STIH 20
āsurīṁ yonim āpannā
mūḍhā janmani janmani
mām aprāpyaiva kaunteya
tato yānty adhamāṁ gatim
āsurīm – demonske; yonim – vrste; āpannāḥ – dobivajući; mūḍhāḥ – budalasti; janmani janmani – život za životom; mām – Mene; aprāpya – ne dostižući; eva – zacijelo; kaunteya – o Kuntīn sine; tataḥ – zatim; yānti – odlaze; adhamām – osuđeno; gatim – u odredište.
Iznova i iznova se rađajući među vrstama demonskog života, o Kuntīn sine, takve Mi osobe nikada ne mogu prići. Postupno tonu do najodvratnije vrste postojanja.
SMISAO: Poznato je da je Bog svemilostiv, ali iz ovoga stiha vidimo da nikada nije milostiv prema demonskim osobama. Jasno je rečeno da demonski ljudi, život za životom, bivaju stavljeni u maternice sličnih demona. Ne dobivajući milost Svevišnjega Gospodina, klize sve niže i niže i na kraju dobivaju tijela mačaka, pasa i svinja. Jasno je rečeno da takvi demoni nemaju gotovo nikakvih izgleda da bilo kada u budućnosti dobiju milost Boga. U Vedama je također rečeno da postupno tonu i postaju psi i svinje. U vezi s tim, netko može prigovoriti da Boga ne bismo trebali predstavljati kao svemilostivog ako nije milostiv prema takvim demonima. U odgovoru na to pitanje možemo navesti Vedānta-sūtru, u kojoj je rečeno da Svevišnji Gospodin nikoga ne mrzi. Stavljanje asura, demona, u najniži životni položaj samo je jedan oblik Njegove milosti. Katkada Svevišnji Gospodin ubija asure, ali to je za njih dobro, jer iz vedskih spisa saznajemo da onaj koga Svevišnji Gospodin ubije biva oslobođen. U povijesti ima mnogo primjera asura, poput Rāvaṇe, Kaṁse i Hiraṇyakaśipua, pred kojima se Gospodin pojavio u različitim inkarnacijama kako bi ih ubio. Stoga asure dobivaju Božju milost, ako imaju sreću da umru od Njegove ruke.