3

Čak ni najveći filozofi spekulanti ne mogu prići Gospodinovu prebivalištu. U Upaniṣadama rečeno je da je Vrhovna Istina, Apsolutna Božanska Osoba, izvan dosega moći promišljanja najvećeg mislioca. Ne može Ga se spoznati ni velikom učenošću ni iznimnim umnim sposobnostima. Gospodina može spoznati samo onaj tko ima Njegovu milost. Drugi mogu godinama promišljati o Njemu, ali Ga nikada neće spoznati. Kraljica Kuntī, koja igra ulogu prostodušne žene, to ovdje potvrđuje. Iako većina žena ne može mudrovati poput filozofa, Gospodin ih je blagoslovio sposobnošću da odmah prihvate Njegovu nadmoć i svemoć te Mu tako bezuvjetno odaju poštovanje. Gospodin je toliko ljubazan da ne iskazuje posebnu naklonost samo velikim filozofima. On je svjestan čistoće nakane. Zbog toga se na vjerskim svečanostima žene okupljaju u većem broju. Izgleda da u svakoj zemlji i svakoj ispovijesti žene pokazuju veće zanimanje za religiju od muškaraca. Ta jednostavnost prihvaćanja Gospodinova autoriteta djelotvornija je od upadljiva, neiskrena religioznog žara.

Kuntīdevī je u molitvama Gospodinu bila vrlo pokorna, što je pokazatelj vaiṣṇave. Gospodin Kṛṣṇa prišao je Kuntīdevī kako bi joj doticanjem prašine s njezinih stopala ukazao poštovanje. Smatrajući je Svojom tetom, često joj je doticao stopala. Položaj Kuntīdevī bio je uzvišen, gotovo na razini Kṛṣṇine majke Yaśodāmayī, ali ona je unatoč tomu, kao velika bhaktina, bila toliko pokorna da se molila: „O Kṛṣṇa, Tebe mogu shvatiti samo paramahaṁse, najuzvišeniji transcendentalisti, ali ja sam žena, kako Te ja mogu nazrijeti?“

Prema vedskom sustavu, društvo se dijeli na četiri staleža (cātur-varṇyaṁ mayā sṛṣṭam). Brāhmaṇe, sloj intelektualaca, najuzvišeniji su članovi društvenoga poretka. Za njima slijede kṣatriye (vojna lica i djelatnici u državnoj upravi), vaiśye (poljoprivrednici i trgovci) i śūdre (obični radnici). Položaj pojedinca u ovom sustavu određuje se prema njegovim odlikama i radu (guṇa-karma). U Bhagavad-gīti spominju se striyo vaiśyās tathā śūdrāḥ, a Śrīmad-Bhāgavatam govori o strī-śūdra-dvija-bandhūnām. Prema ovim navodima, u istu kategoriju svrstavaju se žene, śūdre i dvija-bandhui. Riječ dvija-bandhu odnosi se na onog tko se rodio u uzvišenoj obitelji brāhmaṇa ili kṣatriya, ali sam po sebi nema njihove kvalifikacije. Društveni položaj, prema vedskom sustavu, određuje se prema kvalifikacijama pojedinca, što je vrlo praktično. Ako se netko rodi kao sin visokog sudca, to ne znači da je i sam visoki sudac. Događa se, međutim, da se netko rodi u brāhmaṇskoj obitelji i tvrdi da je brāhmaṇa iako je prvorazredni nitkov bez ikakvih vrlina. Ljudi ga smatraju brāhmaṇom unatoč tomu što je po svojim osobinama ispod razine śūdre. Upravo je to dovelo do raspada vedske civilizacije. Brāhmaṇe iz Indije ponekad se jako protive mojem pokretu jer obučavam i prihvaćam brāhmaṇe porijeklom iz Europe i Amerike. Njihovi me argumenti ne zanimaju, niti će zanimati ijednoga razumnog čovjeka. Śrī Caitanya Mahāprabhu rekao je:

„Pokret za svjesnost Kṛṣṇe propovijedat će se u svakom mjestu, gradu i selu na svijetu.“

Otkud onda to da Europljani i Amerikanci ne mogu postati brāhmaṇe? Naprotiv, onaj tko pristupi svjesnosti Kṛṣṇe već je nadišao brahmanizam. To je potvrđeno u Bhagavad-gīti (14.26):

„Onaj tko prihvati proces bhakti-yoge nadilazi guṇe materijalne prirode i odmah dolazi na transcendentalnu razinu [zvanu brahma-bhūta].“ O položaju brāhmaṇe nema smisla ni govoriti jer onaj tko se u potpunosti zaokupi bhakti-yogom dostiže najvišu transcendentalnu razinu.

Stereotipno, uskogrudno vjerovanje da brāhmaṇom može postati samo onaj tko se rodi u brāhmaṇskoj obitelji zatrlo je vedsku civilizaciju, ali mi sada oživljavamo ispravno razumijevanje prema kojem svatko ima pravo na savršenstvo. Gospodin Kṛṣṇa kaže u Bhagavad-gīti (9.32):

„O, Pṛthin sine, oni koji stanu pod Moje okrilje – makar bili niska roda, žene, vaiśye ili śūdre – mogu dostići vrhunsko odredište.“ Iako se obično smatra da žene, śūdre i vaiśye pripadaju nižoj klasi, čim netko postane bhakta odmah nadilazi takva određenja. Žene, vaiśye i śūdre obično se drži za manje inteligentne, ali kad se netko posveti svjesnosti Kṛṣṇe, smatra se najinteligentnijim, kao što stoji u Caitanya-caritāmṛti (kṛṣṇa yei bhaje sei baḍa catura). Osim toga, Caitanya Mahāprabhu kaže:

„Od svih živih bića koja uzduž i poprijeko lutaju svemirom, ono koje je vrlo sretno dobit će sjeme posvećenog služenja zahvaljujući milosti duhovnog učitelja i Kṛṣṇe.“ (Caitanya-caritāmṛta, Madhya 19.151) Pokret za svjesnost Kṛṣṇe ne okuplja bijedne, nesretne ljude, već one najsretnije. Onog tko prihvati svjesnost Kṛṣṇe valja smatrati najsretnijim jer je otkrio što mu je činiti kako bi dostigao savršenstvo života. Onaj tko je svjestan Kṛṣṇe i lijepo obavlja svoje dužnosti najsretnije je i najsavršenije biće. Kuntīdevī to ovdje ponizno izjavljuje.

Iako je Kuntī bila u tijelu žene, bila je bhaktina, zbog čega nije bila poput obične neinteligentne žene. Naprotiv, bila je najinteligentnija jer je Kṛṣṇu prihvatila za Svevišnjeg Boga: „Prišao mi je kako bi mi ukazao poštovanje, sa svjetovnog stanovišta kao moj nećak, ali On je Svevišnja Božanska Osoba.“ Zato je u jednoj od prethodnih strofa rekla: alakṣyam sarva-bhūtānām antar bahir avasthitam, „Obični Te ljudi ne vide iako si posvuda, i izvana i iznutra.“ U jednoj je drugoj strofi rekla: na lakṣyase mūḍha-dṛśā, „Budale i nitkovi Te ne vide.“ To nam govori da Ga je Kuntī vidjela. Ako nije vidjela Kṛṣṇu onakva kakav jest, kako je mogla reći: na lakṣyase mūḍha-dṛśā? Rekla je također: prakṛteḥ param, „Transcendentalan si prema ovoj materijalnoj kreaciji.“

U ovoj se strofi Kuntī nastavlja izražavati s poniznošću koja je vrlo korisna u posvećenom služenju. Śrī Kṛṣṇa Caitanya Mahāprabhu nas poučava: tṛṇād api sunīcena taror api sahiṣṇunā, „Da bismo napredovali u duhovnom životu, trebamo biti snošljiviji od stabla i ponizniji od travke.“ To je nužno zato što će se onaj tko živi u ovom materijalnom svijetu suočiti s mnogim uznemirenjima, upravo kao prekooceanski putnik. Na oceanu ne možemo očekivati osobito mirne okolnosti. Čak se i veliki brodovi ljuljaju, a svaki čas mogu nastati turbulentni valovi. Slično tomu, u ovome materijalnom svijetu trebamo uvijek očekivati opasnost, a ne spokojan život. Śāstra, vedska literatura, kaže: padaṁ padaṁ yad vipadām (Śrīmad-Bhāgavatam 10.14.58), opasnost vreba na svakom koraku. Međutim, možemo je izbjeći ako postanemo bhakte (māyām etāṁ taranti te).

Prihvatimo li svjesnost Kṛṣṇe, Māyā, materijalna energija iluzije, u početku će nam stvarati mnoga uznemirenja. Iskušavat će nas kako bi utvrdila koliko smo čvrsto utemeljeni u svjesnosti Kṛṣṇe. Budući da je Kṛṣṇin posrednik, nikomu ne da da Ga uznemirava. Zato vrlo strogo iskušava jesmo li prihvatili svjesnost Kṛṣṇe kako bismo uznemiravali Kṛṣṇu ili smo uistinu ozbiljni. To je Māyin zadatak. Ona će nas u početku iskušavati, zbog čega ćemo osjetiti raznorazna uznemirenja pri svom napredovanju u svjesnosti Kṛṣṇe. No, ako se držimo pravila i propisa te redovito mantramo i pjevamo kako je propisano, ostat ćemo postojani. Zanemarimo li ova načela, Māyā će nas odmah zarobiti jer je uvijek u stanju pripravnosti. Nalazimo se u oceanu i u svakom nas trenu nešto može uznemiriti, stoga se paramahaṁsom naziva onaj koga nikada ništa ne uznemirava.

Kuntīdevī zato kaže: tathā paramahaṁsānām, „Tebe mogu shvatiti samo paramahaṁse.“ Riječ parama znači „vrhunski“, a haṁsa znači „labud“, stoga paramahaṁsa znači „savršeni labud“. Ako labudu ponudite mlijeko pomiješano s vodom, on će popiti mlijeko, a vodu ostaviti. Slično tomu, materijalni svijet čine dvije prirode: jedna je nižeg reda, a druga višeg. Viša priroda znači duhovni, a niža materijalni život. Zbog toga se onaj tko se odrekne materijalnog dijela ovoga svijeta i prihvati samo njegov duhovni dio naziva paramahaṁsom.

Trebamo znati da tijelo djeluje zahvaljujući duši koja je u njemu, dakle, ono je tek izvanjski omotač. Slično tomu, trebamo znati da je Kṛṣṇa pravo središte svih djelatnosti. Onaj tko to zna smatra se paramahaṁsom pa se kaže da je bhakti-yoga namijenjena upravo njemu, onom tko zna da je Kṛṣṇa temeljna činjenica. Kṛṣṇa u Bhagavad-gīti kaže: ahaṁ sarvasya prabhavo mattaḥ sarvaṁ pravartate, „Ja sam izvor svega, sve dolazi od Mene.“ Paramahaṁsa je onaj tko, ne samo teoretski nego i praktično, zna da je Kṛṣṇa uzrok svih uzroka i uvjeren je u to.

Kuntīdevī kaže: „Ti si namijenjen paramahaṁsama, a ne nitkovima i budalama. Namijenjen si paramahaṁsama i munijima.“ Riječ munīnām odnosi se na misaone ljude ili na umne spekulante, dok riječ amalātmanām znači „onaj tko u srcu nema nečistoća“. Srce materijalista prepuno je nečistih stvari – požude i pohlepe. Materijalisti su požudni i pohlepni, stoga se smatra da su im srca prepuna nečistoća. Amalātmanām se, međutim, odnosi na one koji su oslobođeni tih dvaju onečišćenja.

Bhakti-yoga namijenjena je onima čija su srca pročišćena, a ne onima koji su požudni i pohlepni. Dakako, i takvi ljudi mogu pokušati napredovati, to im postupno može poći za rukom, no požude i pohlepe nema kad se utemeljimo u bhakti-yogi. Viraktir anyatra ca (Śrīmad-Bhāgavatam 11.2.42) To je mjerilo: kad se netko oslobodi požudnih želja i pohlepe, utemeljen je u bhakti-yogi i doista je paramahaṁsa. Kuntīdevī ponizno tvrdi: „Ti si namijenjen paramahaṁsama i munijima, onima koji su u srcu čisti i koji se bave bhakti-yogom. Međutim, tko smo mi? Mi smo samo žene i pripadamo nižoj klasi. Kako Te možemo razumjeti?“ Premda razumije sve, i dalje zauzima stav obične žene i kaže: „Kako Te mogu shvatiti?“ To je poniznost.