No edit permissions for Croatian

17

Olakšati teret svijetu

bhārāvatāraṇāyānye
bhuvo nāva ivodadhau
sīdantyā bhūri-bhāreṇa
jāto hy ātma-bhuvārthitaḥ


Drugi opet kažu da si se pojavio zato što te je Tvoj sin Brahmā molio da smanjiš breme napaćenoga svijeta preopterećena poput lađe na moru.

Śrīmad-Bhāgavatam 1.8.34


Brahmā je neposredni sin Svevišnjega Gospodina. Budući da nikada nije bio u maternici majke, poznat je kao ātma-bhū. Brahmā je zadužen za nastavak stvaranja u svemiru koji nije ništa drugo do sekundarna preslika koju Svemoćni stvara svojim moćima. U ovom svemiru postoji transcendentalni planet zvan Śvetadvīpa na kojem prebiva Kṣīrodaka-śāyī Viṣṇu, Svevišnji u vidu Paramātme. Kad god u svemiru dođe do nemira koje polubogovi ne mogu riješiti, oni se obraćaju Brahmājīju za pomoć, a kad ih ni on ne može riješiti, Brahmā se obraća Kṣīrodaka-śāyī Viṣṇuu te Ga moli da se inkarnira i riješi problem. Jedan takav problem nastao je za vrijeme vladavine Kaṁse i asura njegove vrste, čija su zlodjela preopteretila Zemlju. Moleći se s drugim polubogovima na obali oceana Kṣīrodake, Brahmājī je doznao da će se Kṛṣṇa pojaviti kao sin Vasudeve i Devakī. Zato neki ljudi kažu da se Gospodin pojavio zbog Brahmājījevih molitvi.


Kuntīdevī opisuje izjave različitih osoba o razlogu Kṛṣṇine pojave. Jedni kažu da se pojavio na Vasudevinu i Devakīnu molbu, a drugi drže da se pojavio na Brahminu molbu. Bhārāvatāraṇāyānye bhuvo nāva ivodadhau: „Neki kažu da se pojavio samo kako bi smanjio breme svijeta koji je bio preopterećen poput lađe na moru.“ Kad je svijet preopterećen, dolazi do rata, kuge, gladi, pošasti i sličnoga. To je zakon prirode.


Zemlja lebdi u svemiru među milijunima drugih planeta, od kojih svaki nosi goleme planine i oceane. U Bhagavad-gīti rečeno je da lebdi zato što u nju ulazi Kṛṣṇa (gām āviśya), a isto vrijedi za atom. Zemlja zacijelo nije lagana, naprotiv, vrlo je teška, ali lebdi zato što je u njoj Vrhovni Duh.


Sve postaje lagano zahvaljujući prisutnosti duha. Tijelo pluta na vodi sve dok je živo, ali čim duhovna duša ode, tijelo odmah tone. Sve dok je dijete živo, nosimo ga jednom rukom, dok je to s mrtvim djetetom teško. Sada smo teški, ali kad duhovno napredujemo, oslobodit ćemo se zapreka. Sada ne možemo letjeti, no duhovna je duša tako lagana da za tren, kad se oslobodi tijela, može otići na Vaikuṇṭhu, u duhovni svijet (tyaktvā dehaṁ punar janma naiti mām eti).


Zašto je, onda, svijet preopterećen? Zbog prisutnosti demona koji se protive posvećenom služenju. Kad majka Zemlja osjeti da joj je breme preteško, Kṛṣṇa dolazi kako bi je rasteretio. Preopterećeni je brod u vrlo opasnom položaju jer u svakom trenutku može potonuti. Kad je majka Zemlja bila jako uznemirena zbog preopterećenosti demonima (sīdantyā bhūri-bhāreṇa), prišla je Brahmi, glavnom živom biću u svemiru. Kad se javi potreba, vodeći pojedinci u svemiru obraćaju se Brahmi, koji se obraća Viṣṇuu i moli Ga da smanji breme. Tada se Viṣṇu ili Kṛṣṇa pojavljuju kao inkarnacije, kao što je rečeno u Bhagavad-gīti (4.7):

yadā yadā hi dharmasya
glānir bhavati bhārata
abhyutthānam adharmasya
tadātmānaṁ sṛjāmy aham


„O, Bharatin potomče, kad god i gdje god dođe do zanemarivanja religijskih načela i porasta bezbožnosti, Ja se pojavljujem.“


Kad vlada bezakonje i ima previše zločinaca, to preopterećuje i uznemiruje državu, pa državni službenici ne znaju što im je činiti. Slično tomu, kad je svijet preplave demoni i ateisti, nastaje breme koje zbunjuje polubogove, pobožne upravitelje svemira. Građanima koji se pridržavaju zakona nije teško upravljati, ali ako su ljudi zločinci, onda preopterećuju državno rukovodstvo. Slično stanje katkada poremeti ravnotežu kozmičkih zbivanja u materijalnom svijetu. I demoni i polubogovi uvijek postoje, ali kad demonske sile ojačaju, svijet je preopterećen. Tada polubogovi prilaze Brahmi za pomoć.


Brahmā je jedan od dvanaestorice autoriteta poznatih kao dvādaśa-mahājana. Svayambhūr nāradaḥ śambhuḥ kaumāraḥ kapilo maṇuḥ / prahlādo janako bhīṣmo balir vaiyāsakir vayam (Śrīmad-Bhāgavatam 6.3.20). Ako želimo primiti transcendentalno znanje, trebamo slijediti mahājane, velike autoritete. Vedski je nalog: tad-vijñānārthaṁ sa gurum evābhigacchet. Želimo li steći znanje o svemu, moramo prići guruu, vjerodostojnom autoritetu, duhovnom učitelju. Kṛṣṇa je prvobitni guru. Kao što je poučio Arjunu, tako je poučio i Brahmu, kao što stoji u Śrīmad-Bhāgavatamu (tene brahma hṛdā ya ādi-kavaye).


Śrīmad-Bhāgavatam opisuje prvobitni izvor kreacije i to treba biti pravi predmet našega istraživačkog rada. Što je prvobitni izvor stvaranja? Janmādy asya yataḥ: prvobitni izvor svega izvor je onoga što se naziva janma, sthiti i pralaya: stvaranje, održavanje i uništenje. Naše se tijelo rodi na određeni dan, traje nekoliko godina – deset, dvadeset, pedeset, ili koliko već, ovisno o tijelu – a potom skonča. Odakle tijelo potječe i kamo odlazi nakon što propadne? Postoje znanstveni zakoni pomoću kojih se objašnjava očuvanje energije. Što je izvor te energije? Izvor postoji (yato vā imāni bhūtāni jāyante) i opisan je u Śrīmad-Bhāgavatamu.


Taj izvor nije slijep. Nitkovi misle da je sve proizašlo ni iz čega. Ali kako? Nema dokaza da se takvo što inače zbiva, ali budale tvrde da jest tako i stoga su slijepi. Kakva je priroda prvobitnog izvora iz kojeg je sve nastalo, u kojemu sve jest i u koji će se sve povući? Bhāgavatam (1.1.1) kaže: janmādy asya yato ’nvayād itarataś cārtheṣv abhijñaḥ. Riječ abhijñaḥ otkriva nam da je izvor svega potpuno svjestan.


Riječ jña znači „znanje“, a abhi znači „određeno“. Naše znanje o tome odakle potječemo i kamo idemo nakon smrti manjkavo je, stoga nismo abhijña, vrhovno svjesni. Međutim, vrhovni izvor jest abhijña. Nije kamen niti ništavilo. Kako bi mogao biti? Sama kreacija dokaz je svjesnosti Svevišnjega. Svatko cijeni kozmičko očitovanje i njegovo besprijekorno djelovanje. Sunce i Mjesec pojavljuju se točno na vrijeme, ne odstupajući čak ni desettisućinku sekunde, a i godišnja se doba smjenjuju na isti način noseći sa sobom plodove i cvijeće. Cijelo kozmičko očitovanje djeluje na vrlo uredan, sustavan način. Ako ne postoji nekakav abhijña, neka iznimno razvijena inteligencija koja sve zna, kako je sve ovo nastalo? Neki kažu da se pojavilo ni iz čega. Koja besmislica! Može li takva kreacija nastati ni iz čega? Zar ta zamisao upućuje na zdravo rasuđivanje? Bhāgavatam to niječe.


Bhāgavatam nam kazuje da sve dolazi od osobe koja je abhijña, iznimno inteligentna i iskusna te da je taj izvorni inteligentni pojedinac poučio ādi-kavija, prvo stvoreno biće, Brahmu (tene brahma hṛdā ya ādi-kavaye). Brahmā, prvo stvoreno biće, ima prvobitan izvor s kojim je blisko povezan. Jasno je da znanje dobivamo od osobe koju vidimo pred sobom. No, kad se Brahmā rodio, bio je sam. Kako je onda primio znanje? To je objašnjeno u Bhāgavatamu: tene brahma hṛdā. Riječ hṛdā znači „kroz srce“. Svevišnji se, kao Paramātmā, nalazi u srcu svakoga živog bića, uključujući Brahmu. Iako je bio sam, Brahmā je primio znanje tako što mu ga je Svevišnji prenio iznutra. Riječ brahma označava vedsko znanje. Ono je, na opisani način, najprije preneseno Brahmi.


Vedsko je znanje dano svima jer je Kṛṣṇa u svačijem srcu (sarvasya cāhaṁ hṛdi sanniviṣṭaḥ), ali moramo biti dostojni primiti ga. Kṛṣṇa nam pomaže tako što nam daje znanje i iznutra, kao Nadduša (caitya-guru), i izvana, kao duhovni učitelj.


Brahmā prima vedsko znanje od Kṛṣṇe, a potom ga dijeli drugima, zato je mjerodavan. Postoje četiri sampradāye, četiri učenička slijeda, preko kojih se vedsko znanje širi: jedna potječe od Brahme, druga od Lakṣmī, treća od Śive, a četvrta od Kumāra. Trebamo prići Kṛṣṇinu vjerodostojnom predstavniku koji se pojavljuje u jednoj od tih sampradāya i tada ćemo steći pravo znanje. Utjelovljena Zemlja tako je pristupila Brahmi koji se pomolio Svevišnjoj Božanskoj Osobi: „Svijet je sada preopterećen demonima, zato Te molim da se pojaviš.“ Neki stoga kažu da se Gospodin pojavio na Brahminu molbu kako bi smanjio breme svijeta.


Kad se Kṛṣṇa pojavi, štiti bhakte i ubija demone. Zato u Svome obliku Nārāyaṇe ima četiri ruke. U dvjema rukama drži disk i buzdovan kojima ubija demone, a u preostalim dvjema školjku i lotos kojima blagoslivlja i štiti bhakte. Gospodin kaže: kaunteya pratijānīhi na me bhaktaḥ pranaśyati. Kṛṣṇa puhanjem u Svoju školjku govori: „Ništa ne može uništiti Moga bhaktu“, a lotosom dijeli blagoslove. Lotos, koji se katkad pojavljuje i u Lakṣmīnoj ruci, simbol je blagoslova.


Neki znaju reći da se Kṛṣṇa pojavio zbog ovoga ili onoga, no pravi je zaključak da dolazi radi vlastitog zadovoljstva, ne zato što ga primoraju kakvi drugi razlozi. Naše rođenje određuje karma koju imamo, ali Kṛṣṇa, koji je posve neovisan, ne dolazi niti zbog čijeg zahtjeva niti zbog karme. Naprotiv, On dolazi po vlastitoj slobodnoj volji (ātma-māyayā). Kṛṣṇina izvanjska, materijalna energija primorava nas da se rodimo, ali Kṛṣṇom ne upravlja ni Māyā, energija, ni netko drugi. On se ne rađa u takvim uvjetima. Ako Kṛṣṇa upravlja Māyom, iluzornom energijom, može li ona upravljati Njime? Onoga tko misli da Māyā upravlja Kṛṣṇom kao nama, Bhagavad-gīta opisuje kao mūḍhu, budalu (avajānanti māṁ mūḍhā mānuṣīṁ tanum āśritam).


Kṛṣṇa je izvorni Nārāyaṇa, prvobitni izvor svekolikoga kozmičkog očitovanja. Brahmā, prvo živo biće koje se rodilo odmah po stvaranju, neposredni je sin Nārāyaṇe, koji je, kao Garbhodaka-śāyī Viṣṇu, prvi ušao u materijalni svemir. Materija ne može stvarati bez dodira duha. Oni koji traže izvorni uzrok materijalne kreacije trebaju znati da do stvaranja dolazi u prisustvu duhovne duše. Materija ne stvara dušu već duhovna duša pokreće materiju.


Prema budističkoj teoriji, životna sila, životna energija koju svi imamo, nastaje u materijalnim uvjetima. Cijeli je suvremeni svijet pod utjecajem te budističke filozofije. Istina je, međutim, da se materija razvija zbog prisutnosti životne sile. To je lako shvatiti. Dijete po rođenju raste, a njegovo se tijelo razvija, no ako je mrtvorođeno, ako duhovna duša nije prisutna, tijelo se neće razvijati. Zato je duh temelj razvoja materije, a ne obrnuto. Zašto mrtvorođenče ne raste? Zato što nema duha. Stablo raste sve dok je u njemu život. Ako posijemo malu sjemenku banjana u plodno tlo i zalijevamo je vodom, rast će zbog prisutnosti duhovne duše. Kad bismo tu sjemenku ispržili i potom je posijali, ne bi izrasla jer duhovne duše ne bi bilo.


Materija raste i razvija se zbog prisutnosti duhovne duše, a to načelo vrijedi od početka stvaranja. U to je vrijeme Vrhovni Duh ušao u svemir, a Brahmā, prvo živo biće, rodio se na lotosu koji je izrastao iz Viṣṇuova transcendentalnog trbuha. Prihvatimo li da je lotos na kojem je rođen Brahmā materijalan, trebamo istodobno shvatiti da je izrastao iz duha, zato je duh temelj stvaranja.


Lotos na kojemu se rodio Brahmā izrastao je iz Viṣṇuova pupka, stoga je Gospodin Viṣṇu poznat kao Padmanābha. Brahmā je poznat kao ātma-bhū jer ga je njegov otac, Nārāyaṇa, Viṣṇu, izravno začeo ne dodirujući majku Lakṣmījī. Lakṣmījī je bila uz Nārāyaṇu i služila Ga je, ali Gospodin je ipak bez dodira s njom začeo Brahmu. To je Njegova svemoć. Kad mi želimo začeti dijete, potrebna nam je žena jer sami to ne možemo. Kṛṣṇa, Gospodin Viṣṇu, stvorio je Brahmu bez pomoći Svoje supruge Lakṣmī, iako je ona bila prisutna, jer On ni o čemu ne ovisi. Onaj tko budalasto smatra da je Nārāyaṇa poput drugih živih bića treba iz ovoga izvući pouku.


Vedski nam spisi zabranjuju da ostala živa bića smatramo jednakima Nārāyaṇi.

yas tu nārāyaṇaṁ devaṁ
brahma-rudrādi-daivataiḥ
samatvenaiva vīkṣeta
sa pāṣaṇḍī bhaved dhruvam


Netko je izmislio izraz daridra-nārāyaṇa kako bi dokazao da je Nārāyaṇa osiromašio te da je prosjak koji mi dođe na vrata prositi također Nārāyaṇa. Prema vedskim spisima ta izjava nije vjerodostojna. Nārāyaṇa je gospodar Lakṣmī, božice sreće, pa samo budale misle da je nekako osiromašio. Nitkovi kažu da su Nārāyaṇa, Brahmā, Śiva, svi polubogovi, vi, ja i svi ostali na istoj razini. To je besmislica. Nārāyaṇa je asamaurdhva. To znači da Mu nitko ne nije ravan niti je od Njega veći. Kṛṣṇa osobno, kao izvorni Nārāyaṇa, kaže u Bhagavad-gīti: mattaḥ parataraṁ nānyat: „Nitko nije viši od Mene.“ Nitko Mu nije ni ravan. Riječ asama znači da Mu nitko nije ravan, dok anūrdhva znači da nitko nije veći od Njega. To je Gospodinov položaj.


Nārāyaṇa nije obično živo biće. On je sam Bog i svaki dio Njegova transcendentalnog tijela obdaren je moćima svih osjetila. Obično živo biće začinje svoje dijete spolnim odnosom te osim toga načina, koji je za njega predodređen, ne može drukčije začeti dijete. No, Nārāyaṇa je svemoćan, pa može začeti dijete iz pupka. Svaki dio Njegova tijela ima svu moć, kao što objašnjava Brahma-saṁhitā (5.32): aṅgāni yasya sakalendriya-vṛtti-manti. Na primjer, mi svojim očima gledamo, ali Kṛṣṇa Svojima može i jesti! Budalasti će nitkovi reći: „Nudite Kṛṣṇi hranu, ali što je pojeo? Sve je još uvijek tu. Ništa nije pojeo.“ Ti ljudi ne znaju da Kṛṣṇa jede pogledom jer svakim dijelom Svoga transcendentalnog tijela može raditi sve. Kad je jedan perač u Mathuri odbio Kṛṣṇi dati odjeću, Gospodin je pokazao Svoju transcendentalnu moć odrubivši mu glavu rukom. Kako je to moguće? Moguće je jer je Gospodin svemoćan.

Gospodin je potpun i svojim raznim moćima neovisno djeluje kako god poželi. To je objašnjeno na početku Śrīmad-Bhāgavatama riječima abhijñaḥ sva-rāṭ. Riječ sva-rāṭ otkriva nam da je On samodovoljan, neovisan o bilo kome. To je svojstvo Boga. Danas postoje mnoge samozvane inkarnacije Boga, ali čim ih zaboli zub, odmah kažu: „Jao, doktore, pomozite. Spasite me!“ Ako ste Bog, sami se spasite. Zašto idete liječniku? Takvi su ljudi nitkovi koji otežavaju širenje svjesnosti Kṛṣṇe. Cijeli je svijet preopterećen sličnim nitkovima i demonima, zato ih, po volji Svevišnjega, očekuje atomska bomba.

« Previous Next »