5
Vizija lotosa
namaḥ paṅkaja-nābhāya
namaḥ paṅkaja-māline
namaḥ paṅkaja-netrāya
namas te paṅkajāṅghraye
Ponizno odajem poštovanje Tebi, o Gospodine, čiji je trbuh označen udubinom u obliku lotosa, koji si uvijek ukrašen vijencima lotosa, čiji je pogled svjež kao lotos i na čijim su stopalima iscrtani lotosi.
Śrīmad-Bhāgavatam 1.8.22
Ovdje su navedene neke značajke duhovnoga tijela Božanske Osobe po kojima se On razlikuje od svih ostalih. Sve su to posebna obilježja Gospodinova tijela. Iako može izgledati poput nas, Gospodin se ipak vječno razlikuje po Svojim osebujnim tjelesnim obilježjima. Śrīmatī Kuntī tvrdi da nije dostojna vidjeti Gospodina jer je žena. To je izjavila jer su žene, śūdre (radnički stalež) i dvija-bandhui, nedostojni potomci triju viših staleža, nesposobni inteligencijom shvatiti transcendentalne teme vezane za duhovno ime, slave, odlike i oblike Vrhovne Apsolutne Istine. Iako ne mogu proniknuti u Gospodinove duhovne zabave, mogu vidjeti arcā-vigrahu, oblik u kojem se Gospodin pojavljuje u materijalnom svijetu kako bi podario milost uvjetovanim dušama uključujući žene, śūdre i dvija-bandhue. Budući da spomenute osobe ne mogu vidjeti ništa drugo osim materije, Gospodin silazi i ulazi u svaki od bezbrojnih svemira kao Garbhodaka-śāyī Viṣṇu, iz čije lotosolike udubine u središtu Njegova transcendentalnog trbuha izrasta stapka lotosa na kojem se rađa Brahma, prvo živo biće u svemiru. Zato je Gospodin poznat kao Paṅkajanābhi. On se inkarnira kao arcā-vigraha, Njegov transcendentalni oblik sazdan od raznih elemenata, poprimajući tako oblik u umu, oblik od drveta, od zemlje, od kovine, od dragulja, oblik na slici, oblik nacrtan u pijesku i tako dalje. Svi su ti Gospodinovi oblici uvijek ukrašeni vijencima lotosa, a u hramovima u kojima Ih se obožava uvijek vlada smirujuće ozračje kako bi se privukla pozornost abhakta uvijek zaokupljenih svjetovnim prepirkama. Gospodinov oblik u umu obožavaju oni koji su se posvetili meditaciji. Prema tome, Gospodin je milostiv čak i prema ženama, śūdrama i dvija-bandhuima, pod uvjetom da posjećuju hramove i obožavaju spomenute oblike koji su načinjeni u tu svrhu. Takvi posjetitelji hramova nisu idolopoklonici kao što to tvrde neki neupućeni ljudi. Svi su veliki ācārye osnivali hramove u svetim mjestima samo kako bi pomogli nedovoljno inteligentnima, stoga oni koji pripadaju kategorijama śūdra, žena ili još nižim od njih ne bi se trebali pretvarati da su nadišli stupanj hramskog obožavanja. Gospodina valja gledati počevši od Njegovih lotosolikih stopala, postupno podižući pogled do bedara, struka, prsa i lica. Onaj tko nije navikao gledati Gospodinova lotosolika stopala ne bi trebao nastojati da gleda Njegovo lice. Kao Gospodinova teta, Śrīmatī Kuntī nije gledala Njegova lotosolika stopala jer bi se On mogao posramiti. Da bi izbjegla neugodnu situaciju, postupno je krenula pogledom od Njegova struka do lica, a potom do lotosolikih stopala. To je bilo posve primjereno.
Čim ugledamo lotos, možemo se sjetiti Kṛṣṇe. Na primjer, budući da volimo svoje dijete, sjetit ćemo ga se čim ugledamo njegovu odjeću, cipele, brodić ili koju drugu njegovu igračku: „O, ovo su cipele moga djeteta. Ovo su njegove igračke. Ovo mu je odjeća.“ Takva je priroda ljubavi, stoga se onaj tko doista voli Boga, Kṛṣṇu, uvijek sjeća Njega.
Kṛṣṇe se nije teško sjećati. Kuntīdevī ovdje opisuje Kṛṣṇu kroz metafore lotosa. Slično tomu, Kṛṣṇa u Bhagavad-gīti opisuje sebe: raso ’ham apsu kaunteya, „Ja sam okus tekućina.“ Tako se možemo sjećati Kṛṣṇe dok pijemo vodu. Ako se onaj tko pije alkohol sjeti: „Kṛṣṇa je okus ovog pića“, jednog će dana postati veliki svetac. Da ne govorim o drugima, čak i pijance možemo zamoliti da postanu svjesni Kṛṣṇe jer Kṛṣna kaže: raso ’ham apsu kaunteya, „Ja sam okus tekućina.“ U ovom kontekstu, „tekućina“ obično označava vodu, ali i alkohol je tekućina koja se dobiva fermentacijom i destilacijom šećera i melase ili drugih sastojaka. Dakako, alkohol je loš jer opija. No, u jednom smislu, ništa nije loše, alkohol je loš jer ima loše učinke. Americi ne manjka pijanaca, ima ih zbilja puno, no čak i pijance možemo zamoliti: „Kad pijete vino, molimo vas sjetite se da je Kṛṣṇa okus tog pića. Samo počnite misliti na taj način i jednog ćete dana postati sveti, svjesni Kṛṣṇe.“
Ako želimo uhvatiti Kṛṣṇu, bit će nam dostupan u svim okolnostima. Kṛṣṇa u Bhagavad-gīti (10.10) kaže:
teṣāṁ satata-yuktānāṁ
bhajatāṁ prīti-pūrvakam
dadāmi buddhi-yogaṁ taṁ
yena mām upayānti te
„Onima koji Me uvijek služe s ljubavlju dajem razumijevanje zahvaljujući kojem mogu doći Meni.“
Kad doista vrlo ozbiljno tragamo za Kṛṣṇom, On je posvuda. Aṇḍāntara-stha-paramāṇu-cayāntara-stham govindam ādi-puruṣaṁ tam ahaṁ bhajāmi (Brahma-saṁhitā 5.35) Kṛṣṇa je prisutan u svemiru, u našim srcima, čak i u atomu. Nije Ga teško naći ako poznajemo proces kojim se to ostvaruje. Proces je vrlo jednostavan, a mi ga, bez naplate, dajemo svima po naredbi Śrī Caitanye Mahāprabhua. Proces je pjevanje Hare Kṛṣṇa. Čim ga usvojimo, shvatit ćemo Kṛṣṇu.
Slično tomu, možemo se pročistiti jednostavno tako što slušamo ili recitiramo stihove iz Śrīmad-Bhāgavatama. Sve znanje ovog svijeta sabrano je u toj knjizi: književnost, poezija, astronomija, filozofija, religija i ljubav prema Bogu. Śrīmad-bhāgavataṁ pramāṇam amalam. Ako ga samo čitamo, stječemo najbolju naobrazbu. Drugim riječima, pomnim proučavanjem Śrīmad-Bhāgavatama stječemo znanje iz svih područja. Same vibracije iz ove knjige toliko su moćne da će pročistiti onoga tko ih samo recitira premda možda ne razumije niti jednu riječ tih mantri. Śṛṇvatāṁ sva-kathāḥ kṛṣṇaḥ puṇya-śravaṇa-kīrtanaḥ. Riječ puṇya znači „pobožno“, riječ śravaṇa znači „slušanje“, a riječ kīrtana znači „pjevanje“. Onaj tko pjeva ili sluša stihove Śrīmad-Bhāgavatama samim tim činom postaje pobožan, što se inače ne postiže tako lako. Stoga u svakom hramu našeg pokreta za svjesnost Kṛṣṇe vrijedi strogo pravilo prema kojem se svakodnevno treba održati predavanje na kojem se sluša i pjeva. Svrha je našeg pokreta obučavati duhovne vođe, a vođom ne može postati onaj tko ne sluša i ne pjeva. Naravno, to ne vrijedi za materijalni svijet, nego za duhovni.
mālī hañā sei bīja kare āropaṇa
śravaṇa-kīrtana-jale karaye secana
(Caitanya-caritāmṛta, Madhya 19.152)
Slušanje i pjevanje zalijeva sjeme posvećenog služenja koje otkriva našu izvornu svjesnost.
Stoga nam velika bhaktina Kuntīdevī u ovim molitvama pruža priliku da postanemo svjesni Kṛṣṇe jednostavno tako što se usredotočimo na paṅkaju, lotos. Paṅka znači „mulj“, a ja znači „stvoriti“. Iako lotos nastaje iz mulja, smatra se najvažnijim cvijetom i Kṛṣṇa ga jako voli. Kuntīdevī uspoređuje razne dijelove Kṛṣṇina tijela s lotosom kako bismo se mogli sjetiti Kṛṣṇe čim ugledamo lotos: „O, Kṛṣṇin je pupak poput lotosa, a iz njega je niknula stapka lotosa na kojem se rodio Brahmā, stvoritelj ovog svemira. Svemir sadržava brojne planete, mora, planine i gradove s motornim vozilima i drugim stvarima, a nastao je iz tog lotosa.“
Namaḥ paṅkaja-māline. Iz Kṛṣṇe niče čudesni lotos koji sadržava sjeme čitavog svemira. Kṛṣṇa nije izvor samo jednog takvog cvijeta, On nije toliko siromašan da se iscrpi kad stvori jedan jedini lotos. Kao što se vijenac sastoji od puno ispletenoga cvijeća, Kṛṣṇa je izvor beskrajnih svemira koji se mogu usporediti s velikim vijencem lotosa. To je Bog. Yasyaika-niśvasita-kālam athāvalambya jīvanti loma-vilajā jagad-aṇḍa-nāthāḥ (Brahma-saṁhitā 5.48) Kṛṣṇa je beskrajan. Mi se jako zanimamo za ovaj, jedan planet, ali Kṛṣṇina kreacija sadržava bezbroj planeta koje ne možemo izbrojiti kao što ne možemo izbrojiti ni vlasi na glavi. To je priroda Kṛṣṇine kreacije. Možemo navesti još jedan primjer. Kao što je lišće na stablu bezbrojno, takvo je i mnoštvo planeta i svemira. Drugim riječima, Kṛṣṇa je beskrajan.
Kṛṣṇa ima pupak nalik na lotos, ovjenčan je lotosima, a i oči Mu se uspoređuju s laticama lotosa (ālola-candraka-lasad-vanamālya-vaṁśī, Brahma-saṁhitā 5.31). Prema tome, ako samo razmišljamo o ovoj strofi u kojoj se Kṛṣṇino tijelo opisuje metaforom lotosa, cijelog života možemo meditirati na to koliko je On lijep, koliko je mudar i kako očituje Svoju kreaciju. To je meditacija: razmišljanje o Kṛṣṇi. Dhyānāvasthita-tad-gatena manasā paśyanti ’yaṁ yoginaḥ. Jogi je onaj tko uvijek misli na Kṛṣṇu.
Oni koji razmišljaju o nečemu impersonalnom nisu jogiji. Njihova meditacija podrazumijeva neprestano uvećavanje napora (kleśo ’dhikataras teṣām avyaktāsakta-cetasām), a uopće ne ostvaruju ništa bitno. Zato nakon meditacije kažu: „Hajde, daj mi cigaretu. Grlo mi se osušilo, daj mi je.“ To nije meditacija. Meditacija znači da uvijek razmišljamo o Kṛṣṇi (satataṁ cintayanto mām) i da, nepokolebljivi u svom zavjetu (yatantaś ca dṛḍha-vratāḥ), pokušavamo napredovati u svjesnosti Kṛṣṇe.
Moramo se pročistiti. Paraṁ brahma paraṁ dhāma pavitraṁ paramaṁ bhavān. Kṛṣṇa je čist, stoga Mu ne možemo pristupiti nečisti. Pročišćavamo se tako što uvijek razmišljamo o Kṛṣṇi i meditiramo na Njega. Puṇya-śravaṇa-kīrtanaḥ. Meditaciju omogućuje slušanje i pjevanje jer će za njima automatski uslijediti razmišljanje o Kṛṣṇi. To je proces svjesnosti Kṛṣṇe. Śravaṇaṁ kīrtanaṁ viṣṇoḥ smaraṇam. Riječ smaraṇam znači „sjećanje“. Ako pjevamo i slušamo, sjećanje će samo po sebi uslijediti, nakon čega ćemo se zaokupiti obožavanjem Kṛṣṇinih lotosolikih stopala (sevanam). Potom ćemo se uključiti u hramsko obožavanje (arcanam) i upućivanje molitvi (vandanam). Postat ćemo Kṛṣṇini sluge (dāsyam), zatim Njegovi prijatelji (sakhyam) i na kraju ćemo Mu predati sve (ātma-nivedanam). To je proces svjesnosti Kṛṣṇe.