ČETVRTO POGLAVLJE

Śrīla Prabhupāda: Što znači riječ Krist?

Otac Emmanuel: Krist dolazi od grčke riječi Christos, što znači „pomazani“.

Śrīla Prabhupāda: Kristos je grčka verzija riječi Kṛṣṇa.

Otac Emmanuel: To je vrlo zanimljivo.

Śrīla Prabhupāda: Kad se Indijci obraćaju Kṛṣṇi, često kažu Kṛṣṭa. Kṛṣṭa je sanskrtska riječ koja znači „privlačnost“. Stoga, obraćajući se Bogu imenom Krist, Kṛṣṭa ili Kṛṣṇa, oslovljavamo istu, sveprivlačnu Svevišnju Božansku Osobu. Kad je Isus rekao: „Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime Tvoje“, to Božje ime bilo je Kṛṣṭa ili Kṛṣṇa. Slažete li se?

Otac Emmanuel: Mislim da nam je Isus, kao Božji sin, otkrio pravo ime Boga: Krist. Boga možemo nazivati Ocem, ali ako Ga želimo osloviti Njegovim pravim imenom, moramo reći Krist.

Śrīla Prabhupāda: Da. Krist je jedan oblik riječi Kṛṣṭa, a Kṛṣṭa je oblik Božjeg imena Kṛṣṇa. Isus je rekao da trebamo slaviti Božje ime, ali jučer je jedan teolog rekao da Bog nema imena – možemo Ga nazivati samo „Ocem“. Sin može zvati oca „oče“, ali otac ima i određeno ime. Bog je neodređeno ime Svevišnje Božanske Osobe, čije je određeno ime Kṛṣṇa. Možete zvati Boga Krist, Kṛṣṭa ili Kṛṣṇa, no pritom se obraćate istoj Svevišnjoj Božanskoj Osobi.

Otac Emmanuel: Da, ako govorimo o pravom imenu Boga, onda moramo reći Kristos. U našoj religiji, imamo trojstvo: Otac, Sin i Duh Sveti. Vjerujemo da Božje ime možemo doznati samo kad nam Ga otkrije Sin Božji. Isus Krist otkrio je ime Oca, zato prihvaćamo ime Krist kao razotkriveno ime Boga.

Śrīla Prabhupāda: Ustvari, nije važno – Kṛṣṇa ili Krist – ime je isto. Važno je slijediti naredbe vedskih spisa koji za ovo doba preporučuju pjevanje Božjeg imena. Najlakše je pjevati mahā-mantru: Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare / Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare. Rāma i Kṛṣṇa Božja su imena, a Hare je Božja energija. Pjevajući mahā-mantru, obraćamo se Bogu i Njegovoj energiji. Postoje dvije vrste energije, duhovna i materijalna. Sada se nalazimo u okovima materijalne energije, zato se molimo Kṛṣṇi da nas milostivo oslobodi služenja materijalnoj energiji i dopusti nam da služimo duhovnu energiju. To je naša filozofija. Hare Kṛṣṇa znači, „O, Božja energijo, o, Bože (Kṛṣṇa), molim Vas, dopustite mi da Vas služim.“ Mi smo prirodni sluge. Na neki smo način počeli služiti materijalne stvari, ali kad se to služenje preobrazi u služenje duhovnoj energiji, dostižemo savršenstvo života. Primjenjivati bhakti-yogu (služiti Boga s ljubavlju) znači osloboditi se imenovanja kao što su „hinduist“, „musliman“, „kršćanin“, ovo ili ono, i jednostavno služiti Boga. Stvorili smo kršćansku, hinduističku i muslimansku religiju, ali kad dođemo do religije bez imenovanja, u kojoj ne mislimo da smo hinduisti, kršćani ili muslimani, tada možemo govoriti o čistoj religiji, bhakti.

Otac Emmanuel: Mukti?

Śrīla Prabhupāda: Ne, bhakti. Čim govorimo o bhakti, mukti (oslobođenje od materijalnih bijeda) se podrazumijeva. Bez bhakti nema mukti, ali ako djelujemo na razini bhakti, mukti se podrazumijeva. To doznajemo iz Bhagavad-gīte (14.26):

„Onaj tko se potpuno zaokupi posvećenim služenjem i ni u kakvim okolnostima ne pada, odmah transcendira guṇe materijalne prirode te tako dostiže razinu Brahmana.“

Otac Emmanuel: Je li Brahman Kṛṣṇa?

Śrīla Prabhupāda: Kṛṣṇa je Parabrahman. Brahman se spoznaje u tri vida: kao neosobni Brahman, lokalizirana Paramātmā i osobni Brahman. Kṛṣṇa je osobni, Vrhovni Brahman jer je Bog izvorno osoba. To je potvrđeno u Śrīmad-Bhāgavatamu (1.2.11):

„Učeni transcendentalisti koji su spoznali Apsolutnu Istinu nazivaju ovu nepodvojenu stvarnost Brahmanom, Paramātmom ili Bhagavānom.“ Spoznaja Vrhovne Osobe krajnja je spoznaja Boga. On u potpunosti posjeduje šest obilja: najveću snagu, najveće bogatstvo, najveću ljepotu, najveću slavu, najveću mudrost i najveću odvojenost.

Otac Emmanuel: Da, slažem se.

Śrīla Prabhupāda: Bog je apsolutan, stoga su Njegovo ime, oblik i odlike također apsolutni; ne razlikuju se od Njega. Pjevajući Božje sveto ime, čovjek se izravno druži s Njim. Družeći se s Bogom, stječe božanske odlike, a kada se potpuno pročisti, postaje pratilac Svevišnjega Gospodina.

Otac Emmanuel: No naše je razumijevanje Božjeg imena ograničeno.

Śrīla Prabhupāda: Da, mi smo ograničeni, ali Bog je neograničen. Budući da je neograničen, apsolutan, ima bezbroj imena i svako od njih jest Bog. Njegova imena shvaćamo razmjerno našem duhovnom razumijevanju.

Otac Emmanuel: Mogu li postaviti jedno pitanje? Mi kršćani također propovijedamo ljubav prema Bogu, pokušavamo spoznati ljubav prema Bogu i služiti Ga svim srcem i dušom. Kakva je razlika između vašega i našega pokreta? Zašto šaljete svoje učenike na zapad da propovijedaju ljubav prema Bogu kad evanđelje Isusa Krista prenosi istu poruku?

Śrīla Prabhupāda: Problem je u tome što kršćani ne slijede Božje zapovijedi. Slažete li se?

Otac Emmanuel: Da, poprilično ste u pravu.

Śrīla Prabhupāda: Što onda znači kršćanska ljubav prema Bogu? Ako ne slijedite Božje naredbe, gdje vam je onda ljubav? Zato smo došli poučavati što znači voljeti Boga. Ako Ga volite, ne možete kršiti Njegove naredbe. Ako ste nepokorni, vaša ljubav nije iskrena.

Širom svijeta ljudi ne vole Boga, nego vole svoje pse. Zato je pokret za svjesnost Kṛṣṇe potreban jer poučava ljude kako oživjeti zaboravljenu ljubav prema Bogu. Nisu krivi samo kršćani, već i hinduisti, muslimani i svi drugi. Proglašavaju se „kršćanima“, „hinduistima“ ili „muslimanima“, ali se ne pokoravaju Bogu. To je problem.

Posjetitelj: Možete li reći na koji su način kršćani nepokorni?

Śrīla Prabhupāda: Da. Kao prvo, krše zapovijed „ne ubij“ održavajući klaonice. Slažete li se da se ova zapovijed krši?

Otac Emmanuel: Osobno se slažem.

Śrīla Prabhupāda: Dobro. Dakle, ako kršćani žele voljeti Boga, moraju prestati ubijati životinje.

Otac Emmanuel: No zar nije najvažnije…

Śrīla Prabhupāda: Ako propustite nešto, činite grešku u proračunu. Bez obzira na naknadno dodavanje ili oduzimanje, greška je već u proračunu, zato će sve što slijedi također biti pogrešno. Ne možemo prihvatiti samo dio spisa koji nam se sviđa, odbaciti dio koji nam se ne sviđa i očekivati isti rezultat. Na primjer, kokoš nese jaja stražnjim dijelom, a kljunom jede. Poljoprivrednik može misliti: „Prednji je dio kokoši vrlo skup jer ga moram hraniti. Bolje bi bilo da ga odsiječem.“ Međutim, ako glava nedostaje, neće više biti jaja jer je tijelo mrtvo. Slično tomu, ako odbacimo zahtjevan dio spisa i pokoravamo se samo dijelu koji nam se sviđa, takvo nam tumačenje neće pomoći. Moramo prihvatiti sve naredbe spisa kakve su dane, ne samo one koje nam odgovaraju. Ako ne slijedite prvu naredbu „ne ubij“, gdje je onda ljubav prema Bogu?

Posjetitelj: Kršćani smatraju da se ta zapovijed odnosi na ljudska bića, a ne na životinje.

Śrīla Prabhupāda: To bi značilo da Krist nije imao dovoljno inteligencije da upotrijebi pravu riječ: umorstvo. Ubijanje i umorstvo su dva pojma. Umorstvo se odnosi na ljudska bića. Mislite li da Isus nije imao dovoljno inteligencije da upotrijebi pravu riječ, umorstvo, umjesto ubijanje? Ubijanje ukazuje na bilo koju vrstu ubijanja, osobito na ubijanje životinja. Da je Isus mislio samo na ubijanje ljudi, upotrijebio bi riječ umorstvo.

Otac Emmanuel: Ali u Starom zavjetu, zapovijed „ne ubij“ doista se odnosi na umorstvo. Kad je Isus rekao „ne ubij“, proširio je značenje ove zapovijedi objasnivši kako ljudsko biće ne samo da ne smije ubijati druga ljudska bića, nego se treba ophoditi prema njima s ljubavlju. Nikad nije govorio o odnosu čovjeka s drugim živim bićima, već samo o odnosu s drugim ljudskim bićima. Kad je rekao „ne ubij“, također je mislio u mentalnom i emotivnom smislu – da ne trebate uvrijediti ili povrijediti nekoga, loše se ophoditi prema njemu itd.

Śrīla Prabhupāda: Nas se ne tiče ovaj ili onaj zavjet, već samo riječi upotrijebljene u zapovijedima. Ako želite tumačiti te riječi, to je nešto drugo. Mi prihvaćamo izravno značenje. „Ne ubij“ znači da kršćani ne smiju ubijati. Možete iznositi tumačenja kako biste nastavili s time što sada činite, ali mi jasno shvaćamo da nema potrebe za tumačenjem. Tumačenje je potrebno kad stvari nisu jasne, ali ovdje je značenje jasno. „Ne ubij“, to je jasna uputa. Zašto bismo je tumačili?

Otac Emmanuel: Zar jedenje biljaka nije također ubijanje?

Śrīla Prabhupāda: Prema vaiṣṇavskoj filozofiji, čovjek ne bi trebao nepotrebno ubijati čak ni biljke. U Bhagavad-gīti (9.26) Kṛṣṇa kaže:

„Ako Mi netko s ljubavlju i posvećenošću ponudi list, cvijet, plod ili malo vode, prihvatit ću njegovu ponudu.“ Mi nudimo Kṛṣṇi samo hranu koju On traži i potom jedemo ostatke. Kad bi nuđenje vegetarijanske hrane Kṛṣṇi bilo grešno, to bi bio Kṛṣṇin grijeh, a ne naš. Ali Bog je apāpa-viddha, posljedice grijeha ne utječu na Njega. On je kao sunce, koje je tako moćno da može pročistiti čak i urin, što je za nas nemoguće. Kṛṣṇa je kao kralj koji može narediti da ubojicu objese, ali sam ne podliježe zakonima jer je vrlo moćan. Položaj onoga tko jede hranu koja je prvo ponuđena Gospodinu može se usporediti s položajem vojnika koji ubija za vrijeme rata. Kad u ratu zapovjednik izda naredbu za napad, poslušan vojnik koji ubije neprijatelja dobit će medalju, ali ako isti vojnik ubije nekoga na svoju ruku, bit će kažnjen. Slično tomu, jedući prasādu (ostatke hrane ponuđene Kṛṣṇi) ne činimo grijeh. To je potvrđeno u Bhagavad-gīti (3.13):

„Gospodinovi su bhakte oslobođeni svih vrsta grijeha jer jedu hranu ponuđenu u žrtvovanju. Ostali, koji pripremaju hranu za svoje osjetilno uživanje, jedu samo grijeh.“

Otac Emmanuel: Kṛṣṇa ne može dopustiti jedenje životinja?

Śrīla Prabhupāda: Da. On ga dopušta u životinjskom carstvu, ali to ne znači da civilizirano ljudsko biće, religiozno ljudsko biće treba ubijati i jesti životinje. Ako prestanete ubijati životinje i počnete pjevati Kristovo sveto ime, sve će biti savršeno. Nisam vas došao učiti, već zamoliti da pjevate Božje ime. I Biblija vam to nalaže. Zašto ne bismo surađivali i pjevali, a ako imate nešto protiv pjevanja imena Kṛṣṇa, pjevajte „Kristos“ ili „Kṛṣṭa“, nema nikakve razlike. Śrī Caitanya Mahāprabhu rekao je: nāmnām akāri bahudhā nija-sarva-śaktiḥ. „Bog ima milijune imena, a svako od njih jednako je moćno kao Bog jer se Bog i Njegovo ime uopće ne razlikuju.“ Čak i ako prihvatite imenovanja kao što su hinduist, kršćanin ili musliman, pjevajte Božje ime iz svojih spisa i dostići ćete duhovnu razinu. Ljudski je život namijenjen za samospoznaju, učenje kako voljeti Boga. To je prava ljepota čovjeka. Nije važno vršite li ovu dužnost kao hinduist, kršćanin ili musliman – samo je vršite!

Otac Emmanuel: Slažem se.

Śrīla Prabhupāda: [pokazujući na brojanicu za meditaciju, sastavljenu od 108 zrnaca]: Mi uvijek nosimo ovu brojanicu kao što vi nosite krunicu. Vi pjevate, ali zašto drugi kršćani ne pjevaju? Zašto bi kao ljudska bića propustili ovu priliku? Psi i mačke ne mogu pjevati, ali mi možemo jer imamo ljudski jezik. Pjevajući sveta imena Boga, ne možemo ništa izgubiti. Naprotiv, puno dobivamo. Moji učenici neprestano pjevaju i mantraju Hare Kṛṣṇa. I oni bi mogli ići u kino ili se baviti raznim stvarima, ali odrekli su se svega. Ne jedu ribu, meso, ni jaja, ne uzimaju opojna sredstva, ne piju, ne puše, ne kockaju se, ne spekuliraju i ne održavaju nedopuštene spolne odnose, nego pjevaju Božje sveto ime. Ako želite surađivati s nama, otiđite u crkve i pjevajte „Krist“, „Kṛṣṭa“ ili „Kṛṣṇa“. Što se tomu može prigovoriti?

Otac Emmanuel: Ništa. Što se mene tiče, rado bih vam se pridružio.

Śrīla Prabhupāda: Ne, razgovaramo s vama kao s predstavnikom kršćanske crkve. Umjesto da vam crkve stoje zatvorene, zašto ih ne date nama? Mi bismo u njima pjevali Božje sveto ime dvadeset četiri sata na dan. Na mnogo mjesta kupili smo crkve koje su bile zatvorene jer ih nitko nije posjećivao. U Londonu sam vidio stotine crkava koje su ili zatvorene ili se koriste u svjetovne svrhe. Kupili smo jednu takvu crkvu u Los Angelesu. Prodali su je jer je nitko nije posjećivao, ali ako danas posjetite istu crkvu, vidjet ćete tisuće ljudi. Svatko tko je razuman može shvatiti što je Bog za pet minuta, za to nije potrebno pet sati.

Otac Emmanuel: Razumijem.

Śrīla Prabhupāda: Ali ljudi ne razumiju niti žele razumjeti. To je njihova bolest.

Posjetitelj: Mislim da razumijevanje Boga nije pitanje inteligencije, već poniznosti.

Śrīla Prabhupāda: Poniznost jest inteligencija. Ponizni i krotki posjeduju carstvo Božje. To je rečeno u Bibliji, zar ne? No prema filozofiji nitkova, svatko je Bog i danas je ta ideja postala popularna, zato nitko nije ponizan ni krotak. Ako svatko misli da je Bog, zašto bi bio ponizan i krotak? Zato učim svoje učenike da postanu ponizni i krotki. Oni uvijek odaju svoje ponizno poštovanje u hramu i duhovnom učitelju i na taj način napreduju. Odlike poniznosti i krotkosti brzo vode do duhovne spoznaje. U vedskim je spisima rečeno: „Onima koji imaju čvrstu vjeru u Boga i duhovnog učitelja, Božjeg predstavnika, otkriva se značenje vedskih spisa.“

Otac Emmanuel: Zar se ta poniznost ne bi trebala iskazati i prema svima drugima?

Śrīla Prabhupāda: Da, ali postoje dvije vrste poštovanja, posebno i obično. Śrī Kṛṣṇa Caitanya poučava nas da ne očekujemo od drugih počasti, nego da uvijek iskazujemo drugima poštovanje, čak i ako su neuljudni prema nama. Međutim, Bogu i Njegovim čistim bhaktama valja odati posebno poštovanje.

Otac Emmanuel: Da, slažem se.

Śrīla Prabhupāda: Mislim da bi kršćanski svećenici trebali surađivati s pokretom za svjesnost Kṛṣṇe. Trebaju pjevati ime Krist ili Kristos i prestati opraštati klanje životinja. Taj program slijedi učenja Biblije; to nije moja filozofija. Molim vas, djelujte u skladu s tim i vidjet ćete kako će se stanje u svijetu promijeniti.

Otac Emmanuel: Puno vam hvala.

Śrīla Prabhupāda: Hare Kṛṣṇa.

Śrīla Prabhupāda priznaje Isusa Krista kao „sina Božjeg, predstavnika Boga … našega gurua … našeg duhovnog učitelja“, a ipak ima nekoliko oštrih riječi za one koji tvrde da ga slijede.

U Śrīmad-Bhāgavatamu piše da vjerodostojna propovjednika svijesti o Bogu moraju krasiti titikṣā (trpeljivost) i karuṇa (samilost), a u karakteru Isusa Krista nalazimo obje odlike. Bio je tako trpeljiv da čak ni na križu nikoga nije osuđivao. Iz samilosti se molio Bogu da oprosti onima koji su ga pokušali ubiti. (Naravno, nisu ga mogli stvarno ubiti. Misleći da ga mogu ubiti, počinili su veliku uvredu.) Dok su ga razapinjali, Krist se molio: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.“

Propovjednik koji promiče svijest o Bogu prijatelj je svih živih bića. Isus Krist pokazao je to primjerom naučavajući „ne ubij“, ali kršćani vole pogrešno tumačiti ovu zapovijed. Misleći da životinje nemaju dušu, zaključuju da smiju slobodno ubijati milijarde nevinih životinja u klaonicama. Iako se mnogi smatraju kršćanima, bilo bi vrlo teško pronaći kršćanina koji strogo slijedi upute Isusa Krista.

Vaiṣṇava je nesretan kad vidi patnje drugih. Zato je Isus Krist pristao da ga razapnu, htio je spasiti ljude od patnje, ali njegovi su sljedbenici tako nevjerni da su zaključili: „Neka Krist pati za nas, a mi ćemo nastaviti griješiti.“ Toliko vole Krista da misle: „Dragi naš Kriste, vrlo smo slabi. Ne možemo se odreći grešnog djelovanja. Molim te, pati za nas.“

Iako je Isus Krist poučavao „ne ubij“, njegovi su sljedbenici odlučili „ipak ćemo ubijati“, stoga otvaraju velike, suvremene, znanstvene klaonice. „Ako smo išta zgriješili, Krist će patiti za nas.“ To je najodvratniji zaključak.

Krist može preuzeti patnje za bivše grijehe svojih poklonika, ali oni moraju, kao prvo, biti razboriti: „Zašto bih dopustio da Isus Krist pati zbog mojih grijeha? Prestat ću činiti grešna djela.“

Pretpostavimo da čovjek, očev miljenik, počini umorstvo misleći: „Ako me snađe kazna, moj će otac ispaštati umjesto mene.“ Hoće li zakon to dopustiti? Kad ubojicu uhite, a on im kaže: „Ne. Oslobodite me i uhitite moga oca; ja sam njegov miljenik“, hoće li policijski službenici udovoljiti zahtjevu te budale? On je počinio umorstvo, ali misli da njegova oca treba kazniti. Je li to razuman prijedlog? „Ne. Ti si počinio umorstvo, stoga ćeš ti biti obješen.“ Slično tomu, kad počiniš grijeh, ti moraš patiti, a ne Isus Krist. To je Božji zakon.

Isus je Krist bio uzvišena osoba – Božji sin, predstavnik Boga. Bio je bezgrešan. Unatoč tomu, razapeli su ga. Želio je probuditi u njima svijest o Bogu, a zauzvrat su ga razapeli, tako su bili nezahvalni. Nisu mogli cijeniti njegovo propovijedanje, ali mi ga cijenimo i odajemo mu dolično poštovanje kao Božjem predstavniku.

Naravno, poruka koju je Isus Krist propovijedao odgovarala je tom vremenu, mjestu i ljudima kojima se obraćao, ali on je nedvojbeno Božji predstavnik. Zato obožavamo Isusa Krista i odajemo mu svoje poštovanje.

Jednom me je u Melbourneu posjetila grupa kršćanskih svećenika. Pitali su me: „Što vi mislite o Isusu Kristu?“ Rekao sam im: „On je naš guru. Propovijeda svijest o Bogu, zato je naš duhovni učitelj.“ Svećenici su to jako cijenili.

Ustvari, svakoga tko propovijeda Božje slave moramo prihvatiti kao gurua, a Isus Krist jedna je od tih uzvišenih osoba. Ne bismo ga trebali smatrati običnim ljudskim bićem. Spisi kažu da svatko tko smatra duhovnog učitelja običnim čovjekom ima pakleni mentalitet. Da je Isus Krist bio običan čovjek, ne bi mogao širiti svijest o Bogu.

Śrīla Prabhupāda: Isus Krist kaže „ne ubij“. Zašto onda kršćani ubijaju životinje?

Kardinal Daniélou: U kršćanstvu jest zabranjeno ubijati, ali mi vjerujemo da postoji razlika između života ljudskog bića i života zvijeri. Život je ljudskog bića svet jer je čovjek stvoren na sliku i priliku Boga. Zato je zabranjeno ubijati ljudska bića.

Śrīla Prabhupāda: No Biblija ne kaže samo „ne ubij ljudska bića“. Jasno je rečeno: „Ne ubij“.

Kardinal Daniélou: Vjerujemo da je samo ljudski život svet.

Śrīla Prabhupāda: To je vaše tumačenje. Zapovijed glasi: „Ne ubij“.

Kardinal Daniélou: Čovjek mora ubijati životinje kako bi se prehranio.

Śrīla Prabhupāda: Ne. Čovjek može jesti žitarice, povrće, voće i mlijeko.

Kardinal Daniélou: A meso ne?

Śrīla Prabhupāda: Ne. Ljudsko biće treba jesti vegetarijansku hranu. Tigar ne jede vaše voće. Njegova je propisana hrana životinjsko meso, ali čovjekova je hrana povrće, voće, žitarice i mliječni proizvodi. Kako onda možete reći da ubijanje životinja nije grijeh?

Kardinal Daniélou: Vjerujemo da je to stvar pobude. Ako se životinja ubija kako bi se nahranili gladni, to je opravdano.

Śrīla Prabhupāda: Uzmite, primjerice, kravu. Ako pijemo njezino mlijeko, ona je naša majka. Slažete li se?

Kardinal Daniélou: Da, svakako.

Śrīla Prabhupāda: Ako je krava vaša majka, kako možete podržavati ubijanje krave? Uzimate mlijeko od nje, a kad ostari i ne može više davati mlijeko, režete joj grlo. Je li to vrlo human prijedlog? U Indiji se ljudima koji jedu meso savjetuje da ubijaju neke niže životinje, kao što su koze, svinje ili bizoni. Međutim, ubijanje krava najveći je grijeh. Kad propovijedamo svjesnost Kṛṣṇe, molimo ljude da ne jedu nikakvo meso i moji učenici strogo slijede to načelo. Ako su drugi u određenim okolnostima prisiljeni jesti meso, onda trebaju jesti meso neke niže životinje. Nemojte ubijati krave. To je najveći grijeh. Sve dok je čovjek grešan, ne može shvatiti Boga. Shvatiti i voljeti Boga glavna je dužnost ljudskog bića, ali ako ostanete grešni, nikada nećete shvatiti Boga, a kamoli voljeti Ga.

Kardinal Daniélou: Mislim da to možda nije najbitnije. Važno je voljeti Boga. Praktične zapovijedi mogu se razlikovati u različitim religijama.

Śrīla Prabhupāda: U Bibliji Bog praktično zapovijeda da ne smijete ubijati. Zato je ubijanje krava za vas grijeh.

Kardinal Daniélou: Bog kaže Indijcima da ubijanje nije dobro, a Židovima kaže da…

Śrīla Prabhupāda: Ne, ne. Isus Krist poučavao je „ne ubij“. Zašto to tumačite po svome nahođenju?

Kardinal Daniélou: Ali Isus je dozvolio žrtvovanje pashalnog janjeta.

Śrīla Prabhupāda: Ali nikada nije održavao klaonicu.

Kardinal Daniélou: [Smije se.] Ne, ali jeo je meso.

Śrīla Prabhupāda: Kada nema druge hrane, osoba može jesti meso kako ne bi umrla od gladi. To je nešto drugo. No redovito održavati klaonice samo radi zadovoljavanja jezika najgrešnije je djelo. Nećete imati čak ni ljudsko društvo ako ne prestanete s tim okrutnim običajem održavanja klaonica. Premda je ponekad potrebno ubijati životinje radi preživljavanja, barem majku životinja, kravu, nikada ne bi trebalo ubiti. To je jednostavno stvar ljudske pristojnosti. U pokretu za svjesnost Kṛṣṇe ne dopuštamo ubijanje bilo kakvih životinja. Kṛṣṇa kaže patraṁ puṣpaṁ phalaṁ toyaṁ yo me bhaktyā prayacchati: „Povrće, voće, mlijeko i žitarice trebate Mi ponuditi s posvećenošću.“ (Bhagavad-gītā 9.26) Mi uzimamo samo ostatke Kṛṣṇine hrane (prasādam). Drveće nam nudi razno voće, ali drveće ne ubijate. Naravno, jedno živo biće hrana je za drugo živo biće, ali to ne znači da smijete ubiti majku kako biste se prehranili. Krave su nevine, daju nam mlijeko. Uzimate njihovo mlijeko, a onda ih ubijate u klaonicama. To je grešno.

Učenik: Śrīla Prabhupāda, u kršćanstvu je dopušteno jesti meso jer se smatra da niže vrste nemaju dušu kao ljudska bića.

Śrīla Prabhupāda: To je glupost. Prije svega, moramo razmotriti dokaze o postojanju duše u tijelu. Tada možemo utvrditi zašto ljudsko biće ima dušu, a krava nema. Po čemu se krava i čovjek razlikuju? Utvrdimo li da imaju različita svojstva, možemo reći da životinja nema dušu, ali ako vidimo da životinja i ljudsko biće posjeduju ista svojstva, kako možete reći da životinja nema dušu? Životinja jede i vi jedete; životinja spava i vi spavate; životinja se razmnožava i vi se razmnožavate; životinja se brani i vi se branite. To su opći pokazatelji. Po čemu se razlikuju?

Kardinal Daniélou: Priznajemo da je u životinji zacijelo ista vrsta biološkog bitka kao u čovjeku, ali ona nema dušu. Vjerujemo da je duša ustvari ljudska duša.

Śrīla Prabhupāda: Naša Bhagavad-gītā kaže sarva-yoniṣu: „U svim vrstama života postoji duša.“ Tijelo je kao odijelo. Vi nosite crnu odjeću, a ja sam odjeven u narančastu odjeću, ali ispod odjeće, vi ste ljudsko biće i ja sam ljudsko biće. Slično tomu, tijela različitih životnih vrsta različite su vrste odjeće. Postoji 8 400 000 vrsta života, vrsta odjeće, ali u svakoj je prisutna duhovna duša, sastavni djelić Boga. Pretpostavimo da čovjek ima dva sina koji nisu jednako vrijedni. Jedan može biti sudac Vrhovnog suda, a drugi običan radnik, ali otac tvrdi da su obojica njegovi sinovi. Ne dijeli ih misleći da je sin sudac vrlo važan, a sin radnik nije. Ako sin koji je sudac kaže: „Dragi moj oče, tvoj je drugi sin beskoristan. Dopusti mi da ga ubijem i pojedem“, hoće li otac to dopustiti?

Kardinal Daniélou: Sigurno neće, ali nama je teško prihvatiti ideju da je sav život dio Božjeg života. Postoji velika razlika između ljudskog i životinjskog života.

Śrīla Prabhupāda: Ta je razlika posljedica razvoja svijesti. U ljudskom je tijelu svijest razvijena. Čak i drvo ima dušu, ali svijest drveta nije jako razvijena. Kad siječete drvo, ono se ne opire. Ustvari, opire se, ali vrlo malo. Znanstvenik po imenu Jagadish Chandra Bose napravio je stroj koji pokazuje da drveće i biljke osjećaju bol kada ih sijeku. Možemo i sami vidjeti, kad netko ubija životinju, ona se opire, vrišti i proizvodi užasne zvukove. To je pitanje razvoja svijesti, ali duša postoji u svim živim bićima.

Kardinal Daniélou: Metafizički gledano, čovjekov je život svet. Ljudska bića razmišljaju na višoj razini nego životinje.

Śrīla Prabhupāda: U čemu se ogleda ta viša razina? Životinja jede kako bi održala tijelo i vi to činite. Krava jede travu na polju, a ljudsko biće jede meso iz velike klaonice pune suvremenih strojeva. To što imate velike strojeve i sablasne prizore, dok životinja jednostavno jede travu, ne znači da ste tako napredni da samo u vašem tijelu postoji duša, a u tijelu životinje ne. To je nelogično. Vidimo da su osnovna svojstva u životinji i ljudskom biću ista.

Kardinal Daniélou: Međutim, jedino kod ljudskih bića nalazimo metafizičku potragu za smislom života.

Śrīla Prabhupāda: Da. Zato metafizički istražite zašto vjerujete da životinja nema duše – to je metafizika. Ako razmišljate metafizički, to je u redu, ali ako razmišljate kao životinja, kakva je korist od vašeg metafizičkog proučavanja? Metafizički znači „iznad fizičkog“, drugim riječima, „duhovno“. U Bhagavad-gīti Kṛṣṇa kaže sarva-yoniṣu kaunteya: „U svakom se živom biću nalazi duhovna duša.“ To je metafizičko razumijevanje. Ili ćete prihvatiti Kṛṣṇina učenja kao metafizička ili ćete prihvatiti mišljenje trećerazredne budale kao metafizičko. Što ćete prihvatiti?

Kardinal Daniélou: Zašto Bog stvara neke životinje koje jedu druge životinje? Izgleda da postoji greška u kreaciji.

Śrīla Prabhupāda: To nije greška. Bog je vrlo ljubazan. Ako želite jesti životinje, On će vam pružiti sve pogodnosti. Bog će vam u sljedećem životu dati tijelo tigra kako biste slobodno jeli meso. „Zašto biste održavali klaonice? Dat ću vam očnjake i kandže. Sada jedite.“ Takva kazna očekuje ljude koji jedu meso. Oni koji jedu životinje u sljedećem životu postaju tigrovi, vukovi, mačke i psi kako bi imali bolje pogodnosti za to.