Povijesna pozadina Bhagavad-gīte

Premda se obično izdaje i čita kao samostalno djelo, Bhagavad-gītā izvorno je dio Mahābhārate, sanskritskog epa koji opisuje povijest starodrevnog svijeta. Mahābhārata opisuje događaje koji su se odigrali pred sam početak doba Kali. Na početku toga doba, prije pet tisuća godina, Gospodin Kṛṣṇa objasnio je Bhagavad-gītu Svom prijatelju i bhakti Arjuni.

Njihov razgovor – jedan od najvećih filozofskih i religijskih dijaloga poznatih čovjeku – odigrao se uoči početka bitke, velikog bratoubilačkog rata između stotinu sinova Dhṛtarāṣṭre i njihovih rođaka Pāṇḍava, sinova Pāṇḍua.

Dhṛtarāṣṭra i Pāṇḍu bili su braća rođena u dinastiji Kurua, koja potječe od kralja Bharate, bivšeg vladara Zemlje, po kojem je Mahābhārata dobila ime. Stariji brat, Dhṛtarāṣṭra, bio je slijep od rođenja i zato je na prijestolje, koje bi mu inače pripalo, bio ustoličen mlađi brat, Pāṇḍu.

Nakon smrti Pāṇḍua, koji je umro mlad, njegovi sinovi – Yudhiṣṭhira, Bhīma, Arjuna, Nakula i Sahadeva – bili su povjereni Dhṛtarāṣṭri, koji je na taj način, na izvjesno vrijeme, postao kralj. Tako su i Dhṛtarāṣṭrini i Pāṇḍuovi sinovi odrasli u istoj kraljevskoj palači. I jedne je i druge vojnoj vještini podučavao iskusni Droṇa, a svojim savjetom upućivao poštovani „djed" obitelji, Bhīṣma.

Unatoč tome, Dhṛtarāṣṭrini sinovi, a napose najstariji sin Duryodhana, mrzili su Pāṇḍave i zavidjeli im, a slijepi je i slabi Dhṛtarāṣṭra želio da njegovi sinovi, a ne Pāṇḍave, naslijede kraljevstvo.

Tako je Duryodhana, uz Dhṛtarāṣṭrin pristanak, skovao zavjeru protiv Pāṇḍuovih mladih sinova, koji su samo zahvaljujući brižnoj zaštiti svoga strica Vidure i svoga rođaka Gospodina Kṛṣṇe bili spašeni od njegovih brojnih pokušaja umorstva.

Gospodin Kṛṣṇa nije bio običan čovjek, već sam Vrhovni Bog, koji je sišao na Zemlju i igrao ulogu kraljevića u jednoj od dinastija toga vremena. U toj ulozi bio je i nećak Pāṇḍuove žene Kuntī, odnosno Pṛthe, majke Pāṇḍava. Tako je Kṛṣṇa i kao rođak i kao vječni branitelj religije, bio naklonjen Pāṇḍuovim vrlim sinovima, štiteći ih.

Međutim, lukavi je Duryodhana konačno izazvao Pāṇḍave na kockarski dvoboj. Tijekom tog sudbonosnog dvoboja, Duryodhana i njegova braća dobili su Draupadī, čestitu i odanu ženu Pāṇḍava, i uvredljivo je pokušali razgolititi pred svim okupljenim kraljevićima i kraljevima. Kṛṣṇa ju je Svojom božanskom intervencijom spasio, ali Pāṇḍave su zbog namještene kocke izgubili svoje kraljevstvo i bili prisiljeni živjeti u progonstvu trinaest godina.

Po povratku iz progonstva, s pravom su zatražili od Duryodhane da im vrati njihovo kraljevstvo, ali Duryodhana je to bezobzirno odbio. Vezani dužnošću koja im je kao kraljevićima nalagala da vladaju, petorica su Pāṇḍava sveli svoj zahtjev na samo pet sela. No Duryodhana je oholo odgovorio da im ne bi dao čak ni toliko zemlje da u nju mogu zabosti iglu.

Sve vrijeme, Pāṇḍave su bili snošljivi i strpljivi, ali sada je rat postao neizbježan.

Dok su kraljevići svijeta prilazili različitim stranama, jedni Dhṛtarāṣṭrinim sinovima, a drugi Pāṇḍavama, sam je Kṛṣṇa preuzeo ulogu glasnika Pāṇḍuovih sinova i otišao u Dhṛtarāṣṭrinu palaču, tražeći mir. Kad su Njegovi prijedlozi bili odbijeni, rat je postao neminovan.

Pāṇḍave, ljudi najvišeg morala, prihvatili su Kṛṣṇu kao Svevišnju Božansku Osobu, ali Dhṛtarāṣṭrini bezbožni sinovi nisu. Unatoč tome, Kṛṣṇa je ponudio da sudjeluje u ratu prema željama zaraćenih strana. Kao Bog, neće se osobno boriti, ali zaraćene strane mogu birati između Njegove vojske ili samoga Kṛṣṇe, kao savjetnika i pomagača. Politički genije Duryodhana oduševljeno je odabrao Kṛṣṇinu vojsku, dok su Pāṇḍave s jednakim oduševljenjem prihvatili samoga Kṛṣṇu.

Tako je Kṛṣṇa postao vozač Arjuninih bojnih kola, preuzevši zadatak da vozi bojna kola glasovitog strijelca. To nas dovodi do trenutka početka Bhagavad-gīte, kada su se dvije vojske suočile, spremne za borbu, a Dhṛtarāṣṭra zabrinuto upitao svoga tajnika Sañjayu: „Što su učinili?"

Scena je postavljena; potreban je samo kratki osvrt na ovaj prijevod i tumačenja.

Većina prevoditelja Bhagavad-gīte u svom prijevodu na engleski zanemaruje Kṛṣṇu kao osobu da bi stvorili prostor za vlastita shvaćanja i filozofije. Povijest Mahābhārate biva prihvaćena kao neobična mitologija, a Kṛṣṇa postaje poetsko sredstvo za predstavljanje ideja nekog anonimnog genija ili u najboljem slučaju, manje važna povijesna osoba.

Međutim, prema izjavama same Gīte, Kṛṣṇa je, kao osoba, i cilj i tema Bhagavad-gīte.

Ovaj prijevod i prateća tumačenja stoga ne odvraćaju, već usmjeravaju pozornost čitatelja prema Kṛṣṇi. Po tome je Bhagavad-gītā kakva jest jedinstvena. Bhagavad-gītā tako postaje potpuno skladna i razumljiva. Budući da je Kṛṣṇa govornik Bhagavad-gīte i njezin krajnji cilj, ovo je jedini prijevod koji predstavlja ovaj veliki spis u njegovom pravom svjetlu.

— Izdavači