2

U Bhagavad-gīti Gospodin Śrī Kṛṣṇa potvrđuje da Ga neinteligentni ljudi pogrešno smatraju običnim čovjekom i zato Ga ismijavaju. Kraljica Kuntī to ovdje potvrđuje. Nedovoljno inteligentni, koji se bune protiv Gospodinova autoriteta, poznati su kao asure. Asure ne mogu priznati Gospodinov autoritet. Kad se Gospodin osobno pojavi među nama kao Rāma, Nṛsiṁha, Varāha ili u Svome izvornom obliku kao Kṛṣṇa, čini razna čudesna, nadljudska djela. Kao što ćemo vidjeti iz opisa u desetom pjevanju ovoga velikog spisa, Gospodin Śrī Kṛṣṇa pokazivao je Svoje nadljudske sposobnosti još dok je ležao na krilu Svoje majke. Ubio je vješticu Pūtanu iako je premazala grudi otrovom kako bi Ga ubila. Sisao je njezino mlijeko kao da je obično dijete, ali je s njim isisao i njezin život. Podigao je brdo Govardhanu kao što dječaci podižu gljive i sedam ga je dana neprekidno držao kako bi zaštitio stanovnike Vṛndāvane. To su neka od Gospodinovih nadljudskih djela opisanih u vjerodostojnim vedskim spisima kao što su Purāṇe, Itihāse (povjesnice) i Upaniṣade. Dao nam je predivne upute u Bhagavad-gītī. Pokazao je čudesne sposobnosti kao junak, obiteljski čovjek, učitelj i asket. Autoriteti poput Vyāse, Devale, Asite, Nārade, Madhve, Śaṅkare, Rāmānuje, Śrī Caitanye Mahāprabhua, Jīve Gosvāmīja, Viśvanāthe Cakravartīja, Bhaktisiddhānte Sarasvatīja i svih ostalih u nizu, prihvaćaju Ga kao Svevišnju Božansku Osobu. On je to za Sebe osobno potvrdio na raznim mjestima u vjerodostojnim spisima. Unatoč tomu, sloj ljudi demonskoga mentaliteta stalno odbija prihvatiti Gospodina kao Vrhovnu Apsolutnu Istinu. Djelomično je to posljedica neupućenosti, a djelomično tvrdoglave nepopustljivosti uzrokovane raznim sadašnjim i prošlim zlodjelima. Takvi ljudi nisu mogli prepoznati Śrī Kṛṣṇu premda im je bio nazočan. Problem je i to što Ga oni koji se uglavnom uzdaju u svoja nesavršena osjetila ne mogu spoznati kao Svevišnjega Gospodina. Oni su poput suvremenih znanstvenika koji žele sve otkriti putem eksperimentalne znanosti. No, Vrhovnu Osobu nije moguće spoznati nesavršenim eksperimentalnim znanjem. Gospodin je ovdje opisan kao adhokṣaja, iznad dosega eksperimentalnog znanja. Sva su naša osjetila nesavršena. Tvrdimo da opažamo sve, no moramo priznati da nam opažanje ovisi o određenim materijalnim uvjetima koji nisu u našoj vlasti. Gospodin je izvan dosega osjetilnog opažanja. Kraljica Kuntī prihvaća taj nedostatak uvjetovanih duša, osobito žena koje su manje inteligentne. Za manje inteligentne ljude moraju postojati hramovi, džamije ili crkve kako bi postupno prihvatili Gospodinov autoritet i na takvim svetim mjestima slušali o njemu od autoriteta. Za takve je ljude ovaj početak duhovnog života od presudne važnosti i samo će nerazumni omalovažavati otvaranje takvih mjesta obožavanja, potrebnih za promicanje duhovnih standarda u društvu. Za neinteligente ljude klanjanje pred Gospodinovim autoritetom, kako se to obično čini u hramovima, džamijama ili crkvama, jednako je blagotvorno kao kad napredni bhakta meditira na Njega aktivno Ga služeći.