STIH 44
pūrvābhyāsena tenaiva
hriyate hy avaśo ’pi saḥ
jijñāsur api yogasya
śabda-brahmātivartate
pūrva – ranije; abhyāsena – zbog primjene; tena – to; eva – zacijelo; hriyate – privlači; hi – sigurno; avaśaḥ – spontano; api – također; saḥ – on; jijñāsuḥ – želeći saznati; api – čak; yogasya – o yogi; śabda-brahma – obredna načela spisa; ativartate – nadilazi.
Zahvaljujući božanskoj svjesnosti iz prošloga života spontano osjeća privlačnost prema načelima yoge – čak i ako ih ne traži. Takav radoznali transcendentalist uvijek je transcendentalan prema obrednim načelima spisa.
SMISAO: Napredne yogīje ne privlače obredi opisani u spisima, ali osjećaju spontanu privlačnost prema načelima yoge, koja ih mogu uzdići do potpune svjesnosti Kṛṣṇe, najvišega savršenstva yoge. U trećem pjevanju Śrīmad-Bhāgavatama (3.33.7) objašnjeno je zašto napredni transcendentalisti zanemaruju vedske obrede:
aho bata śva-paco ’to garīyān
yaj-jihvāgre vartate nāma tubhyam
tepus tapas te juhuvuḥ sasnur āryā
brahmānūcur nāma gṛṇanti ye te
„O Gospodine moj! Osobe koje pjevaju sveta imena Tvoga Gospodstva veoma su napredne u duhovnom životu, čak i ako su se rodile u obiteljima ljudi koji jedu pse. Takve su osobe nedvojbeno izvršile sve vrste strogosti i žrtvovanja, okupale se na svim svetim mjestima i proučile sve spise."
Glasoviti primjer takva ponašanja postavio je Gospodin Caitanya, koji je prihvatio Haridāsu Ṭhākuru kao jednog od Svojih najvažnijih učenika. Premda se Haridāsa Ṭhākura rodio u muslimanskoj obitelji, Gospodin Caitanya ga je uzdigao na položaj nāmācārye, jer je strogo slijedio načelo mantranja izgovarajući svakoga dana tristo tisuća Gospodinovih svetih imena: Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare / Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare. Budući da je neprestano mantrao Gospodinovo sveto ime, smatra se da je u prošlom životu izvršio sve obrede opisane u Vedama, koje su poznate kao śabda-brahma. Onaj tko nije pročišćen ne može slijediti načela svjesnosti Kṛṣṇe ili pjevati Gospodinovo sveto ime, Hare Kṛṣṇa.