STIH 62
dhyāyato viṣayān puṁsaḥ
saṅgas teṣūpajāyate
saṅgāt sañjāyate kāmaḥ
kāmāt krodho ’bhijāyate
dhyāyataḥ – dok razmišlja; viṣayān – o predmetima osjetila; puṁsaḥ – osoba; saṅgaḥ – vezanost; teṣu – za predmete osjetila; upajāyate – razvija se; saṅgāt – od vezanosti; sañjāyate – razvija se; kāmaḥ – želja; kāmāt – od želje; krodhaḥ – srdžba; abhijāyate – očituje se.
Dok razmišlja o predmetima osjetila, osoba razvija vezanost za njih. Iz takve vezanosti razvija se požuda, a iz požude nastaje srdžba.
SMISAO: Onaj tko nije svjestan Kṛṣṇe podliježe materijalnim željama dok razmišlja o predmetima osjetila. Osjetila moraju biti zaokupljena nekom djelatnošću. Ako nisu zaokupljena transcendentalnim služenjem Gospodina s ljubavlju, sigurno će biti zaokupljena služenjem materijalnog. U materijalnom je svijetu svatko, pa čak i Śiva i Brahmā, a da ne govorimo o drugim polubogovima na rajskim planetima, podložan utjecaju predmeta osjetila. Živo biće može izaći iz ove zbrke materijalnog postojanja samo ako postane svjesno Kṛṣṇe. Śiva je bio u dubokoj meditaciji, ali kada ga je Pārvatī uznemirila radi osjetilnog uživanja on se složio i tako se rodio Kārtikeya. Kada je Haridāsa Ṭhākura bio Gospodinov mladi bhakta, inkarnacija Māyā-devī ga je pokušala na sličan način zavesti, ali Haridāsa je lako položio taj test zahvaljujući svojoj neokaljanoj predanosti Gospodinu Kṛṣṇi. Kao što možemo vidjeti iz ranije spomenutog stiha Śrī Yāmunācārye, Gospodinov iskreni bhakta izbjegava sve materijalno osjetilno uživanje jer ima viši ukus za duhovno uživanje u društvu Gospodina. To je tajna uspjeha. Stoga će onaj tko nije svjestan Kṛṣṇe, koliko god vješto vladao osjetilima, sputavajući ih na umjetan način, na kraju sigurno pasti, jer će ga i najmanja pomisao na osjetilno zadovoljstvo navesti na zadovoljavanje želja.