Uvod

Tragičan i hrabar lik kraljice Kuntī izranja iz burnog razdoblja povijesti drevne Indije. Po kazivanju Mahābhārate, veličanstvena indijskog epa od 110 000 distihova, ona je bila žena kralja Pāṇḍua i majka petorice slavnih sinova, Pāṇḍava. Zbog toga je bila jedan od glavnih likova u složenoj političkoj drami koja je dosegla vrhunac prije pet tisuća godina u ratu na Kurukṣetri, razornom ratu za prijestolje, koji je promijenio tijek svjetskih zbivanja. Mahābhārata na sljedeći način opisuje uvod u sveopće uništenje.

Pāṇḍu je ustoličen za kralja jer je njegov stariji brat Dhṛtarāṣṭra bio slijep od rođenja, zbog čega je izgubio izravno pravo na nasljedstvo. Nakon Pāṇḍuova ustoličenja, Dhṛtarāṣṭra je oženio Gāndhārī i začeo stotinu sinova. Oni su činili vladajuću obitelj dinastije Kaurava, a najstariji među njima bio je ambiciozni i okrutni Duryodhana.

U međuvremenu, Pāṇḍu se vjenčao s dvije žene, Mādrī i Kuntī. Kuntī, čije je prvo ime bilo Pṛthā, bila je kći Śūrasene, vođe slavne dinastije Yadua. Mahābhārata kazuje da je Kuntī bila obdarena ljepotom i dobrim karakterom, rado je prigrlila zakone dharme i plemenito se držala svojih zavjeta. Ujedno je dobila neobičan blagoslov. Još dok je bila dijete, njezin ju je otac Śūrasena dao na usvajanje svomu rođaku bez djece i bliskom prijatelju Kuntibhoji (otuda joj ime Kuntī). U poočimovoj kući dužnost joj je bila da se brine o gostima. Moćni mudrac i mistik Durvāsā, koji ih je jednog dana posjetio, bio je zadovoljan njezinim nesebičnim služenjem. Predvidjevši da će joj biti teško dobiti sinove, dao joj je blagoslov da može prizvati bilo kojeg poluboga i s njime dobiti nasljednike.

Nakon što se oženio s Kuntī, Pāṇḍua je snašlo prokletstvo zbog kojega nije mogao začeti djecu. Zato se odrekao prijestolja i sa svojim se ženama povukao u šumu. Zahvaljujući blagoslovu, Kuntī je (na mužev zahtjev) začela trojicu slavnih sinova. Najprije je prizvala Dharmu, poluboga religije. Nakon što ga je obožavala i ponavljala zaziv kako ju je Durvāsā poučio, sjedinila se s njime i nakon nekog vremena rodila sina. Čim se dijete rodilo, nevidljivi je glas rekao: „Ovo će se dijete zvati Yudhiṣṭhira i bit će vrlo časno. Bit će vrijedan divljenja, odlučan, nevezan i slavan u sva tri svijeta.“

Nakon što je bio blagoslovljen tim vrlim sinom, Pāṇḍu je zamolio Kuntī za sina obdarena velikom tjelesnom snagom. Tako je ona prizvala Vāyua, poluboga vjetra, koji je začeo moćnoga Bhīmu. Po Bhīminu rođenju, nadnaravni je glas rekao: „Ovo će dijete biti najsnažnije među svim snažnim ljudima.“

Potom se Pāṇḍu posavjetovao s velikim mudracima u šumi i zamolio Kuntī da se godinu dana pridržava asketskih zavjeta. Po isteku tog vremena rekao joj je: „O, krasotice, zadovoljila si Indru, kralja raja. Zato ga prizovi i začni sina.“ Kuntī je tada prizvala Indru koji je došao i začeo Arjunu. Čim se kraljević rodio, nebom se prolomio isti glas: „O, Kuntī, ovo će dijete biti snažno kao Kārtavīrya i Śibi [dva moćna kralja iz vedskih vremena], a u borbi nepobjediv kao sam Indra. Proslavit će te diljem svijeta i steći mnoga božanska oružja.“ Pāṇḍuova mlađa supruga Mādrī rodila je dvojicu sinova po imenu Nakula i Sahadeva. Ta petorica Pāṇḍuovih sinova (Yudhiṣṭhira, Bhīma, Arjuna, Nakula i Sahadeva) bili su poznati kao Pāṇḍave.

Budući da se Pāṇḍu povukao s prijestolja i otišao u šumu, Dhṛtarāṣṭra je privremeno preuzeo vlast dok Pāṇḍuov najstariji sin Yudhiṣṭhira ne postane punoljetan. Međutim, davno prije toga, Pāṇḍu je umro zbog prokletstva, a Mādrī se također odrekla života popevši se na njegovu posmrtnu lomaču. Tako su petorica Pāṇḍava ostali na brizi kraljice Kuntī.

Nakon Pāṇḍuove smrti mudraci, koji su živjeli u šumi, odveli su petoricu mladih kraljevića i Kuntī na dvor Kaurava u Hastināpuri (u blizini današnjeg Delhija). U Hastināpuri, prijestolnici kraljevstva, petorica dječaka kraljevski su odgajana pod paskom Dhṛtarāṣṭre i plemenitog Vidure, Pāṇḍuova polubrata.

Međutim, prijenos vlasti nije tekao glatko. Iako je Dhṛtarāṣṭra u početku priznao da Yudhiṣṭhira, kao prvorođeni princ, polaže pravo na prijestolje, dopustio je da ga iskoristi njegov najstariji sin, vlastohlepni Duryodhana, koji se želio popeti na prijestolje umjesto Yudhiṣṭhire. Gonjen neobuzdanom ljubomorom, Duryodhana je skovao zavjeru protiv Pāṇḍava te im je uz kolebljivo odobrenje slaboga Dhṛtarāṣṭre prouzročio mnoge patnje. Nekoliko im je puta ugrozio život u Hastināpuri, a zatim ih odveo u jednu provincijsku palaču gdje ih je pokušao ubiti podmećući požar. Petoricu mladih Pāṇḍava cijelo je vrijeme pratila njihova odvažna majka Kuntī, koja je zajedno s voljenim sinovima patila zbog Duryodhanine okrutnosti.

No, Kuntī i Pāṇḍave na čudesan su način svaki put izmaknuli smrti jer ih je brižno štitio Gospodin Kṛṣṇa koji se inkarnirao kako bi provodio Svoje zemaljske zabave. Naposljetku je Duryodhana, lukavi političar, u kockarskom susretu prijevarom lišio Pāṇḍave njihova kraljevstva (i slobode). Kao rezultat tog susreta, Kaurave su zlostavljali Draupadī, ženu Pāṇḍava, a sami su Pāṇḍave bili prisiljeni provesti trinaest godina u progonstvu u šumi, što je jako ražalostilo Kuntī.

Po isteku trinaest godina progonstva, Pāṇḍave su se vratili u Hastināpuru kako bi povratili svoje kraljevstvo, ali ga je Duryodhana bezobzirno odbio prepustiti. Nakon nekoliko pokušaja suzbijanja neprijateljstva, Yudhiṣṭhira je poslao samoga Kṛṣṇu da mirnim putem vrati kraljevstvo Pāṇḍavama. Međutim, zbog Duryodhanine nepopustljivosti, čak je i taj pokušaj propao, zato su se obje strane pripremile za borbu. Iz svih dijelova svijeta okupili su se veliki ratnici, bilo da postave Yudhiṣṭhiru na prijestolje, bilo da mu se suprotstave. Sve se tako posložilo da je razoran svjetski rat postao neupitan.

Žestoka je borba osamnaest dana bjesnjela na povijesnom polju Kurukṣetri (u blizini Hastināpure) te je od milijuna ratnika na životu ostala tek šačica. Pokolj su preživjeli samo Gospodin Kṛṣṇa, Pāṇḍave i nekolicina drugih. Kaurave (Duryodhana i njegova braća) bili su uništeni. U očajničkom činu osvete, Aśvatthāmā, jedan od preživjelih Kaurava, nemilosrdno je ubio petoricu Draupadīnih sinova na spavanju. Tako je kraljica Kuntī pretrpjela konačan udarac: gubitak svojih unuka.

Aśvatthāmā je bio uhićen i poput vezane životinje odvučen u logor Pāṇḍava, ali pustili su na slobodu zahvaljujući zapanjujućoj samilosti Draupadī, majke ubijenih dječaka i Kuntīne snahe, koja se zauzela za njegov život. No, besramni je Aśvatthāmā pokušao još jednom ubiti posljednjega nasljednika Pāṇḍava, njihova nerođenog unuka koji je još bio u Uttarinoj utrobi, bacajući najmoćnije oružje, brahmāstru. Ugledavši oružje kako leti pravo na nju, Uttarā je odmah potražila okrilje Gospodina Kṛṣṇe koji je upravo namjeravao otići iz Dvārake, Svoje veličanstvene prijestolnice. Kṛṣṇa je zaštitio Pāṇḍave i njihovu majku Kuntī od neizbježne smrti Svojim diskom Sudarśanom kojim je zaustavio nesavladivu toplinu i zračenje oružja.

Kad je Pāṇḍave izbavio od te posljednje nedaće i uvjerio se da su svi Njegovi planovi ostvareni, Gospodin Kṛṣṇa ponovno se spremio na odlazak. Godinama je Duryodhana mučio obitelj kraljice Kuntī, ali Kṛṣṇa ih je svaki put zaštitio, a sada odlazi. Preneražena Kuntī uputila Mu je molitve iz dubine svoga srca.

Kuntī je bila teta Gospodina Kṛṣṇe (koji se inkarnirao kao sin njezina brata Vasudeve), ali je unatoč toj svjetovnoj vezi s Gospodinom u potpunosti shvaćala Njegovu uzvišenu i božansku osobnost. Dobro je znala da je sišao iz Svoga prebivališta u duhovnom svijetu kako bi Zemlju oslobodio demonskih vojnih snaga i ponovno uspostavio pravdu. Pred sam početak velikoga rata, Kṛṣṇa je sve to razotkrio njezinu sinu Arjuni riječima ovjekovječenim u Bhagavad-gīti (4.7–8):

Pobrinuvši se za uništenje bezbožnih Kaurava, Kṛṣṇa je ostvario Svoju namjeru „uništenja nitkova“. Potom je na prijestolju ustoličio Yudhiṣṭhiru, čime je uspostavio vladavinu Pāṇḍava, i utješio rođake ubijenih ratnika. Prizor Gospodinova neizbježnog odlaska povod je uzvišenim molitvama kraljice Kuntī.

Kad je Kuntī pristupila Gospodinovoj kočiji i obratila Mu se, njezina je namjera bila da Ga uvjeri neka ostane u Hastināpuri i zaštiti vlast Pāṇḍava od odmazde:

Na temelju ove molbe ne bismo smjeli pogrešno zaključiti da su Kuntīne molitve bile sebične. Iako je patila daleko više nego što bi običan čovjek mogao podnijeti, ona ne moli za olakšanje. Naprotiv, moli se da pati još više jer smatra da će njezina patnja povećati njezinu posvećenost Gospodinu i donijeti joj konačno oslobođenje:

Kuntīne riječi, jednostavni i poučni izljevi srca velike i svete posvećenice, otkrivaju nam najdublje transcendentalne osjećaje srca te najdubokoumnije filozofske i teološke spoznaje. Njezine su riječi hvalospjevi potaknuti božanskom ljubavlju koju prožima mudrost:

Kuntīno spontano slavljenje Gospodina Kṛṣṇe i njezin opis duhovnog puta ovjekovječeni su u Mahābhārati i Bhāgavata Purāṇi (Śrīmad-Bhāgavatamu), a mudraci i filozofi već ih tisućama godina recitiraju i pjevaju.

Slavne molitve kraljice Kuntī, koje se pojavljuju u prvom pjevanju Bhāgavatama, sastoje se od samo dvadeset šest distihova (od 18. do 43. strofe osmoga poglavlja), a ipak se smatraju filozofskim, teološkim i književnim remek-djelom. Ova knjiga, Učenja kraljice Kuntī, sadržava te nadahnute stihove i poučna tumačenja najglasovitijega vedskog učenjaka i duhovnog vođe našeg vremena, Njegove Božanske Milosti A. C. Bhaktivedante Swamija Prabhupāde, Osnivača-ācārye ISKCON-a, Međunarodnoga društva za svjesnost Krišne. Uz spomenuta tumačenja (izvorno napisana 1962. godine) u Učenjima kraljice Kuntī nalazimo daljnja objašnjenja koja je Śrīla Prabhupāda naknadno izložio u nizu zanimljivih predavanja. U tim važnim predavanjima održanim u proljeće 1973. godine u ISKCON-ovim centrima u New Yorku i Los Angelesu potanko je analizirao i pojasnio ove strofe. Ova knjiga otkriva što zapravo znači uroniti u duhovni život te pruža uvid u misli i iskustva kraljice Kuntī i Śrīla Prabhupāde, dvoje velikih autoriteta za bhakti-yogu, put duhovne posvećenosti.

Izdavači