STIH 12
yad āditya-gataṁ tejo
jagad bhāsayate ’khilam
yac candramasi yac cāgnau
tat tejo viddhi māmakam
yat – taj koji; āditya-gatam – sunčeve svjetlosti; tejaḥ – sjaj; jagat – cijeli svijet; bhāsayate – osvjetljava; akhilam – potpuno; yat – taj koji; candramasi – mjeseca; yat – taj koji; ca – također; agnau – u vatri; tat – taj; tejaḥ – sjaj; viddhi – shvati; māmakam – od Mene.
Svjetlost sunca, koja raspršuje tamu cijeloga svijeta, potječe od Mene. Svjetlost mjeseca i vatre također potječu od Mene.
SMISAO: Neinteligentni ljudi ne mogu shvatiti zbivanja oko sebe, ali shvaćajući Gospodinova objašnjenja u ovom stihu mogu početi stjecati znanje. Svi vide sunce, mjesec, vatru i elektricitet. Trebaju jednostavno pokušati shvatiti da svjetlost sunca, mjeseca i elektriciteta ili vatre potječu od Svevišnje Božanske Osobe. U takvom shvaćanju života, koje predstavlja početak svjesnosti Kṛṣṇe, leži velik napredak za uvjetovanu dušu u materijalnom svijetu. Živa su bića po svojoj prirodi djelići Svevišnjega Gospodina i On ovdje pokazuje kako se mogu vratiti kući, Bogu.
Iz ovog stiha možemo shvatiti da Sunce osvjetljava čitav Sunčev sustav. Postoje razni svemiri i sunčevi sustavi s raznim suncima, mjesecima i planetima, ali u svakom svemiru postoji samo jedno sunce. Kao što je rečeno u Bhagavad-gīti (10.21), mjesec je jedna od zvijezda (nakṣatrāṇām ahaṁ śaśī). Sunčeva svjetlost potječe od duhovnog sjaja Svevišnjega Gospodina na duhovnom nebu. S izlaskom sunca započinju djelatnosti živih bića. Ljudi pale vatru kako bi skuhali jelo, stavili u pogon strojeve u tvornicama itd. Tako uz pomoć vatre vrše razne djelatnosti. Zato su izlazak sunca, vatra i mjesečina veoma ugodni za živa bića. Bez njihove pomoći nijedno živo biće ne bi moglo živjeti. Ako osoba može shvatiti da svjetlost sunca, mjeseca i vatre emanira iz Svevišnje Božanske Osobe Kṛṣṇe, takvo shvaćanje predstavlja početak svjesnosti Kṛṣṇe. Mjesečina hrani sve biljke. Ona je tako ugodna da ljudi mogu lako shvatiti da žive od milosti Svevišnje Božanske Osobe, Kṛṣṇe. Bez Njegove milosti, ne može postojati sunce, bez Njegove milosti ne može postojati mjesec, bez Njegove milosti ne može postojati vatra. Nitko ne može živjeti bez pomoći sunca, mjeseca i vatre. To su neke od misli koje mogu probuditi svjesnost Kṛṣṇe u uvjetovanoj duši.