1

Śrīmatī Kuntīdevī bila je potpuno svjesna da je Kṛṣṇa izvorna Božanska Osoba iako je igrao ulogu njezina nećaka. Takva prosvijećena žena sigurno nije mogla pogriješiti odajući poštovanje svom nećaku pa Ga je oslovila kao prvobitnog puruṣu koji je iznad materijalnog svemira. Premda su sva živa bića također transcendentalna, nisu ni izvorna ni nepogrešiva. Sklona su zapletanju u okove materijalne prirode, ali Gospodin uopće nije poput njih. On je u Vedama opisan kao glavni među svim živim bićima (nityo nityānāṁ cetanaś cetanānām). Potom Ga je oslovila kao īśvaru, upravitelja. Živa bića ili polubogovi poput Candre ili Sūrye također su u izvjesnoj mjeri īśvare, ali nitko od njih nije vrhovni īśvara, vrhovni upravitelj. Gospodin je parameśvara, Nadduša. Nalazi se iznutra i izvana. Iako je stajao ispred Kuntī kao njezin nećak, istodobno se nalazio i u njoj i u svima drugima. U Bhagavad-gīti (15.15) Gospodin kaže: „Nalazim se u svačijem srcu i dajem sjećanje, znanje i zaborav. Ja sam cilj proučavanja svih Veda. Tvorac sam Vedānte i poznavatelj Veda.“ Kraljica Kuntī potvrđuje da je Gospodin, iako se nalazi unutar i izvan svih živih bića, nevidljiv. Za obična čovjeka On je zagonetka. Kraljica Kuntī osobno je gledala Gospodina pred sobom premda je On prije toga ušao u maternicu Uttare kako bi je zaštitio od udara Aśvatthāmine brahmāstre. Kuntī se pitala je li Śrī Kṛṣṇa sveprožimajuć ili lokaliziran. Ustvari, On je i jedno i drugo, ali zadržava pravo da se ne razotkrije onima koji Mu se nisu predali. Veo koji skriva Svevišnjega Gospodina naziva se māyā i upravlja ograničenim područjem opažanja buntovne duše. To je objašnjeno u sljedećoj strofi.