STIH 54
brahma-bhūtaḥ prasannātmā
na śocati na kāṅkṣati
samaḥ sarveṣu bhūteṣu
mad-bhaktiṁ labhate parām
brahma-bhūtaḥ – sjedinjen s Apsolutom; prasanna-ātmā – potpuno radostan; na – nikada; śocati – jadikuje; na – nikada; kāṅkṣati – želi; samaḥ – jednako se ophodi; sarveṣu – prema svim; bhūteṣu – živim bićima; mat-bhaktim – predano služenje Mene; labhate – stječe; parām – transcendentalno.
Onaj tko je tako transcendentalno utemeljen odmah spoznaje Vrhovni Brahman i postaje potpuno radostan. Nikada ne jadikuje niti za ičim žudi. Jednako se ophodi prema svakom živom biću. U takvom stanju dostiže čisto predano služenje Mene.
SMISAO: Za impersonalista je dostizanje razine brahma-bhūta, jedinstva s Apsolutom, posljednja riječ. Ali personalist ili čisti bhakta mora dalje napredovati kako bi se posvetio čistom predanom služenju. To znači da je osoba koja služi Svevišnjeg Gospodina s čistom predanošću već dostigla oslobođenje, zvano brahma-bhūta ili jedinstvo s Apsolutom. Bez sjedinjavanja sa Svevišnjim, Apsolutom, ne možemo služiti Svevišnjega. U apsolutnom shvaćanju ne postoji razlika između sluge i služenog; ipak, razlika postoji u višem, duhovnom smislu.
U materijalnom shvaćanju života, kad osoba svojim postupcima nastoji zadovoljiti osjetila, doživljava bijedu, ali u apsolutnom svijetu, kad služi s čistom predanošću, nema bijede. Bhakta svjestan Kṛṣṇe ni za čim ne jadikuje niti žudi. Budući da je Bog potpun, živo biće koje služi Boga u svjesnosti Kṛṣṇe također postaje potpuno u sebi. Ono je kao rijeka pročišćena od sve prljavštine. Čisti bhakta ne misli ni na što drugo osim na Kṛṣṇu i zato je prirodno uvijek radostan. Ne žali za materijalnim gubitkom niti želi nešto dobiti, jer se osjeća potpunim u služenju Gospodina. Ne želi materijalno uživanje, jer zna da je svako živo biće odvojeni djelić Svevišnjeg Gospodina i stoga je vječno sluga. U materijalnom svijetu ne smatra neka bića višim, a neka nižim; viši i niži položaji su prolazni i bhakta nema nikakve veze s prolaznim pojavama i nestancima. Za njega kamen i zlato imaju jednaku vrijednost. To je razina brahma-bhūta i čisti je bhakta vrlo lako dostiže. Na toj razini postojanja pomisao na stapanje s Vrhovnim Brahmanom i uništavanje vlastite osobnosti izgleda paklena, pomisao na odlazak u rajsko kraljevstvo čini se poput utvare, a osjetila nalikuju slomljenim zubima otrovne zmije. Kao što se ne trebamo plašiti zmije slomljenih zuba, tako se ne trebamo plašiti ovladanih osjetila. Za osobu pod utjecajem materije svijet je pun bijede, ali za bhaktu je čitav svijet jednako dobar kao Vaikuṇṭha, duhovno nebo. Za bhaktu najviša osoba u ovom svemiru nije značajnija od mrava. Ta se razina može dostići milošću Gospodina Caitanye, koji je u ovom dobu propovijedao čisto predano služenje.