STIH 24
tasmāc chāstraṁ pramāṇaṁ te
kāryākārya-vyavasthitau
jñātvā śāstra-vidhānoktaṁ
karma kartum ihārhasi
tasmāt – stoga; śāstram – spisa; pramāṇam – svjedočanstvo; te – tvoje; kārya – dužnosti; akārya – i zabranjene djelatnosti; vyavasthitau – u određivanju; jñātvā – znajući; śāstra – spisa; vidhāna – propise; uktam – kao što je objavljeno; karma – djelatnosti; kartum – vršiti; iha – u ovom svijetu; arhasi – trebaš.tasmāt – therefore; śāstram – the scriptures; pramāṇam – evidence; te – your; kārya – duty; akārya – and forbidden activities; vyavasthitau – in determining; jñātvā – knowing; śāstra – of scripture; vidhāna – the regulations; uktam – as declared; karma – work; kartum – do; iha – in this world; arhasi – you should.
Čovjek treba na temelju propisa spisa shvatiti što je njegova dužnost. Znajući takva pravila i propise, treba postupati u skladu s njima kako bi se mogao uzdići.
SMISAO: Kao što je bilo rečeno u petnaestom poglavlju, sva pravila i propisi Veda namijenjeni su razumijevanju Kṛṣṇe. Ako netko shvati Kṛṣṇu na temelju Bhagavad-gīte i utemelji se u svjesnosti Kṛṣṇe, predano služeći, dostigao je najviše savršenstvo znanja koje nude vedski spisi. Gospodin Caitanya Mahāprabhu olakšao je taj proces. On je tražio od ljudi da jednostavno pjevaju Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare / Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare, predano služe Gospodina i jedu ostatke hrane ponuđene Božanstvu. Smatra se da je onaj tko neposredno vrši sve te djelatnosti s predanošću proučio svu vedsku književnost. On je došao do savršenog zaključka. Naravno, kad se radi o običnim ljudima koji nisu svjesni Kṛṣṇe ili koji ne služe Gospodina s predanošću, vedske odredbe propisuju što trebaju činiti, a što ne. Osoba treba postupati u skladu s njima, bez raspravljanja. To se naziva slijeđenjem načela śāstra, odnosno spisa. Śāstra nema četiri glavna nedostatka vidljiva kod uvjetovane duše: nesavršena osjetila, sklonost k varanju, neizbježno činjenje grešaka i neizbježnu podložnost iluziji. Onaj tko posjeduje ta četiri glavna nedostatka uvjetovanog života nije kvalificiran za postavljanje pravila i propisa. Pravila i propisi opisani u śāstrama nemaju te nedostatke i zato ih svi veliki sveci, ācārye i velike duše prihvaćaju takve kakvi jesu.
U Indiji ima mnogo škola duhovnog razumijevanja, koje se mogu svrstati u dvije kategorije: personalističke i impersonalističke. Međutim, sljedbenici i jednih i drugih škola žive u skladu s načelima Veda. Bez slijeđenja načela spisa osoba se ne može uzdići na razinu savršenstva. Zato se onaj tko shvaća smisao śāstra smatra sretnim.
Odbojnost prema načelima razumijevanja Svevišnje Božanske Osobe uzrok je svih padova u ljudskom društvu. To je najveća uvreda u ljudskom životu. Zato nam māyā, materijalna energija Svevišnje Božanske Osobe, uvijek zadaje nevolje u obliku trostrukih bijeda. Materijalna se energija sastoji od triju guṇa materijalne prirode. Čovjek se mora uzdignuti bar na razinu guṇe vrline, prije nego što može kročiti na put razumijevanja Svevišnjega Gospodina. Ako se ne uzdigne do standarda guṇe vrline, ostaje pod utjecajem neznanja i strasti, koji predstavljaju uzroke demonskog života. Osobe u guṇama strasti i neznanja ismijavaju spise, svete osobe te pravilno razumijevanje Svevišnje Božanske Osobe. Ne slijede upute duhovnog učitelja i ne mare za propise spisa. Premda su čule slave predanog služenja, ne osjećaju prema njemu privlačnost. Tako izmišljaju vlastiti način uzdizanja. To su neki od nedostataka ljudskoga društva koji vode do demonskog stanja života. Međutim, ako netko prihvati vodstvo pravog, vjerodostojnog duhovnog učitelja, koji ga može voditi na putu uzdizanja do više razine, postiže uspjeh u životu.
Tako se završavaju Bhaktivedantina tumačenja šesnaestoga poglavlja Śrīmad Bhagavad-gīte pod naslovom „Božanska i demonska priroda".