ŠESNAESTO POGLAVLJE

STIHOVI 1-3:
Svevišnja Božanska Osoba reče: Neustrašivost, pročišćenje postojanja, njegovanje duhovnog znanja, milostinja, samoovladanost, izvođenje žrtvovanja, proučavanje Veda, vršenje strogosti, jednostavnost, nenasilje, istinoljubivost, odsutnost srdžbe, odricanje, smirenost, odbojnost prema nalaženju grešaka, samilost prema svim živim bićima, odsutnost pohlepe, blagost, skromnost, postojana odlučnost, energičnost, opraštanje, hrabrost, čistoća i odsutnost zavisti i žudnje za ugledom – ove transcendentalne odlike, o Bharatin sine, posjeduju pobožni ljudi obdareni božanskom prirodom.

STIH 4:
Ponos, oholost, taština, srdžba, grubost i neznanje – te odlike posjeduju osobe demonske prirode, o Pṛthin sine.

STIH 5:
Transcendentalne odlike vode k oslobođenju, a demonske odlike uzrokuju ropstvo. O Pāṇḍuov sine, ne brini, jer si se rodio s božanskim odlikama.

STIH 6:
O Pṛthin sine, u ovom svijetu postoje dvije vrste stvorenih bića. Jedna se nazivaju božanskim, a druga demonskim. Već sam ti opširno opisao božanske odlike. Sada počuj o demonskim.

STIH 7:
Demonske osobe ne znaju što treba, a što ne treba činiti. Ne ponašaju se pravilno, niti su čiste i istinoljubive.

STIH 8:
Prema njima, ovaj je svijet nestvaran, bez temelja i bez Boga koji njime upravlja. Tvrde da je svijet tvorevina spolne želje i da nema drugoga uzroka osim požude.

STIH 9:
Slijedeći takve zaključke, demonske, izgubljene osobe, bez inteligencije, čine beskorisna, užasna djela namijenjena uništenju svijeta.

STIH 10:
Prihvaćajući utočište nezasitne požude, obuzete taštinom ponosa i lažnog ugleda, obmanute demonske osobe uvijek su zakleto odane nečistim djelima, očarane prolaznim pojavama.

STIHOVI 11-12:
Oni vjeruju da je glavna potreba ljudske civilizacije zadovoljavanje osjetila. Tako do kraja života osjećaju neizmjernu tjeskobu. Zaplevši se u mrežu stotina tisuća želja, obuzeti požudom i srdžbom, nezakonitim sredstvima zgrću novac kako bi zadovoljili osjetila.

STIHOVI 13-15:
Demonska osoba misli: „Danas imam toliko novaca i prema mojim planovima, steći ću još više. Toliko je sada moje i u budućnosti će se još više povećati. On je moj neprijatelj i ja sam ga ubio. Moji drugi neprijatelji također će biti ubijeni. Ja sam gospodar svega, ja sam uživatelj. Ja sam savršen, moćan i sretan. Najbogatiji sam čovjek, okružen plemićkom rodbinom. Nitko nije tako moćan i sretan kao ja. Vršit ću žrtvovanja, dat ću neku milostinju i na taj ću način uživati." Tako je obmanuta neznanjem.

STIH 16:
Zbunjene raznim tjeskobama i sputane mrežom iluzije, postaju previše vezane za osjetilno uživanje i padaju u pakao.

STIH 17:
Samozadovoljni i uvijek drski, obmanuti bogatstvom i lažnim ugledom, ponekad ponosno vrše žrtvovanja samo po imenu, ne slijedeći nikakva pravila i propise.

STIH 18:
Zbunjeni lažnim egom, snagom, ponosom, požudom i srdžbom, demoni zavide Svevišnjoj Božanskoj Osobi koja se nalazi u njihovim tijelima i u tijelima drugih živih bića i ocrnjuju pravu religiju.

STIH 19:
Zavidne i zle, najniže među ljudima, neprestano bacam u ocean materijalnog postojanja, u razne demonske vrste života.

STIH 20:
Iznova i iznova se rađajući među vrstama demonskog života, o Kuntīn sine, takve Mi osobe nikada ne mogu prići. Postupno tonu do najodvratnije vrste postojanja.

STIH 21:
Tri ulaza vode u taj pakao – požuda, srdžba i pohlepa. Svaki ih razuman čovjek mora ostaviti, jer vode k degradaciji duše.

STIH 22:
Čovjek koji je izbjegao ta troja vrata pakla, o Kuntīn sine, čini djela povoljna za samospoznaju i tako postupno dostiže vrhovno prebivalište.

STIH 23:
Onaj tko odbacuje naredbe spisa i djeluje po vlastitim hirovima ne dostiže ni savršenstvo, ni sreću, ni vrhovno odredište.

STIH 24:
Čovjek treba na temelju propisa spisa shvatiti što je njegova dužnost. Znajući takva pravila i propise, treba postupati u skladu s njima kako bi se mogao uzdići.