15

Budući da je Gospodinova pojava u materijalnom svijetu zbunjujuća, postoje različita mišljenja o rođenju Nerođenoga. U Bhagavad-gīti Gospodin kaže da se rađa u materijalnom svijetu premda je Gospodar svih svjetova i nerođen. Ne može se poricati rođenje Nerođenoga jer On sam potvrđuje tu istinu. Unatoč tomu, postoje različita mišljenja o tome zašto se rađa. To je također objašnjeno u Bhagavad-gīti. Gospodin se pojavljuje Svojom unutarnjom energijom kako bi ponovno uspostavio načela religije, zaštitio pobožne i uništio bezbožne. To je svrha pojave Nerođenoga. Ipak, kaže se da se Gospodin pojavio kako bi proslavio pobožnoga kralja Yudhiṣṭhiru. Gospodin Śrī Kṛṣṇa zacijelo je želio uspostaviti vlast Pāṇḍava za svačiju dobrobit. Pod vladavinom pobožnoga kralja pučanstvo je sretno. Kad je vladar bezbožan, ljudi su nesretni. U dobu Kali vladari su u većini slučajeva bezbožni, zato su građani stalno nesretni. U demokratskom društvu bezbožni građani sami biraju svoga vladara i stoga ne mogu nikoga kriviti za svoju nesreću. Mahārāja Nala također je bio slavljen kao velik, pobožan kralj, ali nije imao nikakve veze s Gospodinom Kṛṣṇom, zato Śrī Kṛṣṇa ovdje slavi Mahārāju Yudhiṣṭhiru. Rodivši se u njegovoj obitelji, Gospodin je već proslavio kralja Yadua. Iako je poznat kao Yādava, Yaduvīra i Yadunandana, nikada o tome ne ovisi. On je poput sandalova drveta koje raste u brdima Malaje. Drveće raste posvuda, ali budući da sandal najčešće raste u brdima Malaje, njihova su imena uzajamno povezana. Možemo zaključiti da je Gospodin vječno nerođen kao Sunce, ali se, kao i Sunce, pojavljuje na istočnom obzoru. Kao što Sunce nikada nije Sunce istočnoga obzora, tako ni Gospodin nije ničiji sin, već otac svega što postoji.

U Bhagavad-gīti ( 4.6) Gospodin kaže:

„Iako sam gospodar svih živih bića i nerođen, a Moje transcendentalno tijelo nikada ne propada, pojavljujem se u svakom mileniju u Svome izvornom transcendentalnom obliku.“

Poput Kṛṣṇe, i mi smo nerođeni, ali smo, za razliku od Gospodina, zarobljeni u materijalnom tijelu. Zbog toga ne možemo ostati nerođeni, već se moramo rađati i seliti iz jednoga tijela u drugo, bez ikakva jamstva kakva će ona biti. Čak i u ovom životu moramo prihvaćati jedno tijelo za drugim. Dijete ostavlja dječje tijelo i prihvaća tijelo dječaka, zatim ostavlja dječačko tijelo i prihvaća tijelo mladića koje potom ostavlja i prihvaća staro tijelo. Stoga se nameće prirodan zaključak da ćemo po napuštanju staroga tijela morati prihvatiti drugo tijelo, odnosno ponovno ćemo prihvatiti tijelo djeteta.

To je prirodan ciklus materijalnog svijeta. Sličan je mijenama godišnjih doba. Nakon proljeća dolazi ljeto, nakon ljeta dolazi jesen i zima, a onda ponovno proljeće. Slično tomu, nakon dana dolazi noć, a nakon noći dan. Kao što te promjene ciklično slijede jedna za drugom, tako i mi mijenjamo jedno tijelo za drugim te je prirodan zaključak da ćemo po napuštanju sadašnjega tijela prihvatiti neko drugo (bhūtvā bhūtvā pralīyate).

Taj je zaključak vrlo logičan, podupiru ga śāstre, vedski spisi, a potvrđuje ga i najveći autoritet, Kṛṣṇa osobno. Zašto ga onda ne bismo prihvatili? Onaj tko ovo ne prihvaća, tko misli da poslije smrti nema života, budala je.

Nakon smrti postoji i život i mogućnost da se oslobodimo kruga uzastopnih rođenja i smrti te da postanemo besmrtni. Budući da smo od pamtivijeka navikli prihvaćati jedno tijelo za drugim, teško nam je misliti o vječnom životu. Život u materijalnom svijetu toliko je tegoban da mislimo da je vječni život, ako postoji, također tegoban. Na primjer, bolesnik koji pije gorke lijekove te nepokretan leži u postelji, gdje ujedno i jede i obavlja nuždu, može ovaj život smatrati tako nepodnošljivim da misli: „Počinit ću samoubojstvo.“ Slično tomu, materijalistički je život tako bijedan da u očaju katkad posežemo za filozofijom ništavila i impersonalizma kako bismo pokušali poreći vlastito postojanje i sve učiniti ništavnim. Međutim, ne možemo postati nula niti je to potrebno. Naše materijalno postojanje donosi nam patnju, ali kad se iz njega izbavimo, otkrit ćemo zbiljski, vječni život.

Kao sastavni djelići Kṛṣṇe, koji je aja, iznad rođenja i smrti, i mi smo aja. Kako bi moglo biti drukčije? Ako je moj otac sretan, zašto bih ja, njegov sin, bio nesretan? Prirodno zaključujem da ću uživati u očevu imetku kao što on uživa. Slično tomu, Bog, Kṛṣṇa, posjeduje svu moć, svu ljepotu, sve znanje, potpun je u svemu. Iako nisam potpun, sastavni sam djelić Boga pa u izvjesnoj mjeri imam sve Njegove odlike.

Bog ne umire niti ću ja umrijeti. To je moj položaj. Bhagavad-gītā (2.20) ga objašnjava: na jāyate mriyate vā kadācit. Opisujući dušu, Kṛṣṇa kaže da se ona ne rađa (na jāyate), a ako se ne rodimo, kako možemo umrijeti? Nema ni govora o smrti (mriyate vā). Smrt je za onoga tko se rodio, ali ako se nikada nije rodio, neće ni umrijeti.

Nažalost, ne znamo za to. Provodimo znanstvena istraživanja, ali ne znamo da je svako živo biće duhovna duša koja se ne rađa niti umire. To otkriva naše neznanje. Duša je vječna, uvijek postojeća i prvobitna (nityaḥ śāśvato ’yaṁ purāṇo). Ona ne umire kad tijelo propadne (na hanyate hanyamāne śarīre). Ne umire, ali prihvaća drugo tijelo, što se naziva bhava-rogom, materijalnom bolešću.

Budući da je Kṛṣṇa vrhovno živo biće (nityo nityānāṁ cetanaś cetanānām), mi smo Mu posve slični, osim po tome što je Kṛṣṇa vibhu, neograničen, dok smo mi aṇu, ograničeni. Kvalitativno smo istovjetni s Kṛṣṇom, zato imamo iste sklonosti. Primjerice, Kṛṣṇa je sklon tomu da se zaljubi u pripadnicu suprotnoga spola, stoga smo i mi tomu skloni. Ishodište ljubavi nalazi se u vječnoj ljubavi između Rādhe i Kṛṣṇe. Mi također tražimo vječnu ljubav, ali naša se ljubav prekida jer nas uvjetuju materijalni zakoni. Transcendiramo li taj prekid, sudjelovat ćemo u ljubavnim zabavama koje su slične zabavama Kṛṣṇe i Rādhārāṇī. Naš cilj treba biti povratak kući, Kṛṣṇi, jer ćemo ondje, budući da je Kṛṣṇa vječan, i mi dobiti vječno tijelo.

Kuntī kaže: kecid āhur ajaṁ jātam. Najviši od vječnih, vrhovni među nerođenima sada se rodio. Iako se Kṛṣṇa rodio, Njegovo se rođenje razlikuje od našega. To valja znati. Gospodin kaže u Bhagavad-gīti (4.9):

„O, Arjuna, onaj tko poznaje transcendentalnu prirodu Moje pojave i Mojih djela po napuštanju tijela više se ne rađa u materijalnom svijetu, već dostiže Moje vječno prebivalište.“

U Śrīmad-Bhāgavatamu opisano je da Kṛṣṇa prilikom Svoje pojave nije izašao iz Devakīne utrobe, već se pojavio u veličanstvenu četverorukom obliku Viṣṇua, a potom je poprimio oblik djetešca u Devakīnu krilu. Zato je Kṛṣṇino rođenje transcendentalno, no naše se odvija pod prisilom zakona prirode. Zakoni prirode ne utječu na Kṛṣṇu, već djeluju pod Njegovim nadzorom (mayādhyakṣeṇa prakṛtiḥ sūyate sa-carācaram). Prakṛti, priroda, djeluje po Kṛṣṇinu nalogu, a mi po njezinu. Kṛṣṇa je gospodar prirode, a mi smo njezini sluge. Zato Kuntīdevī kaže: kecid āhuḥ. „Netko može reći da se Nerođeni rodio, ali tomu nije tako.“ Može nam se činiti da se rodio poput nas, ali zapravo nije. Kuntīdevī jasno kaže: kecid āhuḥ. „Neki budalasti ljudi mogu reći da se rodio.“ Kṛṣṇa osobno kaže u Bhagavad-gīti (9.11): avajānanti māṁ mūḍhā mānuṣīṁ tanum āśritam. „Pojavio sam se kao ljudsko biće pa nitkovi misle da sam poput obična čovjeka.“ Paraṁ bhāvam ajānantaḥ: „Ne shvaćaju misterij koji okružuje čovjekoliko rođenje Boga.“

Kṛṣṇa je svuda. Gospodin se nalazi u svačijem srcu (īśvaraḥ sarva-bhūtānāṁ hṛd-deśe ’rjuna tiṣṭhati). Budući da je u nama i da je svemoćan, zašto bi Mu bilo teško pojaviti se pred nama? Dok je veliki bhakta Mahārāja Dhruva meditirao na Viṣṇuov četveroruki oblik, njegova se meditacija iznenada prekinula. Pred sobom je odmah ugledao isti oblik na koji je meditirao. Je li Kṛṣṇi bilo teško pojaviti se na taj način? Nije, naravno. Nije Mu bilo teško pojaviti se i pred Devakī u istom četverorukom obliku. Zato Kṛṣṇa kaže: janma karma ca me divyam. „Morate shvatiti Moje transcendentalno rođenje i djelatnosti.“ Kuntīdevī shvaća. Zna da je Kṛṣṇa nerođen premda se nekim budalama čini da se rodio.

Zašto Kṛṣṇa provodi zabavu u kojoj se rodi? Kuntīdevī odgovara: puṇya-ślokasya kīrtaye, zato da proslavi one koji su osobito pobožni i napredni u duhovnom razumijevanju. Kṛṣṇa se pojavljuje kao Devakīn sin kako bi slavio Svoju bhaktinu Devakī i postaje Yaśodin sin kako bi slavio Yaśodu. Kṛṣṇa se pojavljuje i u dinastiji Mahārāje Yadua, Svoga velikog bhakte, samo da bi ga slavio. Zato je još uvijek poznat kao Yādava, potomak Mahārāje Yadua. Kṛṣṇa se ne mora roditi u izvjesnoj obitelji ili zemlji, ali to čini kako bi proslavio pojedinca ili obitelj zbog njihove posvećenosti, zato je Njegovo rođenje opisano kao divyam, transcendentalno.

Gospodin nije prisiljen roditi se, ali mi jesmo. U tome je razlika između našega i Kṛṣṇina rođenja. Ako smo po karmi, svojim djelima, postali dostojni rođenja u dobroj obitelji u ljudskom društvu ili društvu polubogova, to će se i dogoditi, ali ako su naše djelatnosti na razini životinjskih, morat ćemo se roditi u životinjskoj obitelji. To je moć karme. Karmaṇā daiva-netreṇa jantor dehopapattaye (Śrīmad-Bhāgavatam 3.31.1). Vrsta tijela koju razvijemo u skladu je s našom karmom.

Ljudski je oblik života namijenjen razumijevanju Svevišnjega, Apsolutne Istine (athāto brahma-jijñāsā). No, ne uložimo li napor, zloupotrijebimo li ovu priliku i ostanemo li poput životinja, vratit ćemo se u životinjski oblik života. Pokret za svjesnost Kṛṣṇe pokušava spasiti ljude od pada u životinjski život.

Pojava Gospodina Kṛṣṇe uspoređuje se s rastom sandalova drveta u brdima Malaje (malayasyeva candanam). Postoje dvije Malaje: brda Malaje i dio svijeta poznat kao Malezija. Stablo candana, sandala, može svuda rasti – nema pravila po kojemu mora rasti samo u Maleziji ili brdima Malaje – ali budući da ga u tim krajevima ima puno, poznato je kao malaya-candana. U zapadnim zemljama postoji parfem poznat kao Eau de cologne. Može se proizvesti bilo gdje, ali budući da je prvotno proizveden u gradu Cologneu (Kölnu), poznat je kao Eau de cologne. Slično tomu, sandal može svuda rasti, ali budući da je prvotno bio najrašireniji u Maleziji i brdima Malaje, poznat je kao malajska sandalovina. Kuntī je uputila ovu molitvu prije pet tisuća godina, što nam govori da je sandal u to vrijeme rastao u Maleziji. Malezija nije novo ime. Sljedbenicima vedske kulture bilo je poznato prije mnogo tisuća godina. Danas, dakako, Malezija uzgaja kaučukovac zbog velike potražnje gume premda je nekoć na veliko uzgajala sandal zbog velike potražnje, osobito u Indiji.

Budući da je Indija tropska zemlja, a sandal iznimno rashlađuje, Indijci sandalovu pomast koriste kao kozmetičko sredstvo. Oni koji si to mogu priuštiti čak je i danas za vrelih ljetnih dana nanose na tijelo te se cijeli dan osjećaju svježe. U Indiji je vladao običaj da se, nakon kupanja i posvećivanja tijela oznakama od tilake, Božanstvu oda poštovanje, uzme candana-prasāda iz prostorije za Božanstva te se nanese na tijelo. To se zvalo prasādhanam. Međutim, za ovo doba, Kali-yugu, rečeno je: snānam eva prasādhanam (Śrīmad-Bhāgavatam 12.2.5). Čak se i obično kupanje smatra prasādhanom. U Indiji se i najveći siromah svakodnevno okupa rano ujutro, ali došavši u Ameriku vidio sam da je ljudima teško okupati se čak i jednom dnevno, mnogi nemaju taj običaj. U Indiji je uobičajeno da se ljudi kupaju triput dnevno, ali u New Yorku sam vidio da neki moraju ići k prijatelju kako bi se okupali jer mnogi nemaju tu mogućnost kod kuće. To su znaci Kali-yuge. Snānam eva prasādhanam. Čak će i kupanje u Kali-yugi biti iznimno teško.

Drugi je simptom Kali-yuge dākṣyaṁ kuṭumba-bharaṇam (Śrīmad-Bhāgavatam 12.2.7): čovjeka će slaviti kao pobožnoga ako samo uspije uzdržavati obitelj. Riječ dākṣyam, koja znači „slavan zbog pobožnih djela“, potječe od riječi dakṣa koja znači „vješt“. U Kali-yugi čovjeka će smatrati vještim ako uspije uzdržavati obitelj koju čine on, supruga i jedno ili dvoje djece. U Indiji je, dakako, tradicionalna obitelj proširena, te je čine muž i žena, njihovi roditelji i djeca, rođaci, i drugi. No u Kali-yugi bit će teško uzdržavati jednostavnu obitelj koja se sastoji od muža, žene i nekolicine djece. Dok sam živio u New Yorku, na naša predavanja dolazila je starija žena koja je imala odrasla sina. Upitao sam je: „Zašto vam se sin nije oženio?“ Njezin je odgovor glasio: „Neka se oženi kad bude mogao uzdržavati obitelj.“ Nisam znao da je uzdržavanje obitelji ovdje tako teško. Bhāgavatam to opisuje: onaj tko bude mogao uzdržavati obitelj bit će vrlo slavan, a djevojka koja nađe muža vrlo sretna.

Nije na nama da prosuđujemo, ali simptomi Kali-yuge uznapredovali su te će biti sve gori. Kali-yuga traje 432 000 godina. Iako je od toga minulo tek 5 000 godina, već se suočavamo s brojnim poteškoćama. Što više zalazimo u Kali-yugu, vremena će biti sve teža. Najbolje je, stoga, dovršiti proces svjesnosti Kṛṣṇe i vratiti se kući, Bogu. To će nas spasiti. Vratimo li se još jednom životu u Kali-yugi, očekuju nas teški dani, morat ćemo sve više patiti.