SEDMO POGLAVLJE

Dragi moj Gospodine Kṛṣṇa, tako si ljubazan prema ovoj beskorisnoj duši, ali ne znam zašto si me doveo ovdje. Sada možeš učiniti sa mnom što god želiš.

Pretpostavljam da ovdje imaš neki zadatak za mene. Zašto bi me inače doveo na ovo užasno mjesto?

Većina ovdašnjeg stanovništva prekrivena je materijalnim svojstvima neznanja i strasti. Zaokupljeni materijalnim životom, misle da su vrlo sretni i zadovoljni, zato nemaju ukusa za Vāsudevinu transcendentalnu poruku. Ne znam kako će je shvatiti.

Ali znam da Tvoja bezuzročna milost sve može učiniti mogućim jer si Ti najveći mistik.

Kako će shvatiti draži posvećenog služenja? O, Gospodine, jednostavno se molim za Tvoju milost kako bi ih mogao uvjeriti u Tvoju poruku.

Svim živim bićima po Tvojoj volji upravlja iluzorna energija, zato, ako želiš, po Tvojoj se volji mogu osloboditi okova iluzije.

Želio bih da ih izbaviš. Izbavit će se ako Ti to poželiš i tek tada će shvatiti Tvoju poruku.

Riječi Śrīmad-Bhāgavatama Tvoja su inkarnacija. Ako ih razborita osoba ponizno sluša bez prestanka, moći će shvatiti Tvoju poruku.

U Śrīmad-Bhāgavatamu (1.2.17–21) rečeno je: „Śrī Kṛṣṇa, Božanska Osoba, Paramātmā (Nadduša) u srcu svih živih bića i dobročinitelj iskrenog bhakte, uklanja želje za materijalnim uživanjem iz srca bhakte koji uživa u Tvojim porukama, besprijekornim kada se pravilno slušaju i pjevaju. Zahvaljujući redovitom slušanju Bhāgavatama i služenju čistog bhakte sve što uznemiruje srce bit će gotovo potpuno uništeno, a posvećeno služenje slavnoga Gospodina, koji se veliča transcendentalnim pjesmama, utemeljit će se kao neopoziva činjenica. Kad se služenje s ljubavlju utemelji u srcu, iz srca će nestati guṇe strasti i neznanja (rajas i tamas), požuda i želja (kāma). Utemeljivši se u vrlini, bhakta tada postaje sretan. Utemeljen u guṇi vrline i oduševljen služenjem Gospodinu s ljubavlju, bhakta dostiže oslobođenje od dodira s materijom (mukti) te stječe jasnu i znanstvenu spoznaju Božanske Osobe. Time se razbija čvor u srcu i presijecaju sve zablude. Lanac koristoljubiva djelovanja (karma) prekida se kada osoba vidi jastvo kao gospodara.“

Oslobodit će se utjecaja guṇa strasti i neznanja i tako će im iz srca nestati sve što je nepovoljno.

Kako ću ih navesti da shvate ovu poruku svjesnosti Kṛṣṇe? Vrlo sam nesretan, nesposoban i pao. Zato mi, molim Te, podari blagoslov da ih mogu uvjeriti jer sam to ne mogu učiniti.

O, Gospodine, na neki si me način doveo ovdje da govorim o Tebi. Sada je na Tebi, Gospodine moj, da mi podariš uspjeh ili neuspjeh, kako želiš.

O, duhovni učitelju svih svjetova! Ja mogu samo ponavljati Tvoju poruku. Stoga, ako želiš, možeš moje govorne sposobnosti učiniti razumljivim za njih.

Samo će Tvojom bezuzročnom milošću moje riječi postati čiste. Kada ova transcendentalna poruka prodre u njihova srca, siguran sam da će osjetiti radost i tako se osloboditi sve nesreće u životu.

O, Gospodine, ja sam poput lutke u Tvojim rukama. Zato, ako si me doveo ovdje da plešem, neka plešem, neka plešem, o, Gospodine, neka plešem po Tvojoj želji.

Nemam ni posvećenosti ni znanja, ali imam čvrstu vjeru u Kṛṣṇino sveto ime. Nazvali su me Bhaktivedānta i sada, ako želiš, možeš ostvariti pravu svrhu Bhaktivedānte.

najnesretniji, beznačajni prosjak
A. C. Bhaktivedanta Swami,
na palubi broda Jaladuta, Commonwealth Pier,
Boston, Massachusetts, SAD
18. rujna 1965.

Dame i gospodo, zahvaljujem vam se što ste ljubazno došli na ovaj skup koji je namijenjen širenju svjesnosti Kṛṣṇe. Pokret za svjesnost Kṛṣṇe pokušava uzdignuti ljudsko društvo do točke na kojoj svačiji život može biti uspješan. Pravi smisao ljudskog života tema je o kojoj ćemo danas govoriti. Mi nastojimo poučiti čitav svijet o smislu ljudskog života.

Ljudski oblik života dobiva se nakon puno milijuna godina evolucije. Trebamo imati na umu da prema Padma Purāṇi postoji 8 400 000 životnih vrsta. Život počinje s vodenim životinjama jer iz vedske književnosti doznajemo da je na početku stvaranja naš planet bio uronjen u vodu. Ovaj materijalni svijet sastoji se od pet grubih elemenata – zemlje, vode, vatre, zraka i etera. Osim njih, postoje tri suptilna elementa – um, inteligencija i ego. Iza ovih zavjesa, nalazi se duhovna duša, koju prekriva ovih osam elemenata. Taj podatak nalazimo u Bhagavad-gīti.

Ljudska bića nisu jedina živa bića koja imaju duhovnu dušu. Svi smo mi duhovne duše – zvijeri, ptice, gmizavci, kukci, drveće, biljke, vodene životinje itd. Duhovna duša prekrivena je različitom odjećom, kao što neki od vas nose bijelu odjeću, neki zelenu, a neki crvenu. Nas ne zanima odjeća, nego vi kao duhovne duše. U Bhagavad-gīti (5.18) rečeno je:

„Ponizan mudrac zahvaljujući istinskom znanju jednako gleda na učena i plemenita brāhmaṇu, kravu, slona, psa i čovjeka koji jede pse.“

Mudrac ih ne dijeli prema boji, inteligenciji ili vrsti. Svako živo biće vidi kao malu česticu, duhovnu dušu. Rečeno je:

„Postoji bezbroj čestica duhovnih atoma koji su deset tisuća puta manji od vrha vlasi kose.“ Budući da nemamo instrument kojim bismo mogli izmjeriti veličinu duhovne duše, ona se mjeri na ovaj način. Drugim riječima, duša je toliko mala da je manja od atoma. Ta je sićušna čestica u vama, u meni, u slonu, u ogromnim životinjama, u ljudima, u mravu, u drvetu, svuda. Međutim, znanost ne može procijeniti veličinu duše, kao što ni liječnici ne mogu pronaći dušu u tijelu. Zbog toga materijalistički znanstvenici zaključuju da duša ne postoji, ali to nije točno. Duša postoji. Živo se tijelo razlikuje od mrtvog po prisutnosti duše. Čim duša napusti tijelo, tijelo umire. Nema nikakvu vrijednost. Svaki znanstvenik ili filozof, koliko god da je znamenit, mora priznati da tijelo umire čim duša napusti tijelo. Postaje bezvrijedno i mora se baciti. Pokušajmo to shvatiti; duša je dragocjena, a ne tijelo. Seljenje duše objašnjeno je u Bhagavad-gīti (2.22):

„Kao što netko oblači novu odjeću ostavljajući staru, duša prihvaća nova materijalna tijela napuštajući stara i beskorisna.“

Kad odijelo postane staro, odbacujemo ga i uzimamo drugo. Slično tomu, duša mijenja odjeću po svojoj želji. Kao sastavni djelić Boga, duša posjeduje božanske odlike. Bog je vrhovna volja, vrhovna moć i vrhovno neovisno biće, a mi, kao Njegovi sastavni djelići, posjedujemo sve te odlike u sićušnoj mjeri. Imamo volju, misli, osjećaje i želje. U Vedama je rečeno da je Bog vrhovna životna sila (cetanaś cetanānām). On opskrbljuje sva živa bića svime što im je potrebno.

Postoji bezbroj živih bića. Bezbrojni smo. Međutim, Bog je jedan. On je živ, kao i mi, ali mi smo sićušni djelići te životne sile. Na primjer, čestica zlata iste je kakvoće kao rudnik zlata. Ako kemijski analiziramo kapljicu vode, u njoj ćemo naći sve sastojke koji se mogu naći u ogromnom oceanu. Slično tomu, mi, Božji sastavni djelići, ne razlikujemo se od Njega. Ta božanska čestica, duša ili životna sila, seli se iz tijela vodenih životinja u tijela drveća i biljaka, zatim u tijela kukaca i gmizavaca, a potom u tijela ptica i zvijeri. Darwinova teorija o evoluciji samo djelomično objašnjava seljenje duše. Darwin je jednostavno uzeo podatke iz vedskih spisa, ali nije imao nikakvu predodžbu o duši. Za razliku od Darwinove teorije, vedski spisi objašnjavaju da se duša seli iz tijela vodenih životinja u tijela biljaka i drveća, zatim u tijela kukaca, ptica, životinja i ljudi, a unutar ljudskog života napreduje od neciviliziranog do civiliziranog života. Civilizirani život ljudskog bića vrhunac je evolucije. On nije ništa drugo nego raskrižje: s te točke možemo ponovno skliznuti u kružni proces evolucije ili se možemo uzdignuti na razinu pobožna života. Izbor je na nama. Na to ukazuje Bhagavad-gītā.

U ljudskom je obliku života svijest razvijena, zato ne smijemo protratiti svoj život poput mačaka, pasa i svinja. To je uputa. Premda je ovo tijelo uništivo, kao i tijelo psa ili mačke, u njemu možemo dostići najviše savršenstvo. To je razlika. Mi smo Božji sastavni djelići, ali na neki smo način pali u ovo materijalno postojanje. Sada moramo evoluirati kako bismo se vratili kući, Bogu. To je najviše savršenstvo.

Osim ovog, postoji i drugi, duhovni svijet. U Bhagavad-gīti (8.20) rečeno je:

„A ipak, postoji druga priroda, vječna i transcendentalna prema ovoj očitovanoj i neočitovanoj materiji. Vrhovna je i nikada se ne uništava. Kada sve u ovom svijetu bude uništeno, to područje ostaje takvo kakvo jest.“

U materijalnoj prirodi sve se stvara, ostaje neko vrijeme, proizvodi popratne proizvode, slabi i na kraju nestaje. Naša su tijela stvorena u određenom trenutku spolnim odnosom. Sjeme oca emulgira i poprima oblik zrna graška, a živo biće ili duša nalazi utočište u tom obliku te razvija ruke, noge, oči itd. Razvija se do sedmoga mjeseca, a u devetom ljudsko biće izlazi iz maternice. Dijete se razvija zbog prisutnosti duše. Ako duša nije prisutna, nema razvoja i dijete se rađa mrtvo. Možemo uzeti mrtvo tijelo i sačuvati ga u kemikalijama, ali ono se neće razviti. Razvoj podrazumijeva promjenu tijela. Svi smo imali tijela dojenčeta, ali ta tijela više ne postoje. Tijelo dojenčeta razvija se u tijelo djeteta, tijelo djeteta u tijelo dječaka, tijelo dječaka u tijelo mladića, a tijelo mladića u tijelo starca, a naposljetku, potpuno nestaje. Cijelo kozmičko očitovanje, ogromni oblik ovoga materijalnog svijeta, također prolazi kroz taj proces. Stvara se u određenom trenutku, razvija, održava i u određenom trenutku uništava. To je priroda materijalnog svijeta. Traje određeno vrijeme, a potom ponovno iščezava (bhūtvā bhūtvā pralīyate).

Riječ bhāva znači „priroda“. Osim ove, postoji i druga, vječna priroda koja se nikada ne uništava. Kao jīve, duhovne duše, mi smo također vječni. To je potvrđeno u Bhagavad-gīti (2.20):

„Duša se nikada ne rađa niti umire. Nije nastala, ne nastaje i nikada neće nastati. Nerođena je, vječna, uvijek postojeća i prvobitna. Nije ubijena kada je tijelo ubijeno.“

Kao što se Bog ne rađa niti umire, tako se ni mi, duhovne duše, ne rađamo niti umiremo, ali zato što mislimo „ja sam ovo tijelo“, smatramo da se rađamo i umiremo. Takvo se razmišljanje naziva māyā, iluzija. Čim se oslobodimo tog iluzornog poistovjećivanja duše s tijelom, dostižemo razinu zvanu brahma-bhūta. Kada netko spozna ahaṁ brahmāsmi, „ja nisam ovo tijelo, ja sam duhovna duša, sastavni djelić Vrhovnog Brahmana“, dostiže spoznaju Brahmana. Čim spozna Brahman, postaje sretan.

Zar nije tako? Ako jasno shvatite da se ne rađate i ne umirete, da ste vječni, zar nećete biti sretni? Da, nedvojbeno. Onaj tko je spoznao Brahman, tko je spoznao duhovno, više ne žudi niti jadikuje. Čitav svijet samo žudi i jadikuje. Vi, Afrikanci, sada želite biti kao Europljani i Amerikanci, ali Europljani su izgubili svoju imperiju i sada jadikuju. Tako jedna strana žudi, a druga jadikuje. Slično tomu, materijalni život nije ništa drugo do spoj žudnje i jadikovanja. Žudimo za onim što nemamo i jadikujemo za onim što smo izgubili. To je naš materijalni život. Međutim, kad spoznamo da smo Brahman i sastavni djelić Svevišnje Božanske Osobe (Parabrahmana), nadići ćemo tu žudnju i jadikovanje.

Takozvano sveopće bratstvo i jedinstvo koje Ujedinjeni narodi nastoje ostvariti moguće je jedino na duhovnoj razini spoznaje Brahmana. Spoznaja Brahmana cilj je ljudskoga života. Ne smijemo raditi kao mačke, psi i svinje. Svinja uvijek, dan i noć, pokušava pronaći izmet, a kad ga pronađe i pojede, osjetit će spolni nagon i imati seks s bilo kim. Svinja će spolno općiti sa svojom majkom, sestrom ili s bilo kim drugim, to je svinjski život. Međutim, spisi nas upozoravaju da svrha ljudskog života nije težak rad radi ugađanja osjetilima kao u mačaka, pasa i svinja. Njegova je svrha dostizanje spoznaje „ja ne pripadam ovom materijalnom svijetu, ja sam duhovna duša i vječan sam, ali sam na neki način pao u ovo uvjetovano stanje – rođenje, starost, bolest i smrt.“ Ljudski oblik života namijenjen je pronalaženju rješenja za četiri materijalne bijede – rođenje, starenje, obolijevanje i umiranje. To je cilj ljudskog života. Samo pokušajte shvatiti da svrha ljudskog života nije mukotrpno raditi poput svinja, zadovoljiti osjetila i iznenada umrijeti.

Ljudi koji ne vjeruju u dušu nalaze se u najnesretnijem stanju. Ne znaju ni odakle su došli ni kamo idu. Znanje o duši najvažnija je znanost, ali o njemu se ne raspravlja ni na jednom sveučilištu. Kako je građeno ovo tijelo? Po čemu se mrtvo tijelo razlikuje od živog? Zašto je tijelo živo? U kojem se stanju nalazi tijelo i koja je njegova vrijednost? Danas nitko ne proučava ova pitanja, ali pokret za svjesnost Kṛṣṇe pokušava obrazovati ljude nebi li shvatili da nisu tijelo, već duhovne duše. Dužnost ljudskog bića razlikuje se od dužnosti mačaka i pasa. To je naša poruka.

Glede duše, proces evolucije nastavlja se i mi se borimo za opstanak, za vječni život. Vječni je život moguć. Date li sve od sebe u ovom ljudskom obliku života, u sljedećem životu možete dobiti duhovno tijelo. Vaše je duhovno tijelo već u vama i razvit će se čim se oslobodite zagađenosti materijalnim postojanjem. To je cilj ljudskog života. Ljudi ne znaju što je pravi samointeres; ne znaju da on leži u spoznaji „ja sam Božji sastavni djelić i moram se vratiti Bogu u Božje carstvo“.

Kao što mi ovdje imamo društveni život, Bog ima društveni život u duhovnom carstvu. Možete Mu se ondje pridružiti. Kad ovo tijelo umre, nećete postati praznina. Ne. To je zabluda. U Bhagavad-gīti (2.12) Kṛṣṇa je rekao Arjuni na bojnom polju Kurukṣetri:

„Nikada nije bilo vremena da Ja nisam postojao, ni ti, ni svi ovi kraljevi, niti će u budućnosti itko od nas prestati postojati.“

Proces dostizanja vječnog života lak je, ali i vrlo težak jer ljudi u početku ne vjeruju u seljenje duše. Međutim, ako jednostavno prihvatimo znanje od autoriteta, proces postaje vrlo jednostavan. Mi primamo znanje od Kṛṣṇe, najsavršenijeg bića, a ne od običnog bića uvjetovana zakonima materijalne prirode. To je proces svjesnosti Kṛṣṇe. Znanje primljeno od uvjetovanog bića zacijelo je nepotpuno.

Koji su nedostatci uvjetovane duše? Sigurno čini greške, sigurno podliježe iluziji, sigurno vara druge i sigurno ima nesavršena osjetila. Ništa ne možemo savršeno znati jer želimo varati druge i imamo nesavršena osjetila. Premda su naša osjetila nesavršena, vrlo smo ponosni na svoje oči i želimo sve vidjeti. Zato pitamo: „Možete li mi pokazati Boga?“ Ustvari, odgovor je potvrdan. Zašto ne biste vidjeli Boga u svakom trenutku? Kṛṣṇa kaže, raso ’ham apsu kaunteya: „Ja sam okus vode.“ Svatko pije vodu i ona ima okus. Misleći o tom okusu kao o Bogu, započinjemo proces spoznaje Boga. Kṛṣṇa također kaže prabhāsmi śaśi-sūryayoḥ: „Ja sam svjetlost Sunca i Mjeseca.“ Svaki dan vidimo sunce i mjesečinu. Ako razmišljamo o tome kako Sunce i Mjesec šire svoju svjetlost, naposljetku ćemo dostići Boga. Ima puno sličnih primjera. Ako želite biti svjesni Boga i spoznati Boga, to nije teško. Samo trebate slijediti propisana načela. U Bhagavad-gīti (18.55) rečeno je tato māṁ tattvato jñātvā. Moramo pokušati istinski shvatiti Boga, Njegovu pojavu, nestanak i djela. Čim shvatimo istinu o Njemu, ući ćemo u Božje carstvo. Onaj tko je spoznao Boga, Kṛṣṇu, po napuštanju tijela ne vraća se ponovno u ovaj svijet da bi prihvatio još jedno materijalno tijelo. Kṛṣṇa kaže mām eti: „On dolazi k Meni.“ To je naš cilj.

Zato ne smijemo tratiti svoje vrijeme živeći kao mačke i psi. Trebamo živjeti udobno, ali pritom biti svjesni Kṛṣṇe ili svjesni Boga. To će nam pomoći da postanemo sretni. Ako ne spoznamo Boga i ne postanemo svjesni Boga, nećemo imati ni mira ni sreće. Put mira i sreće opisan je u Bhagavad-gīti.

Ako doista želite shvatiti Boga, to je vrlo lako. Bog je vlasnik svega. Īśāvāsyam idaṁ sarvam. Na žalost, mislimo „ja sam vlasnik“. U vašoj zemlji, na primjer, Britanci su nekad tvrdili da su vlasnici, a sada vi to tvrdite – tko zna što će se dogoditi u budućnosti? Ustvari, nitko ne zna tko je pravi vlasnik. Zemlja je tu i ona pripada Bogu, ali mi mislimo „ja sam vlasnik. Ovo je moj posjed.“ Amerika je postojala prije dolaska Europljana, ali sada Amerikanci misle „mi smo vlasnici“. Slično tomu, prije njih, Indijanci su mislili „mi smo vlasnici“. Činjenica je da nijedan čovjek nije pravi vlasnik, vlasnik je Bog.

„Sve živo i neživo u svemiru pripada Gospodinu i On upravlja svime. Zato trebamo prihvatiti samo ono što nam je nužno potrebno, što nam je dodijeljeno. Ne smijemo uzimati ništa drugo, znajući dobro kome pripada.“ (Īśopaniṣada 1)

Ta spoznaja nedostaje. Kṛṣṇa izjavljuje da je vlasnik svih oblika života – američkih, afričkih, mačaka, pasa, drveća itd. – jer je pravi vlasnik i vrhovni otac. Ako samo to spoznamo, spoznat ćemo Boga. Zapravo, spoznamo li Boga kao što je propisano u ovlaštenim knjigama i vedskim spisima, vidjet ćemo da više neće biti svađa između ove i one strane. Zavladat će mir.

Kao što sin ima pravo živjeti na račun svoga oca, svatko se ima pravo koristiti Božjom imovinom. U spisima je rečeno da morate nahraniti čak i malu životinju u kući. To je duhovni komunizam. Nitko ne smije ostati gladan, čak ni zmija. Uvijek se bojimo zmija, ali ako zmija živi u našoj kući, dužni smo pobrinuti se da i ona ima hrane. To je koncept svijesti o Bogu, svjesnosti Kṛṣṇe, samaḥ sarveṣu bhūteṣu. Onaj tko je utemeljen na transcendentalnoj razini jednako se ophodi prema svim živim bićima. Bhagavad-gītā naglašava da onaj tko svako živo biće vidi jednakim očima, kao sastavni djelić Svevišnjeg Gospodina, započinje život posvećenosti. Ovaj pokret za svjesnost Kṛṣṇe pokušava na vjerodostojan način objasniti svakomu tko je i što je cilj života. Proces pročišćavanja srca vrlo je lak. Trebamo jednostavno pjevati mahā-mantru – Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare / Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare. Primjećujemo da se ovom pokretu pridružuju mladići i djevojke iz raznih zemalja, različitih vjeroispovijesti, ali nikoga ne zanima određena kasta, zemlja ili religija. Mi jednostavno želimo spoznati sebe i svoj odnos s Bogom.

Bog je vrhovni vlasnik, a svi smo mi Njegovi sinovi ili sluge. Zato trebamo služiti Gospodina kao što je preporučeno u Bhagavad-gīti. Čim shvatimo da je Bog vlasnik svega, svi će se svjetski problemi odmah riješiti. Za to je potrebno neko vrijeme. Ne očekuje se da će svi shvatiti ovu uzvišenu filozofiju, ali ako je inteligentni ljudi u svakoj zemlji pokušaju shvatiti, to će biti dovoljno. U Bhagavad-gīti (3.21) rečeno je:

„Sve što velik čovjek čini, obični ljudi slijede. Kakav god da uzor postavi svojim primjernim djelovanjem, čitav ga svijet slijedi.“

Zato molimo najinteligentnije ljude u svijetu da shvate filozofiju svjesnosti Kṛṣṇe i pokušaju je širiti po čitavom svijetu. Sada smo došli u afričke zemlje i pozivamo sve inteligentne Afrikance da pristupe, shvate ovu filozofiju i šire je. Ako se već pokušavate razviti, molimo vas, razvijte se duhovno jer je duhovni razvoj pravi razvoj. Nemojte oponašati Amerikance i Europljane koji žive poput mačaka i pasa. Civilizacija zasnovana na svijesti obuzetoj zadovoljavanjem osjetila neće opstati. Atomska bomba već postoji i čim izbije sljedeći rat, svi njihovi neboderi i sve drugo bit će uništeno. Pokušajte to shvatiti s pravilnog gledišta ljudskog života, s duhovnog gledišta. To je svrha ovog pokreta za svjesnost Kṛṣṇe, stoga vas molimo da pokušate shvatiti ovu filozofiju. Puno vam hvala.

Danas ću govoriti o slavljenju Božjeg svetog imena. O tome su raspravljali Mahārāja Parīkṣit i Śukadeva Gosvāmī povodom priče o brāhmaṇi koji je bio vrlo pao i odan svakakvim grijesima, ali je zahvaljujući pjevanju svetog imena bio spašen. To je opisano u šestom pjevanju Śrīmad-Bhāgavatama.

Planetarni sustavi u svemiru lijepo su objašnjeni u petom pjevanju Śrīmad-Bhāgavatama. Neki su planeti u svemiru pakleni. Svi religijski spisi, ne samo Bhāgavatam, sadržavaju opise pakla i raja. Kao što možete dobiti podatke iz suvremene astronomije, iz Śrīmad-Bhāgavatama možete doznati gdje se nalaze pakleni planeti i koliko su udaljeni od našeg planeta. Astronomi su izračunali udaljenost našeg planeta od Mjeseca i Sunca. Slično tomu, Bhāgavatam sadrži opise paklenih planeta.

Čak i na ovom planetu možemo iskusiti različite klimatske uvjete. Klima u zapadnim zemljama blizu sjevernog pola razlikuje se od klime u Indiji koja se nalazi u blizini ekvatora. Kao što na našem planetu postoje razlike u atmosferi i uvjetima života, različiti planeti imaju različite atmosfere i uvjete života.

Kad mu je Śukadeva Gosvāmī opisao paklene planete, Parīkṣit Mahārāja rekao je:

„Gospodine, čuo sam od tebe o paklenim planetima. Na te planete šalju se jako grešni ljudi.“ (Śrīmad-Bhāgavatam 6.1.6) Mahārāja je Parīkṣit vaiṣṇava (bhakta), a vaiṣṇava je uvijek samilostan prema onima koji pate. Osjeća veliku bol kad vidi njihove bijede. Na primjer, kad se Isus Krist pojavio, rastužilo ga je bijedno stanje ljudi. Svi vaiṣṇave, bhakte, svi ljudi svjesni Boga, Kṛṣṇe, tako su samilosni bez obzira na to kojoj zemlji ili sljedbi pripadaju. Prema tomu, vrijeđanje vaiṣṇave koji propovijeda Božje slave velika je uvreda.

Kṛṣṇa, Bog, nikada ne podnosi uvrede nanesene lotosolikim stopalima vaiṣṇave. Kṛpāmbudhi: vaiṣṇava je ocean milosti. Vāñchā-kalpa-taru: svatko nešto želi, a vaiṣṇava može ispuniti sve želje. Kalpa-taru znači „drvo želja“. U duhovnom svijetu postoji drvo koje se naziva drvo želja. U materijalnom svijetu, određena vrsta drveća daje određene plodove, ali na Kṛṣṇaloki i svim planetima Vaikuṇṭhe drveće je duhovno i ispunjava vam sve želje. To je opisano u Brahma-saṁhiti: cintāmaṇi-prakara-sadmasu kalpa-vṛkṣa.

Vaiṣṇava se oslovljava kao mahā-bhāga, što znači „sretan“. Smatra se da je onaj tko je postao vaiṣṇava, svjestan Boga, vrlo sretan.

Caitanya Mahāprabhu objasnio je da živa bića kruže kroz razne životne vrste, raznim planetarnim sustavima u cijelom svemiru. Živo biće može otići bilo gdje – u pakao ili raj – ovisno o tomu što želi i kako se pripremilo. Postoji puno rajskih planeta, puno paklenih planeta i puno životnih vrsta. Postoji 8 400 000 vrsta života. Živo biće kruži prolazeći kroz razne vrste života i stvarajući tijela prema svom umnom sklopu u sadašnjem životu. Kako siješ, tako ćeš požnjeti.

Caitanya Mahāprabhu izjavljuje da je među svim tim bezbrojnim živim bićima koja lutaju materijalnim svijetom samo jedno sretno, a ne svako. Kad bi sva živa bića bila sretna, posvetila bi se svjesnosti Kṛṣṇe. Svjesnost se Kṛṣṇe svuda besplatno dijeli, ali zašto je ljudi ne prihvaćaju? Zato što su nesretni. Caitanya Mahāprabhu zato kaže da se samo sretnici posvećuju svjesnosti Kṛṣṇe i zadovoljno žive puni nade, blaženstva i znanja.

Vaiṣṇava treba ići od vrata do vrata i nesretne ljude preobraziti u sretnike. To je njegova dužnost. Vaiṣṇava misli: „Kako će se ovi ljudi spasiti od paklenog života?“ Mahārāja je Parīkṣit upitao: „Gospodine, rekao si da se zbog svojih grešnih djela živa bića stavljaju u pakleno stanje života ili pakleni planetarni sustav. Na koji se način mogu spasiti?“ To je pitanje. Kada vaiṣṇava dođe ili se pojavi sam Bog, Božji sin ili Njegov vrlo povjerljivi bhakta, jedina im je misija spašavanje grešnih ljudi koji pate. Oni znaju kako će ih spasiti.

Kad je Prahlāda Mahārāja susreo Nṛsiṁhadevu, rekao je:

„Dragi moj Gospodine, ne brinem se previše za vlastito oslobođenje.“ (Bhag. 7.9.43) Filozofi māyāvāde jako paze da ništa ne ugrozi njihovo oslobođenje. Misle: „Budem li propovijedao, past ću zbog druženja s drugima i ništa neće ostati od moje spoznaje.“ Zato nikom ne prilaze. Samo vaiṣṇave prilaze drugima izlažući se opasnosti da padnu, ali ne padaju. Otići će čak i u pakao kako bi izbavili uvjetovane duše. To je misija Prahlāde Mahārāje. On kaže naivodvije: „Ne brinem se jako zbog života u materijalnom svijetu.“

Prahlāda Mahārāja potom kaže: „Ne brinem se za sebe jer sam na neki način naučio stalno misliti o Kṛṣṇi.“ Budući da je svjestan Kṛṣṇe, uvjeren je da će u sljedećem životu otići Kṛṣṇi. U Bhagavad-gīti rečeno je da će onaj tko pažljivo slijedi propisana načela svjesnosti Kṛṣṇe sigurno dostići vrhovno odredište u sljedećem životu.

Prahlāda Mahārāja nastavlja: „Za mene postoji samo jedan izvor briga.“ Pogledajte samo – iako se nije brinuo za sebe, ipak je imao briga. On kaže: śoce tato vimukha-cetasaḥ: „Brinem se za one koji nisu svjesni Kṛṣṇe. To me zabrinjava. Za sebe se ne brinem, ali mislim na one koji nisu svjesni Kṛṣṇe.“ Zašto nisu svjesni Kṛṣṇe? Māyā-sukhāya bharam udvahato vimūḍhān. Ti su nitkovi stvorili prevarantsku civilizaciju radi uživanja u privremenoj sreći.

Māyā-sukhāya. To je činjenica. Imamo prevarantsku civilizaciju. Svake se godine proizvodi puno automobila, a zbog toga se mora iskopati i izgraditi puno cesta. To stvara problem za problemom. Zato je takva sreća māyā-sukhāya, iluzorna, ali mi ipak na ovaj način nastojimo naći sreću. Pokušavamo otkriti kako ćemo biti sretni, ali to samo stvara druge probleme.

U vašoj zemlji imate najveći broj automobila, ali to nije riješilo niti jedan problem. Napravili ste automobile kako biste pridonijeli rješavanju problema života, ali ja sam iskusio da je to stvorilo još više problema. Kad me je moj učenik Dayānanda želio odvesti liječniku u Los Angeles, morao sam putovati automobilom četrdeset pet kilometara prije nego što sam upitao liječnika za savjet. Kad jednom napravite automobile, morate putovati pedeset ili šezdeset kilometara da biste sreli svoje prijatelje.

Avionom možete iz New Yorka doći u Boston za jedan sat, ali potrebno vam je još više vremena da dođete do zračne luke. Ta se situacija naziva māyā-sukhāya. Māyā znači „lažna“, „iluzorna“. Pokušavamo stvoriti vrlo udobnu situaciju, ali pritom stvaramo još jednu neudobnu situaciju. To je priroda materijalnog svijeta. Ako nismo zadovoljni prirodnim udobnostima, koje su nam dali Bog i priroda, te želimo stvoriti umjetne udobnosti, moramo stvoriti i neke neudobnosti. Većina ljudi to ne zna. Misle da stvaraju vrlo udobnu situaciju, ali zapravo putuju sedamdeset kilometara da bi došli do ureda i zaradili za život, a potom putuju sedamdeset kilometara kako bi se vratili kući. Prahlāda Mahārāja stoga kaže da su ti vimūḍhān – ti materijalisti, ti nitkovi –  stvorili nepotreban teret samo radi uživanja u privremenoj sreći. Vimūḍhān, māyā-sukhāya bharam udvahato. Zato se u vedskoj civilizaciji osobi preporučuje da se oslobodi svjetovnog života, prihvati sannyāsu (red odricanja) i nastavi duhovni život bez tjeskobe.

Ako netko može njegovati svjesnost Kṛṣṇe u obiteljskom životu, to je vrlo dobro. Bhaktivinoda Ṭhākura bio je obiteljski čovjek, sudac, ali je ipak tako lijepo posvećeno služio. I Dhruva Mahārāja i Prahlāda Mahārāja bili su gṛhasthe, obiteljski ljudi, ali tako su se uvježbali da čak ni u obiteljskom životu nisu prestali služiti. Zato Prahlāda Mahārāja kaže: „Ovladao sam umijećem neprekidne zaokupljenosti svjesnošću Kṛṣṇe.“ Kakvo je to umijeće? Tvad-vīrya-gāyana-mahāmṛta-magna-cittaḥ. To je slavljenje Gospodinovih pobjedonosnih djela i zabava. Vīrya znači „junački“.

Kṛṣṇina su djela junačka. O njima možete čitati u knjizi Kṛṣṇa, izvor sveg zadovoljstva. Kṛṣṇino ime, Njegove slave, djelatnosti, pratitelji i sve što je povezano s Njim junačko je. U vezi s tim, Prahlāda Mahārāja kaže: „Uvjeren sam da ću, kamo god da odem, slaviti Tvoja junačka djela i biti siguran. Nema ni govora o tome hoću li pasti. Međutim, brinem se za one koji su stvorili civilizaciju u kojoj su uvijek zauzeti mukotrpnim radom. Mislim na njih.“

Prahlāda zatim kaže:

„Dragi moj Gospodine, ima puno svetih ljudi i mudraca koji se jako brinu za vlastito oslobođenje.“ (Bhag. 7.9.44) Munayaḥ znači „sveti ljudi“ ili „filozofi“. Prāyeṇa deva munayaḥ sva-vimukti-kāmāḥ: jako se brinu za vlastito oslobođenje. Pokušavaju živjeti na osamljenim mjestima kao što su Himalaje. Ne razgovaraju ni s kim i uvijek se boje druženja s običnim ljudima u gradu, uznemirenja ili čak i pada. Oni misle: „Bolje je da spasim samog sebe.“

Prahlāda Mahārāja žali što ti uzvišeni svetci ne dolaze u gradove u kojima su ljudi stvorili civilizaciju mukotrpna danonoćnog rada. Takvi sveti ljudi nisu jako samilosni. On kaže: „Brinem se za pale ljude koji nepotrebno teško rade samo da bi ugodili osjetilima.“

Čak i kad bi taj mukotrpni rad imao nekog smisla, ti ga ljudi nisu svjesni. Sve što znaju jest seks. Posjećuju noćne klubove, idu na striptiz ili slična mjesta. Prahlāda Mahārāja kaže: naitān vihāya kṛpaṇān vimumukṣa ekaḥ. „Moj Gospodine, ne želim dostići oslobođenje sam. Ako ne mogu povesti sve ove budale sa sobom, ne idem ni ja.“ Odbija otići u Božje carstvo ako ne može povesti sve te pale duše sa sobom. To je vaiṣṇava. Nānyaṁ tvad asya śaraṇaṁ bhramato ’nupaśye: „Jednostavno ih želim poučavati da Ti se trebaju predati. To je sve. To je moj cilj.“

Vaiṣṇava zna da se pred onim tko se predao Kṛṣṇi odmah otvara put. Naivodvije para duratyaya-vaitaraṇyās tvad-vīrya-gāyana-mahāmṛta-magna-cittaḥ: „Neka na neki način odaju poštovanje Kṛṣṇi.“ To je jednostavna metoda. Jednostavno se trebate s vjerom pokloniti pred Kṛṣṇom i reći: „Moj Gospodine Kṛṣṇa, toliko je dugo vremena i toliko mnogo života prošlo otkako sam Te zaboravio. Sada sam došao k svijesti. Molim Te, prihvati me.“ To je sve. Ako tko nauči ovu tehniku i iskreno se preda Gospodinu, pred njim se odmah otvara put. To su filozofske misli vaiṣṇave. Vaiṣṇava uvijek razmišlja kako će izbaviti uvjetovane pale duše. Uvijek kuje takve planove kao što su to činili i Gosvāmīji. Što su radila šestorica Gosvāmīja iz Vṛndāvane, neposredni učenici Gospodina Caitanye? To objašnjava Śrīnivāsa Ācārya:

„Šestorica Gosvāmīja – Śrī Sanātana Gosvāmī, Śrī Rūpa Gosvāmī, Śrī Raghunātha Bhaṭṭa Gosvāmī, Śrī Raghunātha dāsa Gosvāmī, Śrī Jīva Gosvāmī i Śrī Gopāla Bhaṭṭa Gosvāmī – stručni su u pomnom proučavanju razotkrivenih spisa s ciljem uspostavljanja vječnih religijskih načela za dobrobit svih ljudskih bića. Uvijek su obuzeti raspoloženjem gopīja te transcendentalno služe Rādhu i Kṛṣṇu s ljubavlju.“ (Ṣaḍ-gosvāmy-aṣṭaka 2)

Sa sličnom vaiṣṇavskom samilošću, Mahārāja je Parīkṣit rekao Śukadevi Gosvāmīju: „Opisao si različite vrste paklenog postojanja. Sada mi reci kako se oni koji pate mogu izbaviti. Molim te, objasni mi to.“

Nara znači „ljudska bića“, oni koji su pali. Narakān naraḥ / nānogra-yātanān neyāt tan me: „Kako će se spasiti od strašnih bijeda i užasne boli?“ To je srce vaiṣṇave. Mahārāja Parīkṣit kaže: „Na neki su način pali u pakleno postojanje, ali to ne znači da trebaju ostati u tom stanju. Uvjeren sam da se nekako mogu izbaviti. Molim te, objasni mi kako.“

Śukadeva Gosvāmī odgovorio je:

„Da, već sam opisao različite vrste paklenih stanja i život pun patnji, ali ljudi se moraju iskupiti da bi ih izbjegli.“ (Bhāg. 6.1.7)

Kako će to učiniti? Grešna se djela čine na razne načine. Možemo počiniti grešno djelo ili ga planirati misleći: „Ubit ću tog čovjeka.“ Grešno je i jedno i drugo. Kada um razmišlja, osjeća ili želi, dolazi i do djelovanja.

Nekidan sam čitao u jednoj knjizi da ako nečiji pas laje na vas dok prolazite putem, po zakonu se smatra da je vlasnik psa počinio uvredu. Psi ne smiju nikoga plašiti lajanjem, zato njihov vlasnik treba paziti na svog psa. To sam pročitao. Takav je zakon u vašoj zemlji. Pas samo laje, ali i to je grešno. Pas nije odgovoran jer je životinja, ali vlasnik životinje po zakonu je odgovoran jer je prihvatio psa kao svoga najboljeg prijatelja. Ako tuđi pas uđe u vašu kuću, ne smijete ga ubiti, ali možete tužiti njegova vlasnika.

Kao što je pseće lajanje nezakonito, grešno je i kad se uvredljivo ophodite prema drugima, baš kao lajanje. Stoga se grešna djela čine na razne načine. Bez obzira na to mislimo li na grešna djela ili govorimo grešno ili činimo grijeh, sve se smatra grešnim djelovanjem. Dhruvaṁ sa vai pretya narakān upaiti. Za ta grešna djela moramo biti kažnjeni.

Ljudi ne vjeruju u sljedeći život jer žele izbjeći te zavrzlame, ali to nije moguće. Moramo postupati po zakonu, inače nam slijedi kazna. Ne možemo izbjeći Božji zakon. To nije moguće. Mogu varati druge, krasti i skrivati se te tako izbjeći kaznu državnog zakona, ali se ne mogu spasiti od višeg zakona, zakona prirode. To je vrlo teško. Ima puno svjedoka. Sunčeva je svjetlost svjedok, mjesečina je svjedok i Kṛṣṇa je najviši svjedok. Ne možete reći: „Činim ovaj grijeh, ali nitko me ne vidi.“

Kṛṣṇa je vrhovni svjedok koji prebiva u vašem srcu. On bilježi vaše misli i vaša djela. On vam pruža i pogodnosti. Želite li na određeni način zadovoljiti svoja osjetila, Kṛṣṇa vam pruža priliku za to. To je rečeno u Bhagavad-gīti. Sarvasya cāhaṁ hṛdi sanniviṣṭaḥ: „Nalazim se u svačijem srcu.“ Mattaḥ smṛtir jñānam apohanaṁ ca: „Dajem sjećanje, znanje i zaborav.“

Tako nam Kṛṣṇa pruža priliku. Ako želite Kṛṣṇu, pružit će vam priliku da dostignete Njegovo društvo, a ako ne želite Kṛṣṇu, pružit će vam priliku da Ga zaboravite. Ako želite uživati u životu zaboravivši Kṛṣṇu, zaboravivši Boga, Kṛṣṇa će vam pružiti sve pogodnosti da Ga zaboravite, a ako želite uživati u životu svjesni Kṛṣṇe, Kṛṣṇa će vam pružiti priliku da napredujete u svjesnosti Kṛṣṇe. To ovisi o vama.

Ako mislite da možete biti sretni bez svjesnosti Kṛṣṇe, Kṛṣṇa se tomu ne protivi. Yathecchasi tathā kuru. Nakon što je Arjuni dao savjet, jednostavno je rekao: „Sada sam ti sve objasnio. Postupi po svojoj želji.“ Arjuna je odmah odgovorio: kariṣye vacanaṁ tava. „Sada ću izvršiti Tvoju naredbu.“ To je svjesnost Kṛṣṇe.

Bog se ne miješa u vašu malu neovisnost. Ako želite djelovati po Božjem nalogu, Bog će vam pomoći. Čak i ako katkada padnete, ako ste iskreni – „Od sada ću ostati svjestan Kṛṣṇe i izvršavati Njegove naredbe“ – Kṛṣṇa će vam pomoći. U svakom pogledu, čak i ako padnete, oprostit će vam i dati veću inteligenciju. Ta će inteligencija reći: „Ne čini to. Samo nastavi sa svojom dužnošću.“ No ako želite zaboraviti Kṛṣṇu, ako želite postati sretni bez Kṛṣṇe, Kṛṣṇa će vam na razne načine pružiti priliku da Ga zaboravite život za životom.

Parīkṣit Mahārāja ovdje kaže: „Ako kažem da nema Boga, to ne znači da Bog ne postoji ili da nisam odgovoran za svoja djela.“ To je ateistička teorija. Ateisti ne žele Boga jer su uvijek grešni. Kad bi mislili da Bog postoji, zacijelo bi drhtali pri pomisli na kaznu, stoga poriču postojanje Boga. Oni tako djeluju. Misle: „Ako ne prihvatim Boga, nema kazne i mogu činiti što god hoću.“

Kad zečeve napadnu veće životinje, oni zatvore oči i misle: „Neće me ubiti“, ali ipak stradaju. Slično tomu, možemo poricati Božje postojanje i Božje zakone, ali i Bog i Njegov zakon ipak postoje. Na vrhovnom sudu možete reći: „Baš me briga za vladin zakon“, ali bit ćete prisiljeni da ga prihvatite. Poričete li državni zakon, pritvorit će vas i prisiliti da patite. Slično tomu, možete budalasto poricati postojanje Boga, „nema Boga“ ili „ja sam Bog“, ali ste ipak odgovorni za sva svoja djela, i dobra i loša.

Postoje dvije vrste djelovanja – dobro i loše. Ispravno i pobožno djelovanje donijet će vam sreću, ali ako djelujete grešno, morat ćete patiti. Zato Śukadeva Gosvāmī kaže:

Postoje različite vrste iskupljenja. Ako počinite neki grijeh i poništite ga nekim djelom, to se naziva iskupljenjem. U kršćanskoj Bibliji postoje primjeri toga. Śukadeva Gosvāmī kaže: „Trebate znati da ste odgovorni i, prema težini grijeha, trebate prihvatiti neku vrstu iskupljenja opisanu u śāstrama, spisima.“

Kao što bolestan čovjek mora otići liječniku, platiti mu i tako se iskupiti, u vedskom društvu postoji stalež brāhmaṇa kojima se osoba treba obratiti kako bi se propisno iskupila za svoje grijehe.

Śukadeva Gosvāmī kaže da se moramo propisno iskupiti, ovisno o težini našega grešnog života. On navodi primjer: doṣasya dṛṣṭvā guru-lāghavaṁ yathā bhiṣak cikitseta rujāṁ nidāna-vit. Ako se obratite liječniku, on će vam propisati jeftin ili skup lijek, ovisno o težini bolesti. U slučaju glavobolje, može vam propisati aspirin, ali ako ste ozbiljno bolesni, odmah će vam propisati kiruršku operaciju koja košta tisuću dolara. Slično tomu, grešan je život bolesno stanje i da bismo ozdravili, moramo slijediti propisano liječenje.

Uzastopno je rađanje i umiranje bolest duše. Duša se ne rađa, ne umire i ne obolijeva jer je duhovna. Kṛṣṇa kaže u Bhagavad-gīti (2.20): na jāyate mriyate, duša se ne rađa i ne umire. Nityaḥ śāśvato ’yaṁ purāṇo / na hanyate hanyamāne śarīre. Vječna je i neprolazna. Ne iščezava sa smrću tijela. Na hanyate hanyamāne śarīre. Na hanyate znači da nije ubijena ili uništena čak ni nakon uništenja svoga tijela.

Obrazovni sustav u kojem bi ljudi mogli naučiti što se događa nakon smrti ne postoji. To je nedostatak suvremene civilizacije. Imamo nepotpun obrazovni sustav jer bez znanja o tome što se događa nakon smrti čovjek umire kao životinja. Životinja nije svjesna, ne zna da će dobiti novo tijelo.

Svrha ljudskog života nije postati životinja. Ne bi nas trebala zanimati samo hrana, spavanje, seks i obrana. Možete jesti u velikom obilju ili spavati u lijepim zgradama, imati seks u lijepo uređenim prostorijama ili dobre obrambene snage kako biste se zaštitili, ali to ne znači da ste ljudsko biće. Takva civilizacija nije ništa drugo nego životinjski život. Životinje također zanima hrana, spavanje i seks, a na svoj se način i brane. Ako se ljudsko biće drži samo ova četiri načela tjelesne prirode, po čemu se razlikuje od životinja?

Razlika se opaža kada ljudsko biće postavlja ova pitanja: „Zašto sam stavljen u ovo bijedno stanje? Mogu li se ikako osloboditi od tih patnji? Postoji li trajni, vječni život? Ne želim umrijeti. Želim živjeti u sreći i miru. Je li to moguće i kako? Koja znanost govori o tome?“ Postavljati takva pitanja i tražiti odgovore na njih znak je ljudske civilizacije, inače ovo je pseća, životinjska civilizacija.

Životinje su zadovoljne ako mogu jesti, spavati, imati seks i braniti se. Ustvari, obrana nije moguća jer se nitko ne može zaštititi od ruku okrutne smrti. Na primjer, Hiraṇyakaśipu je želio živjeti vječno i zato se podvrgao oštroj askezi. Takozvani znanstvenici danas kažu da će spriječiti smrt znanstvenim metodama. To je još jedna luda izjava. To nije moguće. Usprkos velikom znanstvenom napretku, ne postoji znanstveno rješenje za ova četiri problema – rođenje, smrt, starost i bolest.

Inteligentan čovjek želi riješiti ta četiri glavna problema. Nitko ne želi umrijeti, ali tomu nema lijeka. Moramo umrijeti. Svi žarko žele obuzdati porast stanovništva koristeći razne kontraceptivne metode, ali djeca se još uvijek rađaju. Rađanje se ne može spriječiti. Svojim znanstvenim metodama možete izumiti suvremene lijekove, ali ne možete spriječiti bolest. Ne možete se izliječiti samo gutanjem tableta.

U Bhagavad-gīti rečeno je: janma-mṛtyu-jarā-vyādhi-duḥkha-doṣānudarśanam. Netko može misliti da je riješio sve probleme u životu, ali gdje je rješenje za ova četiri problema: rođenje, smrt, starost i bolest? Rješenje je svjesnost Kṛṣṇe.

Kṛṣṇa kaže u istoj knjizi:

Svatko od nas napušta svoje tijelo u svakom trenutku. Posljednja faza napuštanja tijela naziva se smrt, ali Kṛṣṇa kaže: „Ako netko shvati Moju pojavu, nestanak i Moja djela – ne površno, već istinski – po napuštanju tijela nikada više neće prihvatiti materijalno tijelo.“

Što se zbiva s takvom osobom? Mām eti, vraća se Kṛṣṇi. Ako želite otići Kṛṣṇi, morate pripremiti svoje duhovno tijelo. To je svjesnost Kṛṣṇe. Ako ste uvijek zaokupljeni svjesnošću Kṛṣṇe, postupno pripremate svoje sljedeće, duhovno tijelo, koje će vas odmah prenijeti na Kṛṣṇaloku, Kṛṣṇino prebivalište. Tako ćete postati sretni. Ondje ćete živjeti vječno i blaženo.

Vaša milosti,

Molim Vas primite ovo pismo s ljubavlju… K-Mart, San Fernando. Razgovarali smo s vaša dva mladića u različito vrijeme. Obojica su imali vrlo negativan stav prema ljudima koje sreću.

Ne vjerujem da tako treba biti.

Ti mladići predstavljaju Boga. To dolazi iznutra. Njihov stav mora biti milostiv. Mi to shvaćamo, zato pažljivo birajte te male uzorke raja kada ih šaljete među ljude. Inače će osujetiti vašu namjeru.

Ljubav jest. Neka bude kakva jest, s ljubavlju ili nikako.

Moje Vas molitve prate… i molim se da Vaše prate mene.

Vaša u Bogu, budite blagoslovljeni
Lynne Ludwig

Draga moja Lynne Ludwig,

Molim Vas primite moje blagoslove. Primio sam Vaše pismo iz Californije i pažljivo ga pročitao, iako zbog dugog putovanja i propovijedanja po Indiji do sada nisam imao priliku da Vam opširno odgovorim. Žalite se da ste sreli dvojicu mojih učenika koji su po vašem mišljenju imali „vrlo negativan stav prema ljudima koje sreću“. Naravno, nisam upoznat s tim slučajem i okolnostima, ali molim Vas, oprostite mojim voljenim učenicima za bilo kakvu neljubaznost ili nepromišljenost. Naposljetku, nije lako potpuno posvetiti svoj život služenju Gospodinu. Māyā, iluzorna materijalna energija, osobito snažno pokušava zarobiti one koji su je prestali služiti kako bi postali bhakte. Zato, da bi se oduprli māyinu napadu i ostali nepokolebljivi u svim iskušenjima, mladi ili neiskusni bhakte u početnom stadiju posvećenog služenja katkada zauzimaju negativan stav prema stvarima ili osobama koje mogu povrijediti ili ugroziti njihovu nježnu puzavicu posvećenosti. Mogu čak i pretjerati u takvim osjećajima samo da bi se zaštitili. Nekim abhaktama, koji su možda i sami još uvijek očarani materijalnom energijom, māyom, mogu izgledati negativistički ili pesimistični.

Ovaj materijalni svijet doista je bijedno, negativno mjesto, puno opasnosti na svakom koraku. On je duḥkhālayam aśāśvatam, privremeno prebivalište smrti, rođenja, bolesti i starosti, dom patnje i boli. Dostići razinu pravilna razumijevanja svega navedenog nije obična stvar, zato su oni koji su to uspjeli opisani kao „velike duše“.

To znači da se oni koji shvate da su materijalni svjetovi mjesta bijede i prolaznosti (duḥkhālayam aśāśvatam) nikada više ne vraćaju ovdje. Budući da su mahātmānaḥ, velike duše, Kṛṣṇa ih vodi sa Sobom jer su se kvalificirali da napuste ovo prljavo mjesto postavši Njegovi čisti bhakte. Ovu je strofu izgovorio Kṛṣṇa, sam Bog, u Bhagavad-gīti (8.15). Tko može biti veći autoritet? Da bi napredovala u duhovnom životu, osoba mora pesimistički gledati na sve što je materijalno, osim ako se ne koristi za služenje i zadovoljavanje Kṛṣṇe. Mi se baš ne nadamo nekakvom trajnom uživanju ili ispunjenju naših najdubljih čežnji u ovom carstvu grube materije.

U svome pismu nekoliko puta spominjete riječ „ljubav“, ali činjenica je da u ovome materijalnom svijetu nema ljubavi. To je lažna propaganda. Ono što se ovdje naziva ljubavlju nije ništa drugo doli požuda, želja za vlastitim osjetilnim uživanjem.

Kṛṣṇa kaže Arjuni, Svom učeniku: „To je samo požuda, sveproždirući, grešni neprijatelj ovoga svijeta.“ (Bhagavad-gītā 3.37) U vedskim spisima ne postoji riječ za materijalističku „ljubav“, kako je mi danas nazivamo. Riječ kāma odnosi se na požudu ili materijalnu želju, a ne na ljubav. Prema je riječ koja se u Vedama koristi samo za pravu ljubav, ljubav prema Bogu. Ako nemamo ljubavi prema Bogu, ne možemo voljeti. Naprotiv, samo ćemo biti požudni. U materijalnoj atmosferi, sve ljudske djelatnosti – i ne samo djelatnosti ljudskih bića, već i svih ostalih živih bića – temelje se na privlačnosti između muškarca i žene, potaknute i zagađene spolnom željom. Cijeli se svemir okreće radi spolnog života i pati! To je gruba istina. Takozvana ljubav ovdje znači: „ti zadovoljavaš moja osjetila, ja zadovoljavam tvoja“ i čim to zadovoljavanje prestane, odmah dolazi do razdvajanja, rastave, svađe i mržnje. Toliko se toga zbiva zbog te zablude o ljubavi. Prava ljubav znači ljubav prema Bogu, Kṛṣṇi.

Svatko želi usmjeriti svoju sklonost da voli na nešto što je po njegovu mišljenju vrijedno toga, ali u pitanju je samo neznanje jer ljudi ne znaju gdje se nalazi najviši predmet ljubavi, koji je doista vrijedan njihove ljubavi, koji je može savršeno primiti i uzvratiti. Ljudi jednostavno ne znaju, nisu upućeni. Čim se vežete za nešto materijalno, ono će vam udariti šamar, upropastiti i razočarati vas. Neminovno će vam donijeti nezadovoljstvo i razočaranje. To je činjenica. Međutim, ovi mladići u vašoj zemlji i širom svijeta prihvaćaju: „Da, to je činjenica“, i primaju točne informacije od Kṛṣṇe:

„Nakon mnogo rođenja i smrti, onaj tko je istinski mudar predaje Mi se znajući da sam uzrok svih uzroka i sve što postoji. Takva je velika duša vrlo rijetka.“ (Bhagavad-gītā 7.19) Kṛṣṇa ponovno koristi riječ mahātmā, velika duša. Prema tomu, naši sljedbenici koje ste sreli nisu obični mladići i djevojke. Ne. Trebate ih smatrati istinski mudrim, uzvišenim dušama jer su u brojnim životima iskusili bijednu bolest materijalnog života koja im se zgadila. Zato tragaju za višim znanjem – za nečim boljim – a kad nađu Kṛṣṇu i predaju Mu se, postaju mahātme, utemeljeni u znanju. Ovaj je materijalni svijet kao zatvor ili kaznionica koja služi tomu da nam se zgadi te da se naposljetku predamo Kṛṣṇi i vratimo našoj izvornoj prirodi, vječnom životu punom blaženstva i znanja. Tim bhaktama stoga služi na čast što su učinili sudurlabhaḥ, ono što je vrlo rijetko u ljudskom društvu.

Predajući se Kṛṣṇi, naći ćemo krajnji predmet kojem možemo posvetiti našu ljubav, Boga. Ljubav prema Bogu nalazi se u svakome, kao vatra u nezapaljenoj šibici, ali je prekrivena. Ako na neki način razvijemo svoju uspavanu ljubav prema Bogu i prihvatimo Kṛṣṇu kao naš vrhovni predmet obožavanja, vrhovnog prijatelja, vrhovnog gospodara ili vrhovnog ljubavnika, nikada se više nećemo razočarati niti ćemo biti nesretni. Naša će sklonost da volimo nekoga tada biti pravilno usmjerena:

Bhakta koji je svoj život posvetio Kṛṣṇi, uvijek uživa u „velikom zadovoljstvu i blaženstvu“. Uvijek je prosvijetljen, uvijek pozitivan, a ne negativan, kao što vi kažete. Napredni je bhakta svima prijatelj. Yoga-yukto viśuddhātmā, pročišćena duša koja s ljubavlju posvećeno služi Kṛṣṇu, sarva-bhūtātma-bhūtātmā, draga je svakome i svatko je njoj drag. Na drugom mjestu Kṛṣṇa tvrdi da Njegov bhakta koji Mu je vrlo drag, yo mad-bhaktaḥ sa me priyaḥ, nije zavidan, već je dobronamjeran prijatelj svih živih bića, adveṣṭā sarva-bhūtānāṁ maitraḥ karuṇa eva ca. Osim toga, bhakta treba biti jednak prema svakome (paṇḍitāḥ sama-darśinaḥ). Nikomu nije pristran, stoga ne kaže: „Ovaj je dobar, ovaj je loš.“ Ne.

Ovo su opisi naprednijih stadija svjesnosti Kṛṣṇe koje bhakte dostižu kada njihovo razumijevanje dozre. Većina naših učenika sada su mladići. Postupno se uče, ali proces je tako djelotvoran, pouzdan i ovlašten da će, budu li ga slijedili, doći, kao što kažete, do prave točke, ljubavi. Ta ljubav nije materijalna, zato o njoj ne bismo trebali suditi s lažnog, sentimentalnog gledišta svjetovnih odnosa. To je naše mišljenje. Stoga, s gledišta materijalista, može se činiti da nemaju ljubavi. Odrekli su se vezanosti za obitelj, prijatelje, ženu, zemlju i rasu, koje se temelje na tjelesnom poimanju života ili treperavom zadovoljavanju osjetila. Malo su se odvojili od māyine ljubavi, požude, i žele Kṛṣṇinu ljubav, beskrajnu, najvredniju ljubav, ali još nisu došli do te razine, to je sve. Ne možemo očekivati da će vaši zemljaci, odani brojnim lošim navikama, iznenada prestati jesti meso, odreći se opojnih sredstava, nedopuštenog seksa i raznih drugih odvratnih stvari te preko noći postati uzvišene, samospoznate duše. To nije moguće. To je utopija. Međutim, sama činjenica da je netko iniciran kao Kṛṣṇin bhakta svrstava ga u najvišu kategoriju ljudskog društva. Sa buddhimān manuṣyeṣu sa yuktaḥ kṛtsna-karma-kṛt: „On je inteligentno ljudsko biće. Utemeljen je na transcendentalnoj razini, iako djeluje na razne načine.“ Čak i ako takav bhakta nije dostigao najvišu razinu duhovnog razumijevanja, trebamo ga smatrati najuzvišenijom osobom, bez obzira na privremene slabosti.

„Čak i ako bhakta počini najodvratnija djela, treba se smatrati svetim jer je pravilno utemeljen.“ (Bhagavad-gītā 9.30) Kao što se kaže, „griješiti je ljudski“, zato u početnom stadiju stalno možemo očekivati neke propuste. Molim Vas, shvatite ovaj slučaj u tom svjetlu i oprostite im njihove male pogreške. Najvažnije je da su sve, čak i svoje živote, posvetili Kṛṣṇi, a to ni u kojem slučaju nije pogreška.

Vaš vječni dobronamjernik
A. C. Bhaktivedanta Swami

Gospodin O’Grady: Vaše izdanje Bhagavad-gīte vrlo je lijepo.

Śrīla Prabhupāda: To je peto izdanje u dvije godine.

Gospodin O’Grady: U kojoj je zemlji pokret Hare Kṛṣṇa najuspješniji?

Śrīla Prabhupāda: Svuda. U Africi, Americi, Kanadi, Japanu, Kini, ali najuspješniji je u Americi. Puno je Amerikanaca prihvatilo svjesnost Kṛṣṇe.

Gospodin O’Grady: A u Rimu? Jeste li imali problema s policijom?

Śrīla Prabhupāda: Posvuda imamo problema. Policija nas katkad uznemirava, ali obično se zamore i naposljetku ne učine ništa. [Smijeh.]

Gospodin O’Grady: Sustav odustaje? To je divno. Osobno sam jako umoran od sustava. Nešto nije u redu sa sadašnjim stanjem stvari. Možda mi možete savjetovati kako pobijediti sustav?

Śrīla Prabhupāda: Vi Irci! Nikad vam nije dosta borbe.

Gospodin O’Grady: Ne. [Smijeh.] To je u nama.

Śrīla Prabhupāda: Ustvari, borba neprestano traje.

Gospodin O’Grady: Što bismo po vašem mišljenju trebali učiniti? Drugim riječima, je li moralno ispravno što sjedim ovdje i…?

Śrīla Prabhupāda: Sve dok smo obmanuti tjelesnim poimanjem života misleći da smo ovo tijelo – netko misli „ja sam Irac“, netko misli „ja sam Talijan“ ili „Amerikanac“, „Indijac“ ili nešto drugo – sve dok tako mislimo, sukobi će se nastaviti. Ne možete spriječiti sukobe između pasa i mačaka. Zašto se sukobljavaju? Pas misli „ja sam veliki pas“, a mačka misli „ja sam velika mačka“. Slično tomu, ako mislimo „ja sam Irac“ ili „ja sam Englez“, nismo bolji od mačaka i pasa. Sve dok se ljudi nalaze pod utjecajem tjelesnog poimanja života, bit će i borbe.

Gospodin O’Grady: Za što se borio Mahatma Gandhi u Donjem domu?

Śrīla Prabhupāda: To je bio još jedan „pasizam“. Nema nikakve razlike. Pas misli „ja sam pas“ jer ima tijelo psa. Ako mislim da sam Indijac zato što se ovo tijelo rodilo na indijskom tlu, po čemu se razlikujem od psa? Tjelesno je poimanje života običan animalizam. Kad shvatimo da nismo ovo tijelo, već duhovna duša, zavladat će mir. U suprotnom, ne može biti mira. Sa eva go-karaḥ. Vedski spisi izjavljuju da je čovjek s tjelesnim poimanjem života kao krava ili magarac. Ljudi moraju transcendirati ovo nižerazredno poimanje jastva. Kako će to učiniti?

„Onaj tko se zaokupi duhovnim djelatnostima, čistim posvećenim služenjem, odmah nadilazi guṇe materijalne prirode i uzdiže se na duhovnu razinu.“ (Bhagavad-gītā 14.25)

U našem društvu ima puno Meksikanaca, Kanađana, Indijaca, židova i muslimana, ali oni sebe ne smatraju muslimanima, kršćanima ili židovima. Svi su oni Kṛṣṇini sluge. To je spoznaja Brahmana.

Gospodin O’Grady: To je također imenovanje.

Śrīla Prabhupāda: Da, nekakvo ime mora postojati. Primjerice, iako se vaše ime razlikuje od imena nekog drugog Irca, ipak se obojica osjećate Ircima. Ime se može razlikovati, ali to nije važno, vaša priroda treba biti ista. To je neophodno. Kad steknemo Kṛṣṇine odlike, onda će, unatoč različitim imenima, zavladati mir. To se naziva so ’ham. Pripadnici jednog naroda mogu imati različita imena, ali svi osjećaju pripadnost istom narodu. Postoje raznolikosti, ali ako je priroda ista, to je jedinstvo, brahma-bhūta.

„Onaj tko je utemeljen na transcendentalnoj razini odmah spoznaje Vrhovni Brahman. Nikada ne jadikuje niti i za čim žudi te se jednako ophodi prema svim živim bićima. U tom stanju dostiže čisto posvećeno služenje Gospodinu.“ (Bhagavad-gītā 18.54)

Za materijalno zaraženu osobu, ovaj je svijet pun bijeda, ali za bhaktu, čitav je svijet poput Vaikuṇṭhe. Za impersonaliste je najveće dostignuće uzdizanje na razinu Brahmana, stapanje s Apsolutom.

Gospodin O’Grady: Je li Apsolut vanjski ili unutarnji?

Śrīla Prabhupāda: Ni vanjski ni unutarnji. Apsolut nije dvostran.

Gospodin O’Grady: U redu, ali na razini pojedinca…

Śrīla Prabhupāda: Mi nismo apsolutni. Apsolutni smo kad smo utemeljeni na apsolutnoj razini, no sada se nalazimo u relativnom svijetu. Apsolutna je Istina i ovdje prisutna, ali naša osjetila nisu dovoljno pročišćena da bismo je shvatili. Sve dok vrijeme upravlja s nama, nema govora o dostizanju apsolutnog položaja.

Gospodin O’Grady: Znači li to da je „apsolut“ život izvan vremena?

Śrīla Prabhupāda: To je rečeno u Bhagavad-gīti (4.9):

„Onaj tko poznaje transcendentalnu prirodu Moje pojave i djela, po napuštanju tijela više se ne rađa u ovom materijalnom svijetu, već dostiže Moje vječno prebivalište, o, Arjuna.“

To je apsolutno – povratak kući, Bogu. Sve dok se nalazimo u materijalnom svijetu i poistovjećujemo s ovim tijelom, selimo se iz jednog tijela u drugo. To nije apsolutno. To je ovdje jasno rečeno. Kad se netko vrati u duhovni svijet, dostiže apsolutni položaj.

Gospodin O’Grady: U redu, ali moje pitanje glasi: je li dovoljno da vi i ja sjedimo ovdje kao prijatelji, ugodno razgovaramo dok s druge strane oceana…

Śrīla Prabhupāda: Iako vi sjedite na jednom mjestu, a ja na drugom, ta razlika ne utječe na naše stvarno postojanje. To vam je promaklo. Obojica smo ljudska bića. Shvaćanja da je netko „Irac“, „Englez“, „protestant“ ili „katolik“, nisu ništa drugo nego različita odijela. Moramo se osloboditi tih imenovanja. Kad ih se oslobodimo, bit ćemo čisti.

Kad pročistite svoja osjetila i pročišćenim osjetilima služite gospodara osjetila, Kṛṣṇu, vaš život postaje savršen. To je nedvostranost, to je apsolut.

Gospodin O’Grady: Ali sustav od vas zahtijeva da smatrate sebe Amerikancem, Indijcem, Afrikancem ili nečim drugim.

Śrīla Prabhupāda: Da. Materijalističko društvo znači dvostranost.

Gospodin O’Grady: To je neizbježno. Kako možete izbjeći materijalno postojanje?

Śrīla Prabhupāda: To je moguće u svjesnosti Kṛṣṇe. Lotos živi u vodi, ali nikad je ne dodiruje.

Gospodin O’Grady: Mislim da ne možete objasniti stanje u jednom području metaforama iz drugog. Kako možete raspravljati o političkim problemima koristeći se pritom neodređenim duhovnim pojmovima? Njihova je priroda potpuno različita.

Śrīla Prabhupāda: Katkada nam raznolikost primjera pomaže da bolje shvatimo problem. U ovoj se vazi nalazi razno cvijeće i ta nam raznolikost pomaže da bolje shvatimo pojam cvijeća. S bilo koje točke gledišta, Kṛṣṇa može riješiti sve probleme. Zašto samo probleme Iraca i Engleza? Sve probleme. To je jedinstvo u različitosti. Naši studenti potječu iz različitih sredina, no zahvaljujući svojoj svjesnosti Kṛṣṇe, svi su ujedinjeni.

Gospodin O’Grady: Vrlo dobro. Da, to prihvaćam. Ipak bih želio znati, kad kažete „svjesnost Kṛṣṇe“, postoji li razlika između te svjesnosti i svijesti o Kristu?

Śrīla Prabhupāda: Ne, nema razlike. Krist je došao propovijedati Božju poruku. Postanete li svjesni Krista, postajete svjesni Kṛṣṇe.

Gospodin O’Grady: Ako postanemo svjesni Kṛṣṇe, svjesni Boga, znači li to da postajemo svjesni svoga jastva, svjesni tko smo ustvari?

Śrīla Prabhupāda: Da, svjesnost Kṛṣṇe obuhvaća svijest o jastvu, ali svijest o jastvu ne obuhvaća nužno svijest o Bogu.

Gospodin O’Grady: Ali može?

Śrīla Prabhupāda: Ne.

Gospodin O’Grady: Netko može postati svjestan Boga u srcu.

Śrīla Prabhupāda: To znači da je svjestan Boga. Vi ste sada na suncu, a svijest o suncu obuhvaća vašu sposobnost da vidite sebe. U mraku ne možete vidjeti sebe. Noću ne možete vidjeti čak ni vlastite ruke ili noge, ali ako izađete na sunce, vidjet ćete i sunce i sebe. Bez sunčeve svjetlosti, bez svijesti o Bogu, svijest o jastvu nepotpuna je. Međutim, kad je prisutna svijest o Bogu, svijest o jastvu postaje vrlo jasna.

Gospodin O’Grady: U nastavničkom pozivu srećemo puno mladeži i ne nastojimo ih poučiti nekakvom didaktičkom spasenju. Nastojimo ih usmjeriti k svijesti o onome što je najbolje, najljepše i duhovno najhranjivije u svijetu oko njih – koliko nam to sustav dopušta. Studenti često nisu dovoljno nepristrani da bi bili u duhovnom stanju; više su u emocionalnom stanju. Često se suočavamo s osnovnim pitanjem: „Tko sam ja?“ ili „Koji je smisao svega?“

Śrīla Prabhupāda: Da.

Gospodin O’Grady: Ili pitaju: „Zašto sam ovdje?“

Śrīla Prabhupāda: Da, vrlo dobro.

Gospodin O’Grady: Pitaju nas: „Zašto moramo biti ovdje? Tko ste vi učitelju i što vam daje pravo da nam kažete što trebamo misliti ili kakvi trebamo biti, a kakvi ne? Zašto bih čitao Shakespeara? Zašto bih slušao Mozarta? Više volim Boba Dylana.“ Čini mi se da ova pitanja izviru iz razočaranog stanja uma, nesigurnosti, neizvjesnosti i nedostatka vjere u cjelokupnu strukturu stvari kakve jesu. Često moramo odgovoriti na ova pitanja na destruktivan način. Umjesto da im neposredno odgovorimo, moramo odgovarati posredno, uzimajući u obzir okolnosti koje učenike navode da postave takva pitanja. Mislite li da bismo im trebali izravnije odgovarati na pitanja?

Śrīla Prabhupāda: Govorite o problemu…

Gospodin O’Grady: … suvremenog obrazovanja.

Śrīla Prabhupāda: Da. Ima puno pitanja, ali suvremena znanost ne daje odgovore. „Zašto sam došao ovdje? Što je svrha?“ Na ta pitanja treba savršeno odgovoriti, zato Vede nalažu: tad-vijñānārthaṁ sa gurum evābhigacchet. Da bismo našli odgovore na sva ta pitanja, moramo prići vjerodostojnu duhovnom učitelju.

Gospodin O’Grady: Što ako nemate nijednog? Što ako vam kažu da je gospodin Nixon vjerodostojan duhovni učitelj? Što tada?

Śrīla Prabhupāda: Ne, ne. [Smijeh.] Postoji standard za vjerodostojna duhovnog učitelja. Čuli ste samo jedan redak strofe. Tko je duhovni učitelj? To objašnjava sljedeći redak: śrotriyaṁ brahma-niṣṭham. Riječ śrotriyaṁ odnosi se na osobu koja je slušanjem primila znanje od drugog vjerodostojnog izvora. Duhovni je učitelj onaj tko je primio poruku od drugog kvalificiranog duhovnog učitelja. Kao što liječnik uči o medicinskoj znanosti od drugog liječnika, vjerodostojan duhovni učitelj mora pripadati neprekinutom nizu duhovnih učitelja. Bog je izvorni duhovni učitelj.

Gospodin O’Grady: Da, svakako.

Śrīla Prabhupāda: Onaj tko je čuo istinu od Boga, objašnjava istu poruku svojim učenicima. Ako učenik ne promijeni poruku, onda je vjerodostojni duhovni učitelj. To je naš proces. Slušanjem učimo od Kṛṣṇe, Boga, i od Njega doznajemo tko je savršen. Ili slušamo Njegova predstavnika koji ne proturječi Kṛṣṇi i koji je spoznao Njegovu poruku. Mi ne govorimo jedno, a činimo svakakve gluposti. Osoba koja tako djeluje nije duhovni učitelj.

Gospodin O’Grady: Imam starog oca koji živi u zapadnoj Irskoj. Jednostavan starac, sada mu je sedamdeset osam godina, vaša generacija. Došao je do točke u životu kada kaže: „Svećenici mi kažu da je Bog taj koji zna, ali ja želim znati tko je rekao Bogu.“ Onda dolazi k meni i kaže: „Išao si u školu i čitao knjige. Reci mi, tko je rekao Bogu?“ ali ja nemam odgovor. To je razlika između sedamdeset osam i trideset devet godina.

Śrīla Prabhupāda: Ne, to nije razlika u godinama. Razlika je u znanju. U Brahma-sūtri postavlja se pitanje tko je Bog. Najprije se postavlja to pitanje.

Gospodin O’Grady: Tko je poučio Boga?

Śrīla Prabhupāda: Ne. Prije svega, trebamo se zapitati tko je Bog. Onda možemo pitati tko je poučio Boga. Vedānta-sūtra kaže athāto brahma-jijñāsā: sada se trebamo raspitati tko je Bog. Sve dok ne znate tko je Bog, kako možete postaviti pitanje tko je poučio Boga? Ako ne poznajete Boga, ne pitate se tko Ga je poučio? Zar ne?

Gospodin O’Grady: Da.

Śrīla Prabhupāda: U Brahma-sūtri objašnjeno je tko je Bog. Janmādy asya yataḥ: Bog je onaj iz koga sve emanira. To je Bog – Vrhovno Biće iz koga sve emanira. Kakve je prirode to Vrhovno Biće? Je li mrtav kamen ili živo biće? To je također objašnjeno. Janmādy asya yato ’nvayād itarataś cārtheṣv abhijñaḥ svarāṭ (Śrīmad-Bhāgavatam 1.1.1). Vrhovno je Biće potpuno svjesno svega, izravno i neizravno. Ako nije svjesno svega, ne može biti Bog. Zatim se postavlja vaše pitanje: „Tko je poučio Boga?“ Na to je također odgovoreno. Svarāṭ: On je potpuno neovisan. Ne treba učiti ni od koga. To je Bog. Ako su nekome potrebne tuđe pouke, nije Bog. Kṛṣṇa je izgovorio Bhagavad-gītu i nije ju morao učiti ni od koga. Ja sam je morao učiti od svoga duhovnog učitelja, ali Kṛṣṇa ju nije morao učiti ni od koga. Bog je osoba koja ne mora učiti od drugih.

Gospodin O’Grady: Što je s ljudskom ljubavlju?

Śrīla Prabhupāda: Sve potječe od Boga. Kao sastavni djelići Boga, možemo pokazati djelomičnu ljubav jer je izvorna ljubav u Njemu. Ništa ne može postojati ako nije prisutno u Bogu, stoga je ljubav u Bogu.

Gospodin O’Grady: A očitovanja ljubavi Božja su očitovanja?

Śrīla Prabhupāda: Kad Bog ne bi imao ljubavne sklonosti, kako bismo ih mi mogli pokazati? Sin posjeduje očeve osobine. Budući da je sklonost k ljubavi prisutna u Bogu, i mi je imamo.

Gospodin O’Grady: Možda ljubav u nama nastaje iz potrebe?

Śrīla Prabhupāda: Ne, nije u pitanju „možda“. Mi definiramo Boga apsolutnim pojmovima. Janmādy asya yataḥ: Bog je osoba iz koje sve emanira. Bog je sklon borbi, ali Njegova borba i Njegova ljubav apsolutni su. U materijalnom svijetu iskustvo nam pokazuje da je borba suprotnost ljubavi, ali u Bogu se sklonost k borbi i ljubavi ne razlikuju. To je smisao riječi „apsolutno“. Iz vedskih spisa doznajemo da takozvani Božji neprijatelji, kad ih On ubije, dostižu oslobođenje.

Gospodin O’Grady: Možemo li sami doći do tog razumijevanja Boga?

Śrīla Prabhupāda: Ne. Zato smo naveli ovaj stih: tad-vijñānārthaṁ sa gurum evābhigacchet. Riječ abhigacchet znači „morati“. Sami ne možemo. U sanskrtskoj gramatici taj se glagolski oblik naziva vidhiliṅ, koristi se u imperativu. Riječ abhigacchet znači da moramo prići guruu. To je vedska tvrdnja. U Bhagavad-gīti možete primijetiti da je Arjuna razgovarao s Kṛṣṇom, ali kad je vidio da se ništa nije riješilo, predao se Kṛṣṇi i prihvatio Ga za gurua.

„Ne znam više što mi je dužnost i zbog slabosti sam izgubio svu pribranost. U ovom stanju, molim Te, reci mi jasno što je najbolje za mene. Sada sam Tvoj učenik i duša predana Tebi. Molim Te, pouči me.“ (Bhagavad-gītā 2.7) Na temelju ove strofe zaključujemo da je Arjuna bio zbunjen, nije znao što mu je dužnost.

Gospodin O’Grady: Je li riječ o dužnosti prema sebi, drugima ili državi?

Śrīla Prabhupāda: Vojnik je dužan boriti se s neprijateljem. Arjuna je bio vojnik i Kṛṣṇa mu je savjetovao: „Protivnička ti je strana neprijatelj, a ti si vojnik. Zašto pokušavaš biti nenasilan? To nije dobro.“ Arjuna je na to rekao: „Ustvari, zbunjen sam. U takvom stanju ne mogu donijeti pravu odluku, zato Te prihvaćam kao svog duhovnog učitelja. Molim Te, pouči me.“ U kaotičnom, zbunjenom stanju trebamo prići osobi koja je dobro upućena u problematiku. Odvjetniku se obraćate kako biste riješili zakonske probleme, a liječniku kako biste riješili medicinske probleme. U materijalnom je svijetu svatko zbunjen, ne poznaje svoj duhovni identitet. Zato je naša dužnost da priđemo vjerodostojnu duhovnom učitelju koji nam može prenijeti istinsko znanje.

Gospodin O’Grady: Ja sam vrlo zbunjen.

Śrīla Prabhupāda: Zato morate prići duhovnom učitelju.

Gospodin O’Grady: I on odlučuje kako će mi pomoći da se oslobodim te zbunjenosti?

Śrīla Prabhupāda: Da, duhovni je učitelj onaj tko oslobađa ljude sve zbunjenosti. Ako duhovni učitelj ne može spasiti svog učenika od zbunjenosti, nije duhovni učitelj. To je mjerilo.

Zbunjeni svijet u kojem živimo potpuno nalikuje na plamteći šumski požar. U šumskom su požaru sve životinje zbunjene. Ne znaju kamo da idu kako bi spasile život. Svi su zbunjeni u plamtećem požaru materijalnog svijeta. Kako se taj šumski požar može ugasiti? Ni vatrogasne brigade koje je stvorio čovjek ni kante vode tu ne mogu pomoći. Rješenje dolazi s oblakom koji izlijeva kišu na šumski požar. Samo se tada požar može ugasiti. Ta sposobnost nije u vašim rukama, već u Božjoj milosti. Ljudsko je društvo zbunjeno i ne nalazi rješenje. Duhovni je učitelj onaj tko je primio Božju milost i tko zbunjenom čovjeku može pružiti rješenje. Onaj tko je primio Božju milost smije postati duhovni učitelj i prenijeti je drugima.

Gospodin O’Grady: Problem je pronaći takvog duhovnog učitelja.

Śrīla Prabhupāda: To nije problem. Problem leži u vašoj iskrenosti. Imate problema, ali Bog je u vašem srcu. Īśvaraḥ sarva-bhūtānāṁ. Bog nije daleko. Ako ste iskreni, Bog vam šalje duhovnog učitelja. Zato se naziva caitya-guru, duhovni učitelj u srcu. Bog pomaže iznutra i izvana. Sve je to opisano u Bhagavad-gīti. Ovo je materijalno tijelo stroj, ali u srcu se nalazi duša. S njom je Nadduša, Kṛṣṇa koji daje upute. Gospodin kaže: „Želio si to učiniti, sada imaš priliku. Idi i učini to.“ Ako ste iskreni, reći ćete: „Sada, Bože, želim Tebe.“ Onda će vas Bog poučiti. „Da, sada Me možeš na ovaj način dostići.“ To je Njegova ljubaznost. Međutim, ako želimo nešto drugo, to je u redu. Možemo to dobiti. Bog je jako ljubazan. Kada nešto želim, On me u srcu upućuje na koji način mogu doći do toga. Zašto me onda ne bi poučio kako sresti duhovnog učitelja? Prije svega, moramo žarko željeti da oživimo svoju svijest o Bogu, pa će nam Bog poslati duhovnog učitelja.

Gospodin O’Grady: Puno vam hvala.

Śrīla Prabhupāda: Hvala vama. Imam jednu molbu na vas. Vi ste pjesnik. Samo pišite o Bogu. Znate lijepo opisivati, zato vas molim da opišete Boga. Tako će vam život biti uspješan. Ako vas netko čuje, i njegov će život biti uspješan. Ta uputa glasi:

Ima puno društvenih vođa koji su pjesnici, znanstvenici, teolozi, filozofi, političari itd. Onima koji su stručnjaci u tome nalaže se: dužnost vam je usavršiti svoje zanimanje opisujući slave Vrhovnog Bića.

Gospodin O’Grady: Moje mi iskustvo pokazuje da je svatko, iz nekog posebnog razloga, izabran za određeno zanimanje.

Śrīla Prabhupāda: Taj je razlog naveden ovdje. Avicyutaḥ. Nepogrešivi izbor glasi: „Opisujte slave Gospodina.“

Gospodin O’Grady: Rekli ste da je duhovni učitelj izabran. Bog bira duhovnog učitelja, pjesnika, svećenika. Netko je izabran za pjesnika, slikara ili glazbenika.

Śrīla Prabhupāda: Zato kada skladate glazbu, skladajte glazbu o Bogu. To je vaše savršenstvo.

Gospodin O’Grady: Kad netko tako radi za Boga, onda njegovo zanimanje postaje njegovo savršenstvo?

Śrīla Prabhupāda: Da.

Gospodin O’Grady: Puno vam hvala.