrama-dharmu stvorio je prvobitni Stvoritelj, zato je prisutna svuda.

Prof. Kotovski: Zanimljivo je da je prema mišljenju nekih europskih i starih ruskih učenjaka sustav varṇāśrama kasnija tvorevina. Kad biste čitali stare tekstove vedske književnosti, naišli biste na opise puno jednostavnijeg, zemljoradničkog društva. Ti učenjaci smatraju da je sustav varṇāśrama uveden u indijsko društvo u kasnom razdoblju vedske ere, a ne u početku. Kad biste analizirali stare tekstove, otkrili biste da ga nije bilo u staroj, klasičnoj Indiji.

Śrīla Prabhupāda: Što se nas tiče, on je spomenut u Bhagavad-gīti. Cātur-varṇyaṁ mayā sṛṣṭam. Bhagavad-gītā izgovorena je prije pet tisuća godina, a u njoj je rečeno: „Ja sam izložio Bhagavad-gītu bogu Sunca.“ Prema gruboj procjeni, to razdoblje obuhvaća četrdeset milijuna godina. Mogu li europski učenjaci utvrditi povijesne događaje koji su se zbili prije pet tisuća godina? Mogu li utvrditi što se zbilo prije četrdeset milijuna godina? Imamo dokaze o postojanju sustava varṇāśrama u posljednjih pet tisuća godina. On se spominje i u Viṣṇu-Purāṇi (3.8.9). Varṇāśramācāravatā puruṣeṇa paraḥ pumān. To je rečeno u Viṣṇu-Purāṇi. Fenomen varṇāśrama-dharme ne pripada povijesnom razdoblju koje je utvrđeno u suvremenom dobu. On je prirodan. Śrīmad-Bhāgavatam uspoređuje podjelu društva na četiri staleža s podjelom tijela na mozak, ruke, trbuh i noge. U društvu postoji stalež ljudi koji se smatraju mozgom, stalež ljudi koji se smatraju rukama države, stalež ljudi koji se smatraju proizvodnim staležom i tako dalje. Nema potrebe za utvrđivanjem povijesnih korijena varṇāśrame jer ona prirodno postoji od početka kreacije.

Prof. Kotovski: Rekli ste da u svakom društvu postoje četiri staleža, ali nije ih tako lako razlikovati. Na primjer, različiti društveni slojevi i struke mogu se lako svrstati u četiri staleža u bilo kojem društvu. Jedini problem vidim, recimo, u socijalističkom društvu – u našoj zemlji i drugim socijalističkim društvima – kako razlikovati proizvodnu grupu od radnika.

Śrīla Prabhupāda: Na primjer, mi pripadamo intelektualnom staležu ljudi. To je jedan stalež.

Prof. Kotovski: Intelektualni stalež, brāhmaṇe. U njega možete svrstati svu inteligenciju.

Śrīla Prabhupāda: Da.

Prof. Kotovski: Zatim slijedi administrativni stalež.

Śrīla Prabhupāda: Da.

Prof. Kotovski: Ali tko su vaiśye i śūdre? To je problem. Svi su drugi radnici – radnici u tvornici, radnici na poljoprivrednim dobrima itd. U tom pogledu postoji velika razlika između socijalističkog društva i svih društvenih sustava koji su prethodili socijalizmu jer u suvremenom zapadnom društvu sve društvene skupine i struke možete svrstati u određene staleže – brāhmaṇe, kṣatriye, vaiśye i śūdre: intelektualci, proizvodni stalež, vlasnici proizvodnog sustava (na primjer, vlasnici tvornica) i radnici koji služe. Međutim, ovdje kod nas nemate vaiśye jer u tvornicama radi administrativno osoblje, koje možete nazvati kṣatriyama, i śūdre, sami radnici, ali nema staleža između njih.

Śrīla Prabhupāda: Rečeno je kalau śūdra-sambhavaḥ. U ovom dobu gotovo svi su ljudi śūdre. Ako postoje samo śūdre, društveni će poredak biti poremećen. Usprkos vašoj državi śūdra, postoje brāhmaṇe i to je prijeko potrebno. Ako ne podijelite društvo na takav način, nastat će kaos. To je znanstveno mišljenje Veda. Vi možete pripadati staležu śūdra, ali da biste održali društveni poredak, morate obrazovati neke śūdre kao brāhmaṇe. Društvo ne smije ovisiti ni o śūdrama ni o brāhmaṇama. Tjelesne potrebe mogu se zadovoljiti samo ako su prisutni i mozak i ruke i trbuh i noge. Za ostvarenje misije cijelog tijela, potrebna je suradnja svih udova i organa, nogu, mozga, trbuha i ruku. Primijetit ćete da bez ove podjele na četiri staleža u bilo kojem društvu vlada kaos. Društvo ne može pravilno djelovati. Zavladat će māyā i bit će nemira. Mozak mora postojati, ali u današnje vrijeme vlada nestašica mozgova. Ne govorim o vašoj ili o mojoj državi; govorim o svijetu kao cjelini. Nekoć je indijska vlada bila monarhija. Na primjer, Mahārāja je Parīkṣit bio kralj kṣatriya, ali se pred smrt odrekao kraljevskog položaja. Otišao je u šumu kako bi slušao o samospoznaji. Ako želite održati mir u čitavom svijetu, morate stvoriti stalež vrlo inteligentnih ljudi, stalež stručnih upravitelja, stalež stručnih proizvođača i radnički stalež. To je potrebno; ne možete to izbjeći. To je vedsko shvaćanje, mukha-bāhūru-pāda-jāḥ (Śrīmad-Bhāgavatam 11.17.13). Mukha znači „lice“, bāhu „ruke“, ūru „struk“, a pāda „noge“. Bez obzira na to o kojoj je državi riječ, bez mirne i sustavne podjele društva na ova četiri staleža, država ili društvo neće nesmetano funkcionirati.

Prof. Kotovski: Čini mi se da je sustav varṇāśrama uzrokovao donekle prirodnu podjelu rada u drevnom društvu, ali suvremena podjela rada u bilo kojem društvu puno je složenija. Zato je vrlo teško svrstati sve ljude u četiri staleža.

Śrīla Prabhupāda: Do pomutnje je došlo zato što je u Indiji brāhmaṇin sin bez brahmanskih odlika tvrdio da je brāhmaṇa, a drugi su ga zbog praznovjerja ili tradicije prihvatili kao brāhmaṇu. Tako je došlo do razdora u indijskom društvenom poretku. U našem pokretu za svjesnost Kṛṣṇe mi svuda obrazujemo brāhmaṇe jer je svijetu potrebna inteligencija brāhmaṇa. Iako je Mahārāja Parīkṣit bio kralj, imao je savjetodavno tijelo sastavljeno od brāhmaṇa i učenih mudraca. Kraljevi nisu bili neovisni. Povijest bilježi da je brahmansko savjetodavno vijeće svrgavalo nekvalificirane kraljeve s prijestolja. Premda brāhmaṇe nisu sudjelovali u političkim zbivanjima, poučavali su kralja kako treba izvršavati svoju dužnost. To nije bilo tako davno u prošlosti. Kada je vladao Aśoka?

Prof. Kotovski: Prema našoj terminologiji, to bi odgovaralo razdoblju drevne i srednjevjekovne Indije.

Śrīla Prabhupāda: Da.

Prof. Kotovski: U pravu ste, u staroj feudalnoj Indiji to je bilo uobičajeno i veći dio visokog administrativnog osoblja u zakonodavstvu bili su brāhmaṇe. Čak i u mogulskoj eri, brāhmaṇe su savjetovali muslimanske careve i upravitelje.

Śrīla Prabhupāda: To je činjenica, brāhmaṇe se cijenilo. Oni su činili kraljevsko savjetodavno vijeće. Na primjer, indijski kralj Candragupta živio je u doba Aleksandra Velikog. Prije svoga ustoličenja, Aleksandar je Veliki otišao iz Grčke u Indiju i osvojio jedan dio. Kada je Candragupta postao car, njegov je glavni ministar bio Cāṇakya. Možda ste čuli za ime Cāṇakya?

Prof. Kotovski: Da.

Śrīla Prabhupāda: On je bio veliki brāhmaṇa i političar, a po njemu se četvrt New Delhija u kojoj se nalaze sva strana veleposlanstva zove Cāṇakya Purī. Cāṇakya Paṇḍita bio je veliki političar i brāhmaṇa. Bio je vrlo učen. Njegove su moralne upute još uvijek dragocjene. U Indiji djeca u školama uče upute Cāṇakye Paṇḍite. Iako je bio glavni ministar, zadržao je brahmanski duh jer nije prihvaćao nikakvu plaću. Ako brāhmaṇa prihvati plaću, smatra se da je postao pas. To je rečeno u Śrīmad-Bhāgavatamu. Može savjetovati, ali ne smije se zaposliti. Cāṇakya Paṇḍita živio je u kolibi iako je bio glavni ministar. Ta brahmanska kultura i brahmanska inteligencija standard su vedske civilizacije. Manu-smṛti primjer je standarda brahmanske kulture. Ne može se povijesno utvrditi kada je Manu-smṛti napisan, ali smatra se tako savršenim da je poznat kao hinduistički zakon. Zakonodavno tijelo ne mora svakodnevno donositi nove zakone kako bi uskladilo društveni poredak. Zakon koji je dao Manu tako je savršen da vrijedi za sva vremena. Na sanskrtu se naziva tri-kālādau, što znači da „vrijedi za prošlost, sadašnjost i budućnost“.

Prof. Kotovski: Oprostite što vas prekidam, ali koliko ja znam, u indijskom se društvu u drugoj polovici osamnaestog stoljeća, po naredbi britanske uprave, primjenjivao zakon koji se razlikovao od hinduističkog zakona. Dosta se toga promijenilo. Pravi hinduistički zakon kojim su se koristili hinduisti prilično se razlikovao od izvornog Manu-smṛtija.

Śrīla Prabhupāda: Nedavno su ga izmijenili. Čak je i naš pokojni Pandit Jawaharlal Nehru uveo vlastiti hinduistički zakonik. Uveo je pravo na rastavu braka, iako ono ne postoji u Manu-saṁhiti. Toliko su toga promijenili, ali prije suvremenog razdoblja ljudsko je društvo slijedilo Manu-smṛti. Strogo govoreći, suvremeni hinduisti ne slijede strogo hinduističke spise.

Mi ne pokušavamo ponovno uspostaviti stari model hinduističkog društva. To je nemoguće. Mi želimo prihvatiti ono što je najbolje u izvornoj ideji. Na primjer, u Śrīmad-Bhāgavatamu Mahārāji je Yudhiṣṭhiri objašnjena komunistička ideja. Ako postoji nešto dobro, dobro iskustvo, zašto ga ne bismo usvojili? To je naše gledište. Osim toga, suvremenoj civilizaciji nedostaje najvažnija stvar, cilj ljudskog života. Znanstveno gledano, cilj je ljudskog života samospoznaja, ātma-tattva. Rečeno je da će članovi ljudskog društva, ako se ne uzdignu na razinu samospoznaje, biti neuspješni u svemu što čine. Ustvari, to se zbiva u suvremenom društvu unatoč gospodarskom i drugom napretku. Umjesto da održavaju red i mir, oni se sukobljavaju – individualno, društveno, politički i nacionalno. Ako staloženo razmislimo o tome, uvidjet ćemo da smo unatoč napretku u raznim granama znanosti zadržali isti mentalitet koji vlada u nižem, životinjskom društvu. U skladu sa Śrīmad-Bhāgavatamom, zaključujemo da ljudsko tijelo nije stvoreno za težak rad namijenjen zadovoljavanju osjetila, ali ljudi ne znaju ništa više od toga. Ne znaju za sljedeći život. Ne postoji grana znanosti koja proučava što se događa nakon smrti tijela. To je vrlo važna grana znanosti.

U Bhagavad-gīti (2.13) rečeno je dehino ’smin yathā dehe. Deha znači „ovo tijelo“. Dehinaḥ znači „onaj tko posjeduje ovo tijelo“. Dehino ’smin yathā dehe kaumāraṁ yauvanaṁ jarā. Dehī, vlasnik tijela, nalazi se u tijelu koje se preobražava. Dijete ima određenu vrstu tijela koje se s godinama mijenja, ali vlasnik tijela postoji cijelo vrijeme. Slično tomu, kad se ovo tijelo potpuno izmijeni, prihvaćamo drugo tijelo. Ljudi to ne shvaćaju. Prihvaćamo različita tijela, čak i ovom životu, od djetinjstva do mladosti. To je činjenica. Svatko to zna. Bio sam dijete, ali više nemam dječje tijelo. Sada imam drukčije tijelo. Zašto je teško shvatiti da ću kad ovo tijelo umre morati prihvatiti drugo tijelo? To je vrlo važna znanost.

Prof. Kotovski: Kao što znate, postoje dva potpuno oprečna pristupa tom problemu. U različitim religijama pristupi se neznatno razlikuju, ali istodobno svaka religija priznaje i istražuje iskustva seljenja duše. U kršćanskoj religiji, u židovskoj religiji, u…

Śrīla Prabhupāda: Ne razgovaram s vama o religijama. Govorim o znanosti i filozofiji. Svaka se religija može držati svoga puta; to se nas ne tiče. Nas zanima sljedeće: ako je vlasnik tijela unatoč različitim promjenama tijela stalan, zar je teško shvatiti da će vlasnik tijela, kad se ovo tijelo potpuno promijeni, dobiti drugo tijelo.

Prof. Kotovski: S drugog stajališta, nema razdvajanja. Ne postoje dvije pojave – tijelo i vlasnik tijela isti su.

Śrīla Prabhupāda [snažno]: Ne.

Prof. Kotovski: Kad tijelo umre, vlasnik također umire.

Śrīla Prabhupāda: Ne, ne. Zašto na sveučilištima ne postoji odjel koji bi znanstveno proučio ovu činjenicu? To je moj prijedlog – to nedostaje. Može biti kako vi kažete ili kako ja kažem, ali mora postojati odjel koji će to proučavati. Nedavno je jedan liječnik, kardiolog u Torontu, priznao da duša postoji. Razmijenio sam s njim nekoliko pisama i on čvrsto vjeruje u postojanje duše. Postoji i drugo gledište, ali mi prihvaćamo znanje od autoriteta. Imamo Kṛṣṇinu izjavu o tome, a On je autoritet. Svi Ga ācārye prihvaćaju kao autoritet. Bhagavad-gītu prihvaćaju učenjaci i filozofi diljem svijeta. Kṛṣṇa kaže:

„Kao što duša prelazi iz tijela djeteta u tijelo dječaka, a potom u tijelo mladića, tako napušta ovo tijelo i prihvaća drugo.“ (Bhagavad-gītā 2.13) To je izjavio Kṛṣṇa, najveći autoritet prema našoj tradiciji. Mi prihvaćamo tu izjavu bez raspravljanja. To je proces vedskog razumijevanja.

Prof. Kotovski: Problem leži u tome što mi ništa ne prihvaćamo bez raspravljanja. Vjerovat ćemo samo u ono što se temelji na raspravljanju.

Śrīla Prabhupāda: Da, to je dopušteno. U Bhagavad-gīti (4.34) rečeno je: tad viddhi praṇipātena paripraśnena sevayā. Rasprava, paripraśna, jest dopuštena, ali ne u duhu izazivanja, već u duhu razumijevanja. Raspravljanje se ne osporava, ali što se tiče vedskih izjava, one su nepogrešive i poznavatelji Veda prihvaćaju ih kao takve. Na primjer, kravlja je balega životinjski izmet. Prema vedskim spisima, čim dodirnete izmet bilo koje životinje, pa čak i vlastiti, nečisti ste i morate se pročistiti kupanjem. Prema hinduističkom običaju, nakon velike nužde morate se okupati.

Prof. Kotovski: To je sasvim razumljivo pravilo higijene.

Śrīla Prabhupāda: Da.

Prof. Kotovski: Da, to je ispravno.

Śrīla Prabhupāda: No na drugom je mjestu rečeno da je kravlja balega čista premda je životinjski izmet. Ako njome premažete nečisto mjesto, ono će se pročistiti. To je naizgled proturječno. Na jednom se mjestu kaže da je životinjski izmet nečist i čim ga dodirnete morate se pročistiti, a na drugom se mjestu kaže da je kravlja balega čista. Prema našem shvaćanju, to je proturječno, ali sljedbenici Veda to prihvaćaju. Analizirate li kravlju balegu, utvrdit ćete da sadržava sva antiseptična svojstva. To je činjenica.

Prof. Kotovski: To nisam znao.

Śrīla Prabhupāda: Da, jedan ju je profesor na medicinskom fakultetu proučio i otkrio da je puna antiseptičnih svojstava. Tako se vedske izjave, čak i ako se smatraju proturječnim, nakon pomne analize pokazuju ispravnim. Dakako, postoje i izuzetci, ali oni se uzimaju u obzir. Međutim, kada se znanstveno analiziraju i ispitaju, otkrivamo da su vedske izjave točne.

Prof. Kotovski: Da, ako analizirate sa znanstvene točke gledišta, to je u redu.

Śrīla Prabhupāda: Postoje i drugi primjeri kao što je školjka. Školjka je kost životinje. Prema vedskim spisima, dotaknete li životinjsku kost, nečisti ste i morate se okupati, ali školjka se drži u prostoriji za Božanstva jer se na temelju izjava Veda smatra čistom. Mi prihvaćamo vedske zakone bez raspravljanja. Učenjaci slijede to načelo. Ako svoje izjave možete potkrijepiti navodima Veda, one se prihvaćaju. Od vas se ne traži da ih potkrijepite na drugi način. Postoje različite vrste pramāṇa, dokaza. Dokaz koji se temelji na izjavama vedskih spisa naziva se śruti-pramāṇa. Ako na sudu svoje izjave možete potkrijepiti navodima zakonika, one se prihvaćaju. Slično tomu, učeni ljudi prihvaćaju sve izjave koje su potkrijepljene śruti-pramāṇom. Mislim da znate da su Vede poznate kao śruti.

Prof. Kotovski: Da.

Śrīla Prabhupāda:

Svaki sustav koji prihvaćamo mora biti potkrijepljen svjedočanstvima śruti, smṛti, Purāṇa i Pañcarātre. Ono što nije potkrijepljeno tim pramāṇama nije ništa drugo nego uznemirenje.

Prof. Kotovski: Mogu li samo nešto reći? Izjave Veda mogle bi se dokazati i znanstvenim putem. Danas postoje znanstveni laboratoriji. Njihove su tvrdnje točne. Smatrate ih istinitim ne sumnjajući u njihovu točnost. Pretpostavimo da imate znanstveni laboratorij ili ustanovu. Ako taj laboratorij ili znanstvena ustanova kaže: „To nije dobro“, javnost će to prihvatiti kao gotovu činjenicu: „Da. Znanstvena se ustanova tako očitovala, stoga je jasno.“

Śrīla Prabhupāda: Slično tomu, ācārye (veliki učitelji) prihvaćaju vjerodostojne vedske izjave. Indijom vladaju ācārye – Rāmānujācārya, Madhvācārya, Śaṅkarācārya. Vede prihvaćaju i oni i njihovi sljedbenici. Prednost je u tome što ne moramo trošiti vrijeme na ispitivanje kravlje balege. Smatramo je čistom jer je tako rečeno u Vedama, stoga prihvaćajući śruti-pramāṇu štedimo svoje vrijeme. Vede obrađuju razne teme poput sociologije ili politike jer veda znači „znanje“.

Prof. Kotovski: Mogu li vam postaviti jedno pitanje? Ima li vaše društvo puno ogranaka u svijetu?

Śrīla Prabhupāda: Da.

Prof. Kotovski: Gdje vam je sjedište i gdje se nalaze ogranci društva za svjesnost Kṛṣṇe?

Śrīla Prabhupāda: Naravno, imam preko šezdeset pet ogranaka.

Prof. Kotovski: Šezdeset pet ogranaka.

Śrīla Prabhupāda: Da, moje je glavno sjedište u Los Angelesu. Sada osnivamo važan centar u Māyāpuru, rodnom mjestu Gospodina Caitanye. Jeste li bili u Indiji?

Prof. Kotovski: Šest ili sedam puta. U Calcutti je sada stanje vrlo teško zbog priljeva izbjeglica iz Bangladeša.

Śrīla Prabhupāda: Da, ali mi smo ondje deset dana održavali našu saṅkīrtanu i bilo je vrlo lijepo. Svakodnevno se okupljalo najmanje trideset tisuća ljudi. Jako su ih zanimala naša predavanja jer govorimo o Śrīmad-Bhāgavatamu i Bhagavad-gīti. U svim dijelovima svijeta nailazimo na dobar odaziv, osobito kod američkih mladića i djevojaka. Oni su posebno zainteresirani, kao i u Engleskoj, Njemačkoj i Francuskoj. Nakon Moskve planiram otići u Pariz. Kako se zove ono mjesto?

Učenik: U Parizu? Fontenay-aux-Roses?

Śrīla Prabhupāda: Da, unajmili su cijelu kuću, lijepu kuću. Naš je proces vrlo jednostavan. Od naših učenika tražimo da slijede četiri načela: ne smiju se upuštati u nedopušteni seks, jesti meso, ribu i jaja, kockati se i uzimati opojna sredstva, uključujući cigarete, čaj i kavu. Moraju slijediti ova četiri načela i pjevati mantru Hare Kṛṣṇa. Primijetit ćete kako zahvaljujući ovom procesu ti mladići i djevojke brzo napreduju. Proces je vrlo jednostavan. Uz to, imamo knjige, puno knjiga, Śrīmad-Bhāgavatam, Bhagavad-gītu. Tijekom svih ovih godina napisao sam oko dvanaest knjiga po četiri stotine stranica – Kṛṣṇa, izvor sveg zadovoljstva u dva sveska, Śrīmad-Bhāgavatam u šest svezaka, Učenja Gospodina Caitanye, Nektar posvećenosti. Na taj način nastojimo raširiti svjesnost Kṛṣṇe. Kṛṣṇa je povijesna osoba kao što je to Lenjin. Kao što vi pokušavate shvatiti njegovu filozofiju, mi pokušavamo shvatiti Kṛṣṇinu filozofiju.

Prof. Kotovski: Imate li puno sljedbenika u vaših šezdeset pet ogranaka?

Śrīla Prabhupāda: O, da. Imamo više od tisuću iniciranih učenika i brojne simpatizere. Tisuću njih slijedi načela, baš kao ovi mladići. [Śrīla Prabhupāda pokazuje na svoja dva tajnika.]

Prof. Kotovski: Znači li to da ti učenici ne studiraju na nekom redovnom zapadnom, europskom sveučilištu? Na primjer, može li običan student sa sveučilišta koji pohađa predavanja na uobičajen način također primiti inicijaciju i postati članom vaše zajednice?

Śrīla Prabhupāda: Ako želite živjeti u našoj zajednici i primiti inicijaciju, dobrodošli ste. Ako ne želite, pokušajte shvatiti našu filozofiju, čitati naše knjige. Ima puno knjiga, časopisa, pitanja i odgovora. Pokušajte shvatiti filozofiju. Studenti nam se ne pridružuju iznenada niti tako postaju naši učenici. Prvo nas posjećuju, druže se s nama i pokušavaju shvatiti. Ne prisiljavamo ih. Oni dobrovoljno izjavljuju da žele postati učenici.

Prof. Kotovski: Što se događa ako netko nije student, već, na primjer, mladi radnik ili sin zemljoradnika? Odriče li se čitavog svog života i pridružuje li se vašoj zajednici u određenom centru? Kako će se izdržavati u svakodnevnom, materijalnom životu?

Śrīla Prabhupāda: Kao što sam već rekao, ova promidžba ima za cilj stvoriti brāhmaṇe diljem svijeta jer brāhmaṇe nam nedostaju. Onaj tko nam pristupi s ozbiljnim namjerama mora postati brāhmaṇa, zato treba usvojiti zanimanje brāhmaṇe i napustiti zanimanje kṣatriye i śūdre. Ako tko želi zadržati svoje zanimanje i istodobno shvatiti naš pokret, to je također dopušteno. Među profesorima ima puno sljedbenika našeg pokreta. Tu je Howard Wheeler, profesor na Sveučilištu u Ohiu. On je moj učenik. Zadržao je položaj profesora, ali gotovo sav novac koji dobiva troši na svjesnost Kṛṣṇe. Od gṛhastha, obiteljskih ljudi koji žive vani, očekuje se da daju pedeset posto svojih prihoda našem društvu, dvadeset pet posto zadrže za obitelj, a dvadeset pet posto za osobne potrebe u slučaju nužde. Gospodin Caitanya Mahāprabhu poučava da nije važno je li netko gṛhastha (obiteljski čovjek), sannyāsī, brāhmaṇa ili śūdra. Gospodin Caitanya kaže: „Svatko tko razumije znanost o Kṛṣṇi postaje Moj duhovni učitelj.“ Na bengalskom to doslovce zvuči ovako: kibā vipra, kibā nyāsī, śūdra kene naya. Razumijete li imalo bengalski?

Prof. Kotovski: Malo.

Śrīla Prabhupāda: Da, kao vibraciju. Yei kṛṣṇa-tattva-vettā, sei ‚guru’ haya. „Svatko tko razumije znanost o Kṛṣṇi može postati duhovni učitelj.“ (Caitanya-caritāmṛta, Madhya 8.128)

Prof. Kotovski: No stvarajući brāhmaṇe iz različitih društvenih staleža, kršite drevni nalog hinduističkih spisa.

Śrīla Prabhupāda: Ne, ja ga ponovno uvodim.

Prof. Kotovski: Prema svim spisima, Purāṇama itd., svaki se pripadnik jedne od četiri varṇe mora roditi u njoj.

Śrīla Prabhupāda: Ne, ne, ne, ne.

Prof. Kotovski: To je temelj svih varṇi…

Śrīla Prabhupāda: Ne, ne. Žao mi je.

Prof. Kotovski: Temelj svih varṇi…

Śrīla Prabhupāda: To nije točno. Uz dužno poštovanje, dopustite mi da kažem da ne govorite ispravno. U Bhagavad-gīti (4.13) rečeno je: cātur-varṇyaṁ mayā sṛṣṭaṁ guṇa-karma-vibhāgaśaḥ. „Stvorio sam četiri staleža – brāhmaṇe, kṣatriye, vaiśye i śūdre – prema odlikama i djelovanju.“ Rođenje se ne spominje.

Prof. Kotovski: Slažem se s vama da su to naknadno dodali brāhmaṇe koji su pokušali održati te odlike.

Śrīla Prabhupāda: To je ubilo indijsku kulturu. Inače nije bilo potrebno odijeliti Pakistan od Indije. Osim toga, s povijesne točke gledišta, naš je planet bio Bhārata-varṣa, ujedinjen pod jednom zastavom, sve do doba Mahārāje Parīkṣita. Odonda se postupno dijelio. Nedavno se odvojio Pakistan. Tako je Bhārata-varṣa danas mali komad zemlje. To je povijest. Inače, prema vedskim spisima, cijeli se planet naziva Bhārata-varṣa. Nekada se zvao Ilāvṛta-varṣa, ali otkako je kralj Bharata vladao njime, naziva se Bhārata-varṣa. Stoga je ova kultura, svjesnost Kṛṣṇe, oduvijek postojala. Uzmite za prijmer bilo koju religiju – kršćansku, muslimansku, židovsku. Stare su najviše dvije ili tri tisuće godina, ali ne možete utvrditi početak vedskih spisa, koji se zato nazivaju sanātana, vječni. Ova je kultura namijenjena čitavom ljudskom društvu. Ona nije religiozno vjerovanje. Vjeru možete mijenjati, ali pravu dharmu ne možete promijeniti. Pokušajte shvatiti Kṛṣṇu. U Bhagavad-gīti (18.66) Kṛṣṇa kaže: sarva-dharmān parityajya mām ekaṁ śaraṇaṁ vraja. „Napusti sve vrste religija i predaj se Meni.“ To je pravo znanje – predati se Svevišnjem. Svatko, i vi i ja, predan je nekome. To je činjenica. Naš se život temelji na predanosti, zar ne? Slažete li se s ovim mišljenjem?

Prof. Kotovski: U izvjesnoj se mjeri predajemo.

Śrīla Prabhupāda: Da, u potpunosti.

Prof. Kotovski: Morate se, na primjer, predati društvu. Čitavom narodu.

Śrīla Prabhupāda: Da, čitavu narodu ili državi ili kralju ili vladi ili bilo čemu drugome. Morate se predati nečemu.

Prof. Kotovski: Jedini je problem što se ne možemo napola predati vladi ili kralju. Postoji načelna razlika između predanosti kralju, odnosno osobi, i predanosti društvu.

Śrīla Prabhupāda: Ne, to je samo izvanjski, ali načelo predanosti svejedno je prisutno. Bilo da se predate monarhiji, demokraciji, aristokraciji ili diktaturi, morate se predati; to je činjenica. Bez predaje nema života. To nije moguće. Zato obrazujemo ljude da se predaju Svevišnjem koji će ih štititi u svim okolnostima, kao što Kṛṣṇa kaže (sarva-dharmān parityajya mām ekaṁ śaraṇaṁ vraja). Nitko ne može reći: „Ne predajem se nikome.“ Apsolutno nitko. Razlika je samo u tome čemu se predaje. Kṛṣṇa je krajnji cilj predaje, zato u Bhagavad-gīti (7.19) kaže: bahūnāṁ janmanām ante jñānavān māṁ prapadyate. „Nakon što se život za životom predavao raznim stvarima istinski se mudrac predaje Meni.“ Vāsudevaḥ sarvam iti sa mahātmā sudurlabhaḥ: „Takav je mahātmā vrlo rijedak.“

Prof. Kotovski: Pritom mi se čini da predaju prati pobuna. Povijest čovječanstva dokazala je da se čovječanstvo razvijalo samo zahvaljujući pobunama protiv predaje nekomu ili nečemu. Francuska se revolucija zbila u srednjem vijeku. Ona je bila pobuna protiv predaje, ali sama je revolucija bila predanost narodu. Slažete li se?

Śrīla Prabhupāda: Da.

Prof. Kotovski: Zato potpuna predaja nije dovoljna. Predaja treba biti praćena pobunom protiv nekih i predajom drugim ljudima.

Śrīla Prabhupāda: Predaja će biti potpuno okončana kada se predamo Kṛṣṇi.

Prof. Kotovski: Aha.

Śrīla Prabhupāda: To je potpuno okončanje – nema više predavanja. Svaku drugu predaju morate promijeniti revolucijom, ali kada dođete Kṛṣṇi, to je dovoljno. Zadovoljni ste. Navest ću jedan primjer: dijete plače i ljudi ga stavljaju iz jednog krila u drugo, ali ono ne prestaje sve dok ne dođe u krilo svoje majke…

Prof. Kotovski: Tada prestaje plakati.

Śrīla Prabhupāda: Da, osjeća potpuno zadovoljstvo. Tako će se predavanje, to mijenjanje, nastaviti u različitim kategorijama, ali predaja māyi suština je predanosti svemu što smo naveli. Zato je u Bhagavad-gīti rečeno da bilo koja predaja, bilo koje zanemarivanje Kṛṣṇe, nije ništa drugo nego māyā. Možete se predati ovome ili onome, ali predaja Kṛṣṇi konačna je predaja; onda ćete biti sretni. Proces predavanja stalno se odvija, ali predaja Kṛṣṇi pruža veliko transcendentalno zadovoljstvo.

Prof. Kotovski: Jeste li kad doživjeli da se ortodoksni hinduisti ili brāhmaṇe u Indiji protive vašim učenjima?

Śrīla Prabhupāda: Mi smo ih porazili.

Prof. Kotovski: Aha.

Śrīla Prabhupāda: Neka nam bilo koji ortodoksni hinduist priđe i izazove nas. Mi imamo naše oružje, vedske spise, zato nam nitko ne prilazi. Čak me i kršćanski svećenici u Americi vole. Kažu: „Ovi su mladići Amerikanci, kršćani i židovi, a sada tragaju za Bogom, no mi ih nismo mogli izbaviti.“ Priznaju to. Dolaze mi njihovi očevi i roditelji, odaju poštovanje i kažu: „Svamiji, vrlo smo sretni što ste došli ovdje poučavati svijest o Bogu.“ Tako sam dobro primljen. I u Indiji, budući da pitate za Indiju, sve druge sekte priznaju da su prije mene razni svāmīji otišli na zapad, ali nisu uspjeli obratiti ni jednu jedinu osobu na svjesnost Kṛṣṇe. Priznaju to. Što se mene tiče, ne pripisujem si nikakve zasluge, ali sam uvjeren da je vedsko znanje djelotvorno jer ga predstavljam takvo kakvo jest, bez izmjena. To je moje uvjerenje. Ako imate pravi lijek i date ga bolesniku, morate biti sigurni da će ozdraviti.

Prof. Kotovski: Koliko učenika imate u samoj Indiji? Koliko zajednica imate u Indiji?

Śrīla Prabhupāda: U Indiji?

Prof. Kotovski: Da.

Śrīla Prabhupāda: U Indiji su mnogi svjesni Kṛṣṇe – stotine, tisuće, milijuni. O Indiji nema govora. Nema ni jednog hinduista koji nije svjestan Kṛṣṇe.

Prof. Kotovski: Da, razumijem.

Śrīla Prabhupāda: Vaiṣṇave. To je vaiṣṇavski kult. Bili ste u Indiji. Kao što je poznato, ondje ima mnogo milijuna vaiṣṇava. Na primjer, ovaj gospodin [pokazuje na nazočnog Indijca] zapovjednik je zrakoplovne kompanije Air India. Nije moj učenik, ali je vaiṣṇava, svjestan Kṛṣṇe. Slično tomu, u Indiji su milijuni ljudi svjesni Kṛṣṇe. Čak su i neki muslimani svjesni Kṛṣṇe. Na sveučilištu u Gorakhpuru predaje muslimanski profesor koji je veliki bhakta Gospodina Kṛṣṇe. To je prirodno. U Caitanya-caritāmṛti rečeno je da je svjesnost Kṛṣṇe prisutna svuda, u svačijem srcu. Trebamo je samo probuditi ovim procesom. To je sve. Prisutna je i u vašem srcu. Nije vam strana. Svjesnost Kṛṣṇe prisutna je u svačijem srcu, a ovim je procesom moramo probuditi. To je poput izlaska Sunca. Ono se ne pojavljuje iznenada, niotkuda. Postoji, ali ujutro izlazi. Slično tomu, svjesnost Kṛṣṇe prisutna je svuda iako je trenutačno na neki način prekrivena. Ovim se procesom ponovno budi.

Prof. Kotovski: Jučer ste došli u Moskvu. Jeste li malo razgledali Moskvu?

Śrīla Prabhupāda: Ne, ne zanima me previše razgledanje.

Prof. Kotovski: U svakom slučaju, nije zanimljivo odsjesti u starom hotelu – ne vidite puno ljudi. Odlazite li prekosutra?

Śrīla Prabhupāda: To mi je plan.

Prof. Kotovski: Odlazite u Sjedinjene Države ili u Europu?

Śrīla Prabhupāda: Da, u Europu, Pariz. Održavamo dvije velike svečanosti u Londonu i San Franciscu. Pripremamo festival kočija, Ratha-yātru. Taj festival kočija obilježava se u Jagannātha Purīju. Jeste li kad bili u Jagannātha Purīju?

Prof. Kotovski: Da, festival kočija održava se od pradavnih vremena. Vrlo stara tradicija. Ogromne kočije.

Śrīla Prabhupāda: Da, sada ga održavamo u zapadnim zemljama, u Londonu i San Franciscu. Možda ćemo ga postupno uvesti i u druge zemlje.

Prof. Kotovski: U Londonu postoji velika indijska zajednica.

Śrīla Prabhupāda: Ne, ne. To su organizirali Englezi i Amerikanci. Indijske zajednice u Londonu i San Franciscu pokušavaju… Je li vam poznata riječ sahīb?

Prof. Kotovski: [Smije se.] Uvesti zapadnjačke nazore. [Obojica se smiju.] Jedan veliki društveni antropolog na sveučilištu napisao je nešto vrlo zanimljivo. On kaže da postoje dva procesa – proces uvođenja zapadnjačkih običaja među brāhmaṇe, uglavnom više slojeve, i proces zvan sanskrtizacija, proces usvajanja brahmanskih obreda, među takozvanim nižim staležima, čak i nedodirljivima. To je vrlo zanimljiv proces koji se sada odvija u Indiji, ali položaj je Indije, na žalost, problematičan.

Śrīla Prabhupāda: Problem je što je Indija „ni na nebu ni na zemlji“. Pokušavaju oponašati zapadnjački život, ali s materijalističke ili tehničke točke gledišta, zaostaju stotinu godina.

Prof. Kotovski: Da, u pravu ste, ali što se može učiniti za Indiju?

Śrīla Prabhupāda: Iz osobnog iskustva mogu reći da će promidžba duhovnog blaga Indije povećati njezinu slavu. Kamo god idem, ljudi se još uvijek dive indijskoj kulturi. Bude li se ovo blago iz riznice duhovnog znanja Indije pravilno dijelilo, barem će ljudi izvan Indije shvatiti da imaju neku korist od Indije.

Prof. Kotovski: Naravno, u pravu ste. Indijsko kulturno naslijeđe treba se svugdje predstaviti, ali kako će to pomoći samom indijskom narodu? Žive u Indiji i nemaju ništa od promidžbe indijskog kulturnog naslijeđa u svijetu. Indijska sela moraju imati gnojiva, traktore itd.

Śrīla Prabhupāda: Da, mi se ne protivimo tomu.

Prof. Kotovski: Da. Ne mislim da se možete protiviti, ali istodobno, nešto se mora učiniti u Indiji. Možemo to nazvati zapadnjačenjem, ali industrijsko-tehnološka revolucija potrebna je na svim poljima indijskog života: poljoprivredi, industriji itd.

Śrīla Prabhupāda: Prije nego što je shvatio Bhagavad-gītu, Arjuna je bio ratnik i nakon što je shvatio Bhagavad-gītu ostao je ratnik. Mi stoga ne želimo mijenjati svoj položaj. Na primjer, vi ste ugledan profesor. Mi ne kažemo da morate promijeniti svoj položaj. Došli smo vas uvjeriti u našu filozofiju. To je sve. Arjuna je odbio da se bori. „Kṛṣṇa, ne želim ubijati svoje rođake. Ne želim ovo kraljevstvo.“ Kṛṣṇa mu je izložio Bhagavad-gītu, a kad ga je naposljetku upitao što je odlučio, Arjuna je rekao: kariṣye vacanaṁ tava. „Da, postupit ću po Tvojim riječima.“ (Bhagavad-gītā 18.72) To znači da mu se svjesnost promijenila. Bio je ratnik i ostao je ratnik, ali svjesnost mu se promijenila. Mi želimo to. Ne želimo uznemiriti sadašnje stanje društva. Ne, nismo protiv tehnologije, ali pokušavamo pomoći ljudima da shvate svjesnost Kṛṣṇe. To je naš plan.

Prof. Kotovski: Naravno, krajnji je cilj bilo koje svjesnosti promijeniti društvo, poboljšati ga.

Śrīla Prabhupāda: To se zbiva automatski.

Prof. Kotovski: Nisam sretan što je krajnji cilj neuznemiravanje društva jer u suvremenom društvu ima puno toga što bi se trebalo promijeniti svjesnošću.

Śrīla Prabhupāda: Promjenu možete započeti slijeđenjem pravila askeze. Na primjer, nemojte uzimati opojna sredstva.

Prof. Kotovski: Uzdržavanje od uzimanja opojnih sredstava, jednostavnost itd.

Śrīla Prabhupāda: Ako netko prihvati ovaj proces…

Prof. Kotovski: Drugi će sami slijediti.

Śrīla Prabhupāda: Čitav će vam se život promijeniti jer su četiri djelatnosti – nedopušteni seks, uzimanje opojnih sredstava, jedenje mesa i kockanje – velike zapreke za društveni napredak.

Prof. Kotovski: To će automatski pojednostaviti život jer onaj tko se ne upušta u nedopušteni seks i ne uzima opojna sredstva mora živjeti jednostavno.

Śrīla Prabhupāda: Neki dan u Bombaju razgovarao sam s jednim uglednim gospodinom. Rekao sam mu da je Kṛṣṇa izjavio:

„Čak se i osobe niska roda (pāpa-yonayaḥ) – strī, vaiśye i śūdre – mogu uzdići na transcendentalnu razinu ako stanu pod Moje okrilje.“ (Bhagavad-gītā 9.32) Zašto danas viši staleži hinduističkog društva zanemaruju ovu pouku Bhagavad-gīte? Recimo da je netko pāpa-yonayaḥ, niska roda. Kṛṣṇa kaže da se može „uzdignuti na transcendentalnu razinu ako Me prihvati“. Zašto viši staleži nisu širili ovu poruku kako bi takozvani ljudi niska roda mogli napredovati? Zašto su ih odbacili? Umjesto da prihvate muslimane, Indijci su ih odbacili i sada su se muslimani odvojili. Postali su vječni neprijatelji Indije. Tako po prvi put pokušavamo uzdignuti ljude na viši položaj svjesnosti Kṛṣṇe, čak i ako su niska roda, jer duša je čista. U Vedama je rečeno da je duša nedirnuta materijalnom zagađenošću; samo je privremeno prekrivena. Taj prekrivač trebamo ukloniti i ponovno će postati čista. To je misija ljudskog života – ukloniti prekrivač materijalnog okruženja, doći do duhovnog razumijevanja i predati se Kṛṣṇi. Onda je život savršen.

Śrīla Prabhupāda: Čitav svijet znanosti i tehnologije temelji se na zabludi da život nastaje iz materije. Ne možemo dopustiti da ova besmislena teorija prođe bez izazova. Život ne nastaje iz materije. Materija nastaje iz života. To nije teorija, nego činjenica. Znanost se temelji na neispravnoj teoriji, stoga su svi njezini proračuni i zaključci pogrešni te ljudi zbog toga pate. Kad se ove pogrešne teorije suvremene znanosti isprave, ljudi će biti sretni. Zato znanstvenike moramo izazvati i poraziti, inače će zavesti cijelo društvo.

Materija prolazi kroz šest stadija promjene: rađa se, raste, održava, stvara popratne proizvode, slabi i umire. No život unutar materije, duhovna duša, vječan je i ne podliježe takvim promjenama. Život se naizgled razvija i nestaje, ali ustvari samo prolazi kroz ovih šest stadija, sve dok ne postane nemoguće održavati materijalno tijelo. Tada staro tijelo umire i duša ulazi u novo tijelo. Kad odjeća postane stara i iznošena, mijenjamo je. Slično tomu, kada jednog dana naše tijelo postane staro i beskorisno, prijeći ćemo u novo tijelo.

Kṛṣṇa izjavljuje u Bhagavad-gīti (2.13): dehino ’smin yathā dehe kaumāraṁ yauvanaṁ jarā / tathā dehāntara-prāptiḥ. „Kao što utjelovljena duša u ovom tijelu neprestano prolazi kroz dječaštvo, mladost i starost, tako u trenutku smrti prelazi u drugo tijelo.“ Na drugom mjestu kaže (2.18): antavanta ime dehā nityasyoktāḥ śarīriṇaḥ. To znači da je samo materijalno tijelo neuništivog i vječnog bića podložno uništenju. Materijalno je tijelo prolazno, ali život unutar tijela vječan je, nitya.

Prema Vedama, utjelovljena je duša deset tisuća puta manja od vrha vlasi kose. To znači da je sićušna poput atoma, moje tijelo funkcionira zahvaljujući toj duhovnoj energiji atomske veličine. Je li to tako teško shvatiti? Pretpostavimo da čovjek smatra sebe vrlo snažnim. Zašto je snažan? Samo zato što se u njemu nalazi duhovna iskra. Čim duhovna iskra ode, njegovo tijelo umire, a njegova snaga i vitalnost nestaju. Ako znanstvenici tvrde da je materija uzrok i izvor života, neka vrate samo jednog mrtvog čovjeka u život ubrizgavajući mu kemikalije, ali to ne mogu učiniti.

Dr. Singh: Znanstvenici ne mogu vidjeti duhovnu dušu, stoga sumnjaju u njezino postojanje.

Śrīla Prabhupāda: Kako je mogu vidjeti? Premala je da bi se mogla vidjeti. Tko ima takvu moć opažanja?

Dr. Singh: Ipak, žele je opaziti na neki način.

Śrīla Prabhupāda: Ako nekome daš zrnce smrtonosnog otrova, odmah će umrijeti. Nitko ne može vidjeti otrov niti opaziti kako djeluje, ali otrov ipak djeluje. Isto tako, Vede kažu da cijelo tijelo funkcionira zato što se u njemu nalazi sićušna čestica zvana duša. Ako se uštipnem, odmah ću to osjetiti jer se moja svjesnost širi po čitavoj koži, ali čim duša izađe iz tijela, kad moje tijelo umre, možeš uzeti tu istu kožu, rezati je i sjeckati, ali nitko neće protestirati. Zašto je tako teško shvatiti ovu jednostavnu činjenicu? Zar to nije otkrivanje duha?

Dr. Singh: To je duša, ali što je s Bogom?

Śrīla Prabhupāda: Prije svega, shvatimo dušu. Duša je uzorak Boga. Ako shvatiš uzorak, shvatit ćeš cjelinu.

Ovo je materija [Śrīla Prabhupāda svojim štapom pokazuje na mrtvo drvo]. Nekad su iz ovog stabla rasli listovi i grančice. Zašto sada ne rastu? Mogu li znanstvenici odgovoriti na to pitanje?

Karandhara dāsa: Rekli bi da se promijenio kemijski sastav stabla.

Śrīla Prabhupāda: U redu, ako posjeduju tako napredno znanje o kemiji, moraju pribaviti odgovarajuće kemikalije kako bi izazvali ponovni rast grana i listova.

Brahmānanda Swami: Učen čovjek mora dokazati svoju teoriju. Trebaju laboratorijski dokazati da život nastaje iz spoja kemikalija.

Śrīla Prabhupāda: Da, znanstvena se metoda sastoji od promatranja, iznošenja pretpostavki i dokazivanja, ali znanstvenici ne mogu dokazati svoje pretpostavke. Jednostavno promatraju i govore besmislice.

Znanstvenici kažu da su kemijske tvari uzrok života, ali sve kemijske tvari koje su bile prisutne kad je drvo bilo živo još uvijek su prisutne. Životna je energija također prisutna. Postoje tisuće mikroba u drvetu i svi su oni živa bića. Nitko ne može tvrditi da u tijelu drveta nije prisutna životna energija.

Dr. Singh: Što je sa životnom energijom samog drveta?

Śrīla Prabhupāda: Da, to je nešto drugo. Životna je sila individualna. Individualno živo biće koje je bilo drvo otišlo je. Mora biti tako jer su sve kemijske tvari potrebne za održavanje života još uvijek prisutne, a drvo je ipak mrtvo.

Možemo navesti još jedan primjer. Pretpostavimo da živim u stanu i zatim ga napustim. Ja sam otišao, ali ostala su brojna druga živa bića – mravi, pauci itd. Ako odem iz stana, to ne znači da u njemu nitko više ne može živjeti. Druga živa bića i dalje žive ondje. Otišao sam samo ja, individualno živo biće. Kemijske su tvari u drvetu poput stana, samo su sredina u kojoj djeluje individualna sila, duša. Prema tomu, znanstvenici nikada neće proizvesti život u kemijskom laboratoriju.

Znanstvenici kažu da život nastaje iz kemijskih tvari, ali pravo pitanje glasi: „Iz čega su nastale kemijske tvari?“ One nastaju iz života, a to znači da život posjeduje mistične moći. Na primjer, drvo naranče ima mnogo plodova i svaki od njih sadrži kemijske tvari poput limunske kiseline itd. Iz čega su one nastale? Očito su nastale iz života unutar stabla. Znanstvenicima nije poznato podrijetlo kemijskih tvari. Istraživanje su započeli proučavajući kemijske tvari, ali ne mogu utvrditi njihovo podrijetlo. Kemijske tvari nastaju iz vrhovnog života, Boga. Kao što tijelo živog čovjeka stvara razne kemijske tvari, vrhovni život (Svevišnji Gospodin) stvara sve kemijske tvari koje nalazimo u atmosferi, vodi, ljudima, životinjama i zemlji. To je mistična moć. Ako ne prihvatimo postojanje Gospodinove mistične moći, ne možemo riješiti problem podrijetla života.

Dr. Singh: Znanstvenici će odgovoriti da ne mogu vjerovati u mističnu moć.

Śrīla Prabhupāda: Onda moraju objasniti podrijetlo kemijskih tvari. Svatko primjećuje da obično drvo stvara puno kemijskih tvari, ne može to poreći, ali kako ih stvara? Budući da znanstvenici ne mogu na to odgovoriti, moraju prihvatiti da životna sila posjeduje mističnu moć. Ne mogu objasniti čak ni kako mi iz prsta raste nokat. To je iznad dosega moga uma. Drugim riječima, nokat raste zahvaljujući nepojmljivoj moći, acintya-śakti. Ako obično ljudsko biće posjeduje acintya-śakti, možemo samo zamisliti kakvu acintya-śakti posjeduje Bog.

Iako posjedujem iste moći kao Bog, mogu stvoriti samo malu količinu kemijskih tvari, dok On može stvoriti ogromnu količinu. Po tome se Bog razlikuje od mene. Mogu stvoriti malo vode u obliku znoja, ali Bog može stvoriti mora. Analizirajući jednu kapljicu morske vode otkrit ćemo kakvoću mora. Živo je biće sastavni djelić Boga, zato analizirajući živa bića možemo početi shvaćati Boga. Bog posjeduje veliku mističnu moć. Njegova mistična moć djeluje brzo poput električnog stroja. Neki su električni strojevi tako dobro osmišljeni da sav posao obavljaju jednostavno pritiskom na prekidač. Slično tomu, Bog je rekao: „Neka nastane kreacija“ i kreacija je bila stvorena. S tog stajališta, prirodne procese nije teško shvatiti. Bog posjeduje tako čudesne moći da samom Svojom naredbom može odmah stvoriti kreaciju.

Brahmānanda Swami: Znanstvenici ne prihvaćaju Boga ili acintya-śakti.

Śrīla Prabhupāda: To je njihov nitkovluk. Bog postoji, kao i Njegova acintya-śakti.

Karandhara dāsa: Znanstvenici kažu da je život stvoren biokemijskim putem.

Śrīla Prabhupāda: A ja im odgovaram: „Zašto vi ne stvorite život? Ako su vaša biologija i kemija tako napredne, zašto onda ne stvorite život?“

Karandhara dāsa: Kažu da će u budućnosti stvoriti život.

Śrīla Prabhupāda: Kad u budućnosti? Ako su znanstvenici upoznati s procesom stvaranja, zašto sada ne mogu stvoriti život? Ako je život biokemijskog podrijetla i ako su biolozi i kemičari tako napredni, zašto ne mogu stvoriti život u svojim laboratorijima? Čim se postavi ovo presudno pitanje, oni odgovaraju: „Učinit ćemo to u budućnosti.“ Zašto u budućnosti? To je besmislica. Ne uzdaj se u budućnost, koliko god lijepo izgledala. Ima li njihov napredak ikakva smisla? Govore besmislice.

Karandhara dāsa: Oni tvrde da su pred samim stvaranjem života.

Śrīla Prabhupāda: Time samo na drukčiji način kažu isto, u budućnosti... Moraju priznati da im još uvijek nije poznato podrijetlo života. Budući da očekuju da će u budućnosti stvoriti život, znanje koje im je sada dostupno zacijelo je nesavršeno. Njihova je tvrdnja poput čeka s odgodom plaćanja. Pretpostavimo da ti dugujem deset tisuća dolara i kažem: „Da, vratit ću ti cijeli iznos čekom s odgodom plaćanja. Je li to u redu?“ Ako si inteligentan, odgovorit ćeš mi: „Daj mi sada barem pet dolara u gotovini tako da mogu vidjeti nešto opipljivo.“ Slično tomu, znanstvenici ne mogu biokemijskim putem proizvesti čak ni vlat trave, a ipak tvrde da je život nastao iz materije. Koja besmislica! Zar nitko u to ne sumnja? Mi možemo dokazati da život nastaje iz života. Na primjer, otac začne dijete. Otac je živ i dijete je živo. Gdje im je dokaz da život nastaje iz materije? Možemo dokazati da život nastaje iz života i da je izvorni život Kṛṣṇa. Postoji li dokaz da mrtav kamen rađa dijete? Znanstvenici ne mogu dokazati da život nastaje iz materije. To ostavljaju po strani, za budućnost.

Karandhara dāsa: Njihov se znanstveni integritet temelji na onome što mogu iskusiti vlastitim osjetilima.

Śrīla Prabhupāda: Onda pate od onoga što mi nazivamo „filozofija doktora žapca“. Bio jednom jedan žabac koji je sav svoj život proveo u bunaru. Jednog dana posjetio ga je prijatelj i obavijestio o postojanju Atlantskog oceana.

„Što je Atlantski ocean?“ upitao je žabac iz bunara.

„Velika vodena površina“, odgovorio je njegov prijatelj.

„Koliko velika? Dvaput veća od mog bunara?“

„O, ne. Puno, puno veća“, odgovorio je njegov prijatelj.

„Koliko veća? Deset puta?“

Tako je žabac nastavio računati, ali kako je mogao na taj način shvatiti veličinu ogromnog oceana? Naše sposobnosti, iskustvo i moć spekulacije uvijek su ograničeni. Žabac je stalno razmišljao u okvirima svog bunara. Nije mogao drukčije razmišljati. Slično tomu, znanstvenici procjenjuju Apsolutnu Istinu, uzrok svih uzroka, svojim nesavršenim osjetilima i umovima te zbog toga moraju biti zbunjeni. Znanstvenici su počinili najveću grešku izabravši induktivni proces kako bi došli do zaključka. Na primjer, ako znanstvenik želi induktivnim procesom utvrditi je li čovjek smrtan ili ne, mora proučiti svakog čovjeka kako bi otkrio je li jedan od njih možda besmrtan. Znanstvenik kaže: „Ne mogu prihvatiti pretpostavku da su svi ljudi smrtni. Možda su neki ljudi besmrtni. Još nisam vidio sve ljude. Kako ću onda zaključiti da je čovjek smrtan?“ To je induktivni proces. U deduktivnom procesu, vaš otac, učitelj ili guru kažu vam da je čovjek smrtan i vi to prihvaćate.

Dr. Singh: Znači, postoji uzlazni i silazni proces stjecanja znanja?

Śrīla Prabhupāda: Da. Uzlazni proces neće nikada biti uspješan jer se temelji na podatcima do kojih smo došli pomoću osjetila, a ona su nesavršena, zato prihvaćamo silazni proces.

Budući da Ga ne možemo spoznati induktivnim procesom, Bog se naziva adhokṣaja, „onaj koga ne možemo spoznati izravnim opažanjem“. Znanstvenici kažu da nema Boga jer Ga pokušavaju shvatiti neposrednim opažanjem, ali On je adhokṣaja. Ne mogu Ga spoznati jer ne poznaju pravu metodu kojom Ga mogu spoznati. Da bi shvatila transcendentalnu znanost, osoba mora prići vjerodostojnu duhovnom učitelju, ponizno ga slušati i služiti. Gospodin Kṛṣṇa to objašnjava u Bhagavad-gīti (4.34): tad viddhi praṇipātena paripraśnena sevayā.

Dr. Singh: Znanstveni časopis po imenu Priroda objavljuje članke o darovima prirode poput biljaka, cvijeća i minerala, ali u njima se ne spominje Bog – samo priroda.

Śrīla Prabhupāda: Možemo pravilno primijetiti da priroda stvara biljke, ali moramo se upitati: „Tko je stvorio prirodu?“ To je prava inteligencija.

Dr. Singh: Znanstvenici ne razmišljaju o tome.

Śrīla Prabhupāda: Onda su budalasti. Čim govorimo o prirodi, trebamo se upitati čija priroda. Na primjer, ja govorim o mojoj prirodi, a vi o vašoj prirodi. Stoga čim se spomene priroda, trebamo se upitati čija priroda.

Priroda znači energija. Čim govorimo o energiji, moramo prihvatiti postojanje izvora energije. Na primjer, izvor je električne energije elektrana. Struja ne nastaje automatski. Moramo izgraditi elektranu i generator. Slično tomu, u Vedama je rečeno da materijalna priroda djeluje po Kṛṣṇinu nalogu.

Dr. Singh: Znači li to da je znanost počela svoje istraživanje od sredine, a ne od početka?

Śrīla Prabhupāda: Da, upravo to. Nije im poznat početak. Znanstvenici započinju svoje istraživanje od jedne točke, ali odakle potječe ta točka? To ne znaju, unatoč velikom istraživanju. Moramo prihvatiti da je prvobitni izvor Bog, koji u potpunosti posjeduje sve mistične moći i iz koga sve emanira. On izjavljuje u Bhagavad-gīti (10.8): ahaṁ sarvasya prabhavo mattaḥ sarvaṁ pravartate. „Ja sam izvor svih duhovnih i materijalnih svjetova. Sve emanira iz Mene.“ Naši se zaključci ne temelje na slijepom vjerovanju, oni su potpuno znanstveni. Materija nastaje iz života. U životu, u izvoru, postoje neograničena materijalna bogatstva. To je velika tajna kreacije.

Suvremeno znanstveno istraživanje nalikuje filozofiji sāṅkhyi koja analizira materijalne elemente. Sāṅkhya znači „brojati“. Mi smo u izvjesnoj mjeri također pobornici te filozofije jer nabrajamo i analiziramo materijalne elemente; ovo je zemlja, ovo je voda, ovo je zrak, ovo je sunce, ovo je vatra. Tomu mogu pribrojiti svoj um, inteligenciju i ego, ali nakon ega ne mogu nastaviti nabrajati. No Kṛṣṇa kaže da iznad ega postoji životna sila, duhovna duša. To je ono što znanstvenici ne znaju. Misle da je život samo spoj materijalnih elemenata, ali Kṛṣṇa to poriče u Bhagavad-gīti (7.5). Apareyam itas tv anyāṁ prakṛtiṁ viddhi me parām: „Osim ove niže energije, postoji Moja viša energija.“ Materijalni su elementi niža energija, a živo je biće viša energija.

„Zemlja, voda, vatra, zrak, eter, um, inteligencija i lažni ego Moje su odvojene materijalne energije.“ (Bhagavad-gītā 7.4) Kṛṣṇa u ovoj strofi objašnjava da vāyu (zrak) nastaje iz Njega. Kham (eter) suptilniji je od vāyua, um je suptilniji od etera, inteligencija je suptilnija od uma, a duša je suptilnija od inteligencije, ali znanstvenici to ne znaju. Mogu opaziti samo grubu materiju. Spominju vāyua, ali iz čega on nastaje? Iz čega nastaje zrak?

Dr. Singh: Na to ne mogu odgovoriti.

Śrīla Prabhupāda: Ali mi možemo odgovoriti. Mi znamo da zrak nastaje iz khama (etera), eter iz uma, um iz inteligencije, a inteligencija iz Kṛṣṇine više energije, duhovne duše.

Dr. Singh: Proučava li suvremena filozofija sāṅkhya i nižu i višu energiju?

Śrīla Prabhupāda: Ne. Suvremeni pobornici filozofije sāṅkhye ne proučavaju višu energiju. Samo analiziraju materijalne elemente, isto kao znanstvenici. Ni znanstvenici ni filozofi sāṅkhye ne znaju za postojanje duhovne duše. Samo analiziraju Kṛṣṇinu materijalnu energiju.

Dr. Singh: Analiziraju kreativne materijalne elemente?

Śrīla Prabhupāda: Materijalni elementi nisu kreativni! Samo je duša kreativna. Život ne može nastati iz materije niti materija može stvoriti samu sebe. Ti, živo biće, možeš pomiješati vodik i kisik kako bi stvorio vodu, ali sama materija nema stvaralačku moć. Ako bocu vodika staviš pored boce kisika, hoće li se automatski pomiješati, bez tvoje pomoći?

Dr. Singh: Neće. Netko ih mora pomiješati.

Śrīla Prabhupāda: Da, potrebna je viša energija, živo biće. Kisik i vodik niža su energija, a pomiješa li ih viša energija, postaju voda.

Niža energija ne posjeduje moć ako nije prisutna viša energija. Ovo more [pokazuje na Tihi ocean] mirno je i tiho. Kada ga uzburka viša sila, zrak, nastaju veliki valovi. More se ne može uzburkati bez više sile. Slično tomu, postoji druga sila koja je viša od zraka i treća, četvrta, sve dok naposljetku ne dođemo do Kṛṣṇe, najviše sile. To je pravo istraživanje. Pretpostavimo da vlak upravo kreće. Lokomotiva vuče za sobom jedan vagon koji vuče drugi vagon itd., sve dok čitav vlak ne krene. Međutim, lokomotivu je prvobitno pokrenuo strojovođa, živo biće. Slično tomu, prvi poticaj prilikom stvaranja potječe od Kṛṣṇe. Potom, kroz niz uzastopnih poticaja, nastaje i održava se cjelokupno kozmičko očitovanje. To je objašnjeno u Bhagavad-gīti (9.10): mayādhyakṣeṇa prakṛtiḥ sūyate sa-carācaram. „O, Kuntīn sine, materijalna priroda djeluje po Mojoj naredbi i stvara sva pokretna i nepokretna bića.“ U četrnaestom poglavlju (14.4) Kṛṣṇa kaže:

„Sve vrste života nastaju rađanjem u ovoj materijalnoj prirodi, a Ja sam otac koji daje sjeme.“ Na primjer, ako posijemo sjeme banjana, naposljetku će izrasti ogromno drvo, a s njim mnoštvo novog sjemenja. Iz svakog sjemena može izrasti drugo drvo s mnoštvom novog sjemenja itd. Prema tomu, Kṛṣṇa je prvobitni otac koji daje sjeme.

Na žalost, znanstvenici opažaju samo izravni uzrok, ne mogu opaziti udaljeni uzrok. Postoje dvije vrste uzroka – izravni i neizravni. Kṛṣṇa je opisan u Vedama kao sarva-kāraṇa-kāraṇam, uzrok svih uzroka. Onaj tko shvaća uzrok svih uzroka shvaća sve. Yasmin vijñāte sarvam evaṁ vijñātaṁ bhavati: „Onaj tko poznaje prvobitni uzrok samim tim poznaje podređene uzroke koji slijede.“ Iako tragaju za prvobitnim uzrokom, kada Vede koje sadržavaju savršeno znanje otkriju izvorni uzrok, znanstvenici ga ne žele prihvatiti. Drže se svoga nepotpunog, nesavršenog znanja.

Dr. Singh: Znanstvenici su zabrinuti za izvore energije i sada nastoje iskoristiti sunčevu energiju za kuhanje, rasvjetu i razne druge svrhe. Nadaju se da će, kada iscrpe sve druge izvore energije, prijeći na sunčevu energiju.

Śrīla Prabhupāda: To nije nova teorija. Svatko zna da se iz drveća može dobiti vatra jer drveće upija sunčevu energiju. Ti su znanstvenici sićušna stvorenja, ali vrlo ponosna. Ne vjerujemo im jer govore ono što svi znaju. Iz drveta ne možete dobiti vatru čim ga posiječete. Mora se osušiti na suncu. Kada upije sunčevu energiju, drvo se može upotrijebiti za loženje. Ustvari, sunčeva energija sve održava, ali znanstvenici ne znaju odakle potječe sunčeva energija. U Bhagavad-gīti (15.12) Kṛṣṇa kaže:

„Svjetlost Sunca, koja raspršuje tamu čitavog svijeta, potječe od Mene. Svjetlost Mjeseca i vatre također potječu od Mene.“

Nadalje, Kṛṣṇa kaže: jyotiṣāṁ ravir aṁśumān. „Među svjetlećim nebeskim tijelima Ja sam blistavo Sunce.“ (Bhagavad-gītā 10.21) U jedanaestom poglavlju Bhagavad-gīte Arjuna kaže Kṛṣṇi: śaśi-sūrya-netram. „Sunce i Mjesec Tvoje su velike, neograničene oči.“ To se znanje nalazi u Bhagavad-gīti, ali znanstvenici ga ne mogu steći spekulacijom. Mogu li?

Dr. Singh: To nije moguće.

Śrīla Prabhupāda: Kakvo je njihovo znanje? Spisi kažu da Boga ne biste mogli shvatiti čak ni kad biste izbrojili sva zrnca pijeska na Zemlji. Svi ti materijalni proračuni ne znače da možete shvatiti ono što je neograničeno, no oni ne mogu potpuno izbrojiti čak ni materijalne stvari. Zašto su znanstvenici tako ponosni na svoju energiju i sposobnosti? Ne poznaju čak ni materijalne stvari, a da ne govorimo o duhovnim. Što se tiče znanstvenika i drugih živih bića, njihovo je znanje ograničeno, ali Kṛṣṇino nije. Ako učimo od Kṛṣṇe, znanje koje primamo savršeno je. Iz spisa doznajemo da u oceanu postoji 900 000 vrsta života. Podatci iz spisa točni su jer potječu od Kṛṣṇe. Kṛṣṇa kaže: „Kao Svevišnja Božanska Osoba, znam sve što se dogodilo u prošlosti, sve što se događa u sadašnjosti i sve što će se dogoditi u budućnosti.“ (Bhagavad-gītā 7.26)

Dr. Singh: Znanje moramo primiti od vrhovnog poznavatelja.

Śrīla Prabhupāda: Da bismo stekli savršeno znanje, moramo prići nadređenoj osobi, guruu. Možemo pokušati učiti o nečemu čitajući knjige kod kuće, ali ako odemo na sveučilište i priđemo profesoru, bolje ćemo naučiti taj predmet. Na sličan način moramo prići guruu. Naravno, ako naiđemo na lažnoga gurua, naše će znanje biti lažno, ali ako nam je guru savršen, i znanje će nam biti savršeno. Mi prihvaćamo Kṛṣṇu za gurua. Ako je Njegovo znanje savršeno, onda je naše znanje također savršeno. Što se nas tiče, mi ne moramo biti savršeni, ali ako učimo od savršenog bića, znanje nam je savršeno. Ne možemo reći da smo na temelju proučavanja cijelog oceana došli do zaključka da u njemu živi 900 000 vrsta života. Ne, mi tvrdimo da smo prihvatili taj podatak iz spisa i da je zato savršen. To je vedski proces.

Znanstvenik može istraživati, ali koliko god da je stručan, osjetila su mu nesavršena. Zato ništa ne može savršeno znati. Kakva je vrijednost naših očiju? Ne možemo vidjeti bez sunčeve svjetlosti niti možemo vidjeti sićušne stvari bez mikroskopa. Oči su nam nesavršene i instrumenti koje su naše oči izumile također su nesavršeni. Kako onda možemo išta savršeno znati? Budući da je živo biće ograničeno, znanje mu je također ograničeno. Dijete možda zna da su dva i dva četiri, ali kad govori o višoj matematici, ne shvaćamo ga ozbiljno. Osjetila kojima znanstvenici proučavaju ograničena su i nesavršena, zato je njihovo znanje ograničeno i nesavršeno. U svom neznanju mogu tvrditi da znaju sve, ali to je besmislica.

Slijepac može voditi drugog slijepca, ali što im to vrijedi kad obojica padaju u jarak? Zakoni prirode vezuju nam ruke i noge, a mi i dalje mislimo da možemo slobodno spekulirati. To je iluzija. Premda su uvjetovani brojnim zakonima prirode, nitkovi misle da su slobodni, ali čim se pojavi oblak, ne mogu vidjeti Sunce. Što uopće možemo vidjeti? Vidimo samo kad nam zakoni prirode to omoguće. Pokuse možemo izvoditi samo pod određenim uvjetima, a ako oni nisu povoljni, naši pokusi ne uspijevaju. Zašto smo onda tako ponosni na eksperimentalno znanje?

Zašto eksperimentirati? Sve je već tu. Sunčeva energija koju nam je Bog dao već je tu. Što još trebamo znati? Mnoštvo jabuka pada sa stabla. Čemu dalje objašnjavati zakon gravitacije? Ustvari, znanstvenicima nedostaje zdrav razum. Zanimaju ih samo „znanstvena“ objašnjenja. Tvrde da zakon gravitacije djeluje samo pod određenim uvjetima, ali tko je stvorio te uvjete? Kad se Kṛṣṇa pojavio kao Gospodin Rāmacandra, bacio je kamenje u vodu i ono je plutalo. Zakon gravitacije nije djelovao u tom slučaju. Prema tomu, zakon gravitacije djeluje samo po naredbi Svevišnjega Gospodina. Sam po sebi nije konačan. Kralj može donijeti zakon, ali ga odmah može i promijeniti. Konačni je zakonodavac Kṛṣṇa i zakon će djelovati samo po Njegovoj volji. Znanstvenici pokušavaju objasniti Božju volju na različite načine, ali budući da su uvjetovani māyom, iluzijom, samo govore kao da ih proganjaju duhovi. Recite mi kako znanstvenici objašnjavaju raznolikost drveća?

Karandhara dāsa: Kažu da priroda mutira i stvara te raznolikosti.

Śrīla Prabhupāda: To onda mora biti volja prirode, ali kakva je to volja? Ima li zemlja ikakvu volju?

Karandhara dāsa: Jako su neodređeni kad je to u pitanju.

Śrīla Prabhupāda: To znači da nisu savršeno upućeni. Ne znaju da iza prirode stoji Kṛṣṇina volja.

Dr. Singh: Oni objašnjavaju da je kemijski sastav različitih biljaka različit.

Śrīla Prabhupāda: To je u redu, ali tko je stvorio sve te kemijske sastojke? Čim kažete „kemijski sastav“, potreban vam je Bog.

Karandhara dāsa: Oni kažu da nema potrebe za Bogom jer pomiješate li dvije tvari…

Śrīla Prabhupāda: Bog ili nešto drugo, mora postojati neka volja. Mora postojati neka svijest. Dvije se kemikalije spoje i stvore to i to. Tko ih je pomiješao? Svijest je bila prisutna, a ta je svijest Kṛṣṇa. Svijest je prisutna svuda i čim je prihvatite, morate je prihvatiti kao osobu. Zato govorimo o svjesnosti Kṛṣṇe. Bhagavad-gītā izjavljuje da je svijest sveprožimajuća. I vi i ja imamo svijest, ali postoji drukčija, sveprožimajuća svijest. Moja je svijest ograničena na moje tijelo, a vaša na vaše tijelo, ali postoji drukčija svijest koja je u vama, u meni, u svima. To je svjesnost Kṛṣṇe.

Ustvari, sve je u svijetu relativno. To je znanstvena činjenica. Naše tijelo, život, inteligencija i sve drugo relativno je. Čini nam se da je vijek mrava vrlo kratak, ali njemu traje oko sto godina. Tih stotinu godina relativno je u odnosu na tijelo. Slično tomu, Brahmā, koji s naše točke gledišta živi neobično dugo, živi samo sto godina s njegove točke gledišta. To je relativnost.

Karandhara dāsa: To znači da se relativnost temelji na našem položaju.

Śrīla Prabhupāda: Da, zato se kaže da je hrana za jednoga otrov za drugoga. Samo zato što ljudi ne mogu živjeti na Mjesecu, zaključuju da nijedno drugo živo biće ne može živjeti na Mjesecu. Svatko razmišlja na relativan način, u svojim okvirima. To je smisao „žablje filozofije“. Žabac uvijek razmišlja o svemu u odnosu na svoj bunar. Ne može zamisliti Atlantski ocean jer je iskusio jedino svoj bunar. Bog je velik, a mi razmišljamo o Njegovoj veličini u svojim okvirima, u okvirima relativne veličine. Neki se kukci rađaju noću, odrastaju noću, rađaju djecu noću i umiru noću. Nikad ne vide sunce, zato zaključuju da dan ne postoji. Kad biste kukca zapitali postoji li jutro, on bi rekao: „Jutro ne može postojati.“ Slično tomu, kad ljudi pročitaju u spisima podatak o Brahminu vijeku, ne vjeruju. Kažu: „Kako itko može živjeti tako dugo?“ U Bhagavad-gīti (8.17) Kṛṣṇa kaže:

„Po ljudskom proračunu, Brahmin dan traje tisuću milenija, a toliko traje i njegova noć.“

Po ovim proračunima, Brahmā živi mnogo trilijuna godina. Ne možemo vjerovati u to iako nam spisi pružaju dokaze. Drugim riječima, zaključujemo da su Kṛṣṇine tvrdnje besmislene, a naše mjerodavne. Čak i veliki učenjaci kažu da su sve izjave spisa spekulacije. Iako nisu ništa drugo doli nitkovi, predstavljaju se kao veliki učenjaci. Pokušavaju opovrgnuti ili poreći Božje izjave u razotkrivenim spisima tako što sebe stavljaju iznad Boga. Na taj način mnoštvo budala prerušenih u učenjake, znanstvenike i filozofe zavodi čitav svijet.

Dr. Singh: Naravno, toliko se piše o Darwinovoj teoriji. U svakoj knjižnici postoje stotine knjiga o njegovim teorijama.

Śrīla Prabhupāda: Prihvaćaju li ih ili odbacuju?

Dr. Singh: Uglavnom ih prihvaćaju, ali neki ih jako kritiziraju.

Śrīla Prabhupāda: Darwin govori o evoluciji životnih vrsta, a ustvari ne poznaje duhovnu evoluciju. Ne zna ništa o napredovanju duhovne duše od nižih do viših životnih oblika. Tvrdi da je čovjek nastao od majmuna, ali primjećujemo da majmuni nisu izumrli. Ako je majmun čovjekov neposredni predak, zašto majmuni još uvijek postoje?

Dr. Singh: Darwin kaže da vrste nisu stvorene neovisno, već potječu jedna od druge.

Śrīla Prabhupāda: Ako nema govora o neovisnosti, kako može nesuvislo početi s određenom vrstom? Mora objasniti kako su nastale prvobitne vrste.

Karandhara dāsa: Znanstvenici tvrde da je Zemlja stvorena biološko-kemijskim procesom. Ne žele poučavati da je Bog stvorio Zemlju jer misle da će ih svi smatrati budalama.

Śrīla Prabhupāda: Ako su biologija i kemija tako napredne, zašto ne stvore nešto? Tvrde da će možda stvoriti život u budućnosti, ali zašto u budućnosti? Život je već stvoren. Temelji li se znanost na budućnosti? Ne smijemo vjerovati budućnosti koliko god lijepo izgledala. Svatko misli da će budućnost biti vrlo lijepa, ali tko nam to jamči? Moraju priznati da ne znaju što je istina. Svojim biološkim ili kemijskim eksperimentima ne mogu proizvesti čak ni vlat trave, a ipak tvrde da je svijet nastao zahvaljujući kemijskim ili biološkim procesima. Zašto nitko ne dovodi u pitanje sve te besmislice?

Dr. Singh: Analizirajući podrijetlo života, zaključuju da je sve nastalo iz materije. Drugim riječima, živa materija nastaje iz nežive materije.

Śrīla Prabhupāda: Iz čega sada nastaje živa materija? Je li u prošlosti nastala iz nežive materije, a danas ne nastaje? Iz čega nastaje mrav? Materijalizira li se iz zemlje? Čak ni mrav ne nastaje iz nepokretne materije. Imaju li kakav dokaz za tu teoriju? Darwin tvrdi da u dalekoj prošlosti nije postojao ni jedan inteligentan čovjek i da je čovjek jednostavno nastao od majmuna. Ako u prošlosti nije postojao nijedan inteligentan mozak, kako su onda vedski spisi zapisani prije mnogo tisuća godina? Kako objašnjavaju postojanje mudraca poput Vyāsadeve?

Dr. Singh: Nemaju nikakvo objašnjenje. Jednostavno kažu da su to nepoznati šumski mudraci.

Śrīla Prabhupāda: Vyāsadeva im je možda nepoznat, ali je ipak postojao. Odakle mu takva inteligencija? Možda je vama ili meni nepoznat, ali postoji njegovo djelo, njegova filozofija, njegov jezik, pjesništvo i izražajna snaga. Ne morate ga osobno poznavati, ali možete shvatiti njegovu inteligenciju.

Dr. Singh: Zar različite vrste životinja ne postoje od početka?

Śrīla Prabhupāda: Da. Bhagavad-gītā potvrđuje istodobno stvaranje. Različite vrste životinja, ljudi i polubogova postoje od početka. Živo biće želi određenu vrstu tijela i Kṛṣṇa mu ga daje. Ima određene želje, druži se s određenim svojstvima materijalne prirode i u skladu s tim dobiva određenu vrstu tijela. Psihološke funkcije uma, mišljenje, osjećanje i htijenje, određuju u kakvom ćemo tijelu i okolnostima živjeti. Proces evolucije postoji, ali to nije evolucija životnih vrsta. Jedna se vrsta života ne razvija iz druge jer Kṛṣṇa kaže:

„Na početku svakog Brahmina dana iznova nastaju sva živa bića, a potom ponovno neizbježno stradavaju kada padne Brahmina noć.“ (Bhagavad-gītā 8.18)

Evolucija je duhovna evolucija individualnog živog bića kroz različite vrste života. Uđe li u tijelo ribe, mora proći kroz proces postupne evolucije. Ako netko padne s vrha stubišta, mora se ponovno popeti evolucijskim stubištem korak po korak. Naravno, znanstvenici su toliko zauzeti svojim istraživanjima da to ne mogu shvatiti. Kad im kažete da će u sljedećem životu postati drvo, misle da govorite gluposti. Uostalom, što možemo naučiti istraživanjem? Kada upoznamo uzrok svih uzroka, sve nam se razotkriva i ništa nam ne ostaje nepoznato. U Vedama je rečeno: yasmin vijñāte sarvam evaṁ vijñātaṁ bhavati. Ako spoznamo Apsolutnu Istinu spoznat ćemo i sve druge istine, ali ako ne spoznamo Apsolutnu Istinu, ostat ćemo u neznanju. Ne moramo biti znanstvenik ili filozof, ali možemo izazvati svakoga te smiono govoriti ako znamo samo jedno, Kṛṣṇu.

Suvremena je civilizacija toliko ponosna na svoju neovisnost iako jako puno ovisi o nafti. Kad iscrpe izvore nafte, što će onda učiniti ti lupeški znanstvenici? Ne mogu ništa učiniti. Neka pokušaju stvoriti naftu u svojim epruvetama, dovoljno nafte za održavanje svoje civilizacije. Danas u Indiji vlada nestašica vode. Što znanstvenici mogu poduzeti? Znaju kemijski sastav vode, ali je ne mogu proizvesti za vrijeme velike suše. Potrebna im je pomoć oblaka kojima upravlja Bog. Ustvari, ne mogu učiniti ništa. Otišli su na Mjesec, ali uza sav svoj napor donijeli su malo prašine i kamenja. Nitkovska vlada nameće poreze i nepotrebno troši novac. To je njihova inteligencija. Država magaraca, to je sve. Političari nisu suosjećajni niti samilosni. Ne razmišljaju da se mukom zarađeni novac ubire od ljudi pa ga troše šaljući velike rakete na druge planete. Samo obećavaju da će donijeti još više prašine. Prvo donesu šaku prašine i potom obećavaju da će donijeti tone prašine. Ima li to ikakva smisla?

Karandhara dāsa: Vjeruju da na Marsu ima života.

Śrīla Prabhupāda: Vjerovali ili ne, kakva je korist od toga? Ono što znamo jest da ovdje ima života. Znaju to, ali ipak ratuju i ubijaju život. Ovdje je život, ovdje je ljudsko biće. Život nedvojbeno postoji ovdje, ali oni uporno pokušavaju uništiti život velikim bombama. To je njihov znanstveni napredak.

Dr. Singh: Iz radoznalosti žele doznati što se događa na drugim planetima.

Śrīla Prabhupāda: To znači da iz djetinjaste radoznalosti troše jako puno novca. Troše toliko novca da bi zadovoljili svoju radoznalost, a kad ih siromašne zemlje zamole za pomoć, kažu da nemaju novaca. Ponose se svojim odlaskom na Mjesec, ali zašto ih ne zanima kako se ide na Kṛṣṇin planet, Goloku Vṛndāvanu? Kad bi dospjeli ondje, njihova bi radoznalost bila potpuno zadovoljena. Otkrili bi da iznad ove niže energije postoji viša, duhovna energija. Materijalna energija ne može djelovati neovisno. Mora joj se pridružiti duhovna energija. Materijalni elementi ne nastaju sami. Duša je ta koja stvara. Možemo pokušati napraviti nešto od materije, ali materija ne stvara sama sebe. Vodik i kisik spojit će se samo kad ih pokrene viša energija. Samo će budale očekivati da cijelo kozmičko očitovanje, koje nije ništa drugo doli materija, nastane samo od sebe. Možemo imati lijep automobil, ali bez vozača, kakva je korist od njega? Stroj neće raditi sve dok ga čovjek koji zna na njemu raditi ne pokrene, sve dok ne pritisne gumb. Slično tomu, bez više energije, materijalna energija ne može djelovati. Ovim čudesnim kozmičkim očitovanjem upravlja viša energija. To je znanje izloženo u spisima, ali ljudi u njega ne vjeruju.

Sve je Božje vlasništvo, ali ljudi tvrde da pripada njima ili njihovoj zemlji. Sada govore o problemu prenapučenosti, ali činjenica je da nas Bog opskrbljuje u dovoljnoj mjeri. Ima dovoljno zemlje i dovoljno hrane, samo ih treba pravilno iskoristiti. Ljudi umjetno stvaraju probleme, a znanstvenici im pomažu dajući im brojna sredstva za uništavanje. Jednostavno ohrabruju nitkove i lupeže koji pokušavaju iskoristiti Božju imovinu. Ako pomognete ubojici ili lopovu, i sami postajete kriminalac. Zar nije tako? U svijetu ima puno problema jer znanstvenici pomažu lopovima i nitkovima. Zato su svi oni kriminalci. Stena eva saḥ. Onaj tko ne priznaje Gospodinovo vlasništvo nije ništa drugo nego lopov.

Mi pokušavamo urazumiti sve te nitkove. To je naša misija. Sada moramo pronaći pravi način. Nitkovi pate, ali kao Božja djeca ne bi trebali patiti. Ne znaju da postoji Bog ili sreća. Ne znaju ništa o blaženstvu ili vječnom životu. Puno istražuju, a žive pedeset, šezdeset ili sedamdeset godina. Ne znaju što će se nakon toga dogoditi. Ne znaju da je život vječan. Ustvari, njihov je položaj poput položaja životinje. Životinja niti zna što se događa nakon smrti niti razmišlja o smrti. Ne zna zašto je ovdje niti zna vrijednost života. Pod utjecajem māye, jednostavno jede, spava, brani se, razmnožava i umire. To je sve. Ljudi naporno rade, ali radi čega? Kažu da se teško bore kako bi opskrbili sljedeće pokoljenje, ali opskrbili za što? Na to ne znaju odgovoriti. Moramo im otkriti pravi smisao života stavljajući Kṛṣṇu, Boga, u središte svega. To je svrha ovoga pokreta za svjesnost Kṛṣṇe. Prema tomu, znanstvenici bi za vlastito dobro trebali shvatiti ovaj vrlo važan pokret.