21

Kuntīdevī je potpuno svjesna da Pāṇḍave opstaju samo zahvaljujući Śrī Kṛṣṇi. Nedvojbeno ih krase titule, ugledni su, predvođeni velikim kraljem Yudhiṣṭhirom, oličenjem ćudoređa, a Yadui su zacijelo veliki saveznici, ali bez Śrī Kṛṣṇina vodstva svi su beznačajni, kao što su osjetila beskorisna bez svijesti koja ih vodi. Nitko ne bi trebao biti ponosan na prestiž, moć i slavu ako ga ne vodi Gospodinova milost. Živa su bića uvijek ovisna, a krajnji je predmet njihove ovisnosti sam Gospodin. Njegovanjem svjetovnoga znanja možemo izumiti razne vrste materijalnih sredstava za smanjivanje nevolja, ali bez Gospodinova vodstva, svi takvi izumi završavaju neuspjehom, bez obzira na to koliko su snažni i čvrsti.

Čim netko ugledan umre, njegovo ime i tijelo postaju nevažni iako je prije bio glasovit znanstvenik, političar ili filozof. Naše ime, lik i djelatnosti slavni su za života, ali čim život okonča, tijelo postaje samo grumen materije. Dok je utjecajan čovjek živ, ima mnogo čuvara i nitko mu ne smije prići niti ga dotaknuti, ali čim umre i leži na tlu, možemo ga udariti u lice a da gotovo nitko ne obrati pozornost na to. Nakon što duša ode, tijelo ugledna čovjeka nema vrijednost. Što je duša? Ona je Kṛṣṇina energija, Njegov sastavni djelić. Kad se energija povuče, odnosno, kad Kṛṣṇe više nema, tijelo postaje nevažno.

Nema razlike između Kṛṣṇe i Njegove energije (śakti-śaktimator abhedaḥ). Sunce je, primjerice, energetik, a njegova je svjetlost energija. Sve dok ima svjetlosti, ima i Sunca, a kad ne bi bilo Sunca, ne bi bilo ni njegove energije. Nužni su i energija i energetik. Iako filozofi māyāvādīji ne uvažavaju energetika, već samo neosobnu energiju, mi moramo uvažiti oboje.

Dok energija djeluje, energetik se drži podalje, kao što se svjetlost širi posvuda dok je samo Sunce udaljeno. Slično tomu, energija djeluje u čitavom kozmičkom očitovanju koje se sastoji od zemlje, vode, vatre, zraka, etera, uma, inteligencije i lažnoga ega. Tih osam materijalnih elemenata odvojene su materijalne energije (me bhinnā prakṛtir aṣṭadhā), a nama je jasno da iza njih mora postojati energetski izvor. Primjerice, koristimo se električnom energijom, ali iza nje postoji trafostanica i inženjer. Nitkovi to ne razumiju. Vide koliko je moćno kozmičko očitovanje, ali ne shvaćaju da iza moći stoji tvorac, njezin izvor. Zato Kṛṣṇa dolazi i kaže: „Ja sam tvorac energije. Ja sam iza nje.“

Kṛṣṇa dolazi osobno jer Ga naše oči ne vide niti Ga mi shvaćamo. Kad razmišljamo o Božjem liku, pretpostavljamo da je Bog vjerojatno starac jer je stvarao prije mnogo milijuna godina. Međutim, On se osobno pojavljuje tako da možemo vidjeti kakav On ustvari jest. Toliko je ljubazan. Gospodin kaže u Bhagavad-gīti (4.7):

„Kad god i gdje god se religijska načela zanemare, a bezbožnost poraste, o, Bharatin potomče, Ja se pojavljujem.“

Bog osobno dolazi u ovaj svijet te za sobom ostavlja upute, poput onih u Bhagavad-gīti, kao i Svoje bhakte koji znaju objasniti tko je Bog, ali mi smo toliko tvrdoglavi da Ga ne prihvaćamo. To je ludost. Oni koji ne prihvaćaju Boga u Bhagavad-gīti se nazivaju mūḍhāḥ: nitkovi i budale.

Bog postoji, kao i Njegova energija, pa ako već ne vidimo Boga, barem vidimo Njegovu energiju. Iako ne vidimo elektranu i inženjera koji u njoj stvara energiju, na razne se načine služimo strujom pa se trebamo mudro upitati odakle nam. To je razboritost. Ako se raspitamo, pronaći ćemo, prije ili poslije, i samu elektranu. Isto tako, nastavimo li istraživati pitajući se tko upravlja elektranom, otkrit ćemo da je to ljudsko biće. Iako su struja i elektrana neosobne, čovjek koji stoji iza svega toga uvijek je osoba. Slično tomu, i Bog je osoba. To je logičan zaključak. Kako bi mogao biti neosoban? Ono što je neosobno nema inteligenciju. Izumili smo puno čudesnih strojeva, ali oni nisu inteligentni. Inteligencija pripada onom tko svime upravlja. Zato Kṛṣṇa kaže: mayādhyakṣeṇa prakṛtiḥ sūyate sa-carācaram. „Dok promatrate energiju koju očituju uzroci i posljedice čudesna djelovanja materijalnoga kozmičkog očitovanja nemojte misliti da ti uzroci i posljedice djeluju neovisno. Ne, ne djeluju neovisno. Ja sam iza njih.“

Kṛṣṇa dalje kaže:

„Svojim neočitovanim oblikom prožimam čitav svemir. Sva su bića u Meni, ali Ja nisam u njima.“ (Bhagavad-gītā 9.4) Ono što je avyakta, neočitovano, također ima mūrti, oblik. Nebo je, primjerice, avyakta, neočitovano, ali ima oblik, okrugli oblik svemira. Odemo li do oceana, i ondje ćemo naći oblik, nešto poput velikoga kruga. Ništa ne postoji bez oblika. Sve ima oblik, čak i ono što je naizgled neosobno.

Zato je glupo misliti da je sve nula ili neosobno. Iza neosobnoga vida i navodne praznine nalazi se vrhovni oblik: Kṛṣṇa. Īśvaraḥ paramaḥ kṛṣṇaḥ sac-cid-ānanda-vigrahaḥ. Riječ īśvara znači „upravitelj“. Priroda ne upravlja sama sobom; to čini Kṛṣṇa. Icchānurūpam api yasya ceṣṭate sā. U Brahma-saṁhiti (5.44) rečeno je da prakṛti, Durgā, božanstvo materijalne prirode, djeluje po nalogu Govinde, Kṛṣṇe. Kako djeluje? Poput sjene. Ispod naše ruke postoji sjena i kako se kreće ruka, tako se kreće i sjena. Iza svega očitovanoga postoji pokret. Katkad navodim primjer pokretanja velikih vagona na željezničkoj pruzi. Lokomotiva se pokreće i gura jedan vagon koji potom gura drugi, a on to čini sljedećem i tako dalje. Slično tomu, tko je pokrenuo kozmičko očitovanje? Kṛṣṇa je taj izvorni pokretač.

Kuntīdevi ovdje kaže: „Mi, Pāṇḍave, postali smo slavni. Ljudi kažu da smo vrlo ugledni. Zašto? Zato što si Ti naš prijatelj.“ Kṛṣṇa je bio prijatelj Pāṇḍavama, a prije svega Arjuni, pa je Arjuna bio velik i odvažan ratnik. No Kuntīdevī je znala: „Ljudi kažu: ‚O, Pāṇḍave su tako veliki ratnici i junaci‘, ali koliko vrijede moji sinovi, Pāṇḍave?“ Dinastija Yadu bila je glasovita jer se u njoj rodio Kṛṣṇa, no Kuntīdevī kaže: ke vayam? „Tko smo mi? Koliko vrijedimo?“ Ke vayaṁ nāma-rūpābhyām: „Cijenjeni smo i imamo lijepu vanjštinu, ali bez Tebe, sve je beskorisno. Ništa ne vrijedi.“

Ljudi to ne shvaćaju. Jako su ponosni na lijepo tijelo i lijepo ime. Oni misle: „Ja sam Amerikanac“, „Ja sam Indijac“, „Ja sam Nijemac“ i tomu slično, ali čemu sve to? To su samo lažni nazivi i lažni oblici bez vrijednosti.

Oduzmemo li Kṛṣṇu, sve je nula. To je činjenica, ali ljudi to ne shvaćaju jer su pravi nitkovi. Međutim, tko to može poreći? Američko ili indijsko tijelo može krasiti dobar ugled, ali ako nema svjesnosti, koliko vrijedi? Ništa. Zato je rečeno:

„Za onoga tko posvećeno ne služi Kṛṣṇu rođenje u slavnoj obitelji ili narodu, poznavanje razotkrivenih spisa, podvrgavanje askezi i pokorama te pjevanje vedskih mantri nalikuju na ukrase na mrtvom tijelu. Takvi ukrasi ne služe ničemu doli izmišljenim zadovoljstvima običnih ljudi.“ (Hari-bhakti-sudhodaya 3.11)

Svi imamo svjesnost, ali što je ona? Ona je svjesnost Kṛṣṇe. Zaboravili smo Kṛṣṇu, pa kažemo samo svjesnost, ali prava svjesnost znači svjesnost Kṛṣṇe jer bez Kṛṣṇe nema svjesnosti. Kako bi bez Sunca bilo Sunčeve svjetlosti? Zato kažemo Sunčeva svjetlost, a ne samo svjetlost. Slično tomu, svjesnost znači svjesnost Kṛṣṇe. Da bi se to shvatilo, potrebno je malo inteligencije, a bhakte poput Kuntī imaju tu inteligenciju i razumijevanje. Zato Kuntī kaže: „Pāṇḍave i Yadui vrlo su ugledni, no koliko zbilja vrijedimo?“

Kṛṣṇa se oprašta od njih, stoga Kuntī jadikuje: „Otići ćeš i nećemo Te vidjeti. Koliko će onda vrijediti naše ime i ugled?“ Bhavato ’darśanaṁ yarhi hṛṣīkāṇām iveśituḥ. Ona navodi usporedbu da će bez Kṛṣṇe biti poput osjetila bez života. U materijalnom svijetu želimo uživati u osjetilima, ali bez Kṛṣṇe ili bez svjesnosti Kṛṣṇe to ne ide. Čak i kad imamo snažne ruke i noge, bez svjesnosti – bez svjesnosti Kṛṣṇe – uopće ih ne možemo koristiti. Inteligentan čovjek stoga zna da bez Kṛṣṇe osjetila nemaju vrijednosti te postaje bhakta. Pravilno zaključuje da mu je dužnost osjetilima, sve dok su aktivna, služiti Kṛṣṇu jer su osjetila i Kṛṣṇa međusobno usko povezani. To je bhakti.

Evo jednoga primjera koji često navodim. Pretpostavimo da na nekom skupu nađemo novčanicu od stotinu dolara koja je nekomu ispala iz džepa. Uzmemo li je i stavimo u svoj džep, lopovi smo jer nam taj novac ne pripada. To se naziva bhoga, lažno uživanje. Netko drugi može pomisliti: „Zašto da diram taj novac? Pripada nekom drugom. Neka tu ostane. Nemam ništa s tim.“ To se naziva tyāga, odricanje. Iako je novčanica od stotinu dolara ista, jedan je pokušava iskoristiti za svoje uživanje, a drugi je se pokušava odreći. Obojica su budale: i bhogī i tyāgī.

Bhogīji su karmīji, oni koji naporno rade ne bi li iskoristili bogatstva materijalne prirode, poput znanstvenika koji se bave istraživanjima kako bi poduprli takvo iskorištavanje. Oni ustvari žele krasti. S druge strane, tyāgīji, oni koji su nesposobni za to, imaju filozofiju kiseloga grožđa: „Ah, te su stvari beskorisne. Ne trebaju mi.“ Naravno, ljudi su uglavnom bhogīji, sve pokušavaju iskoristiti da ugode osjetilima. No, postoje i oni kojima to nije pošlo za rukom, pa kažu: „Ne, ne, ne trebaju nam te stvari.“

Vratimo se našem primjeru. Najispravnije djeluje onaj tko novčanicu od stotinu dolara nađe i kaže: „Netko je izgubio ovu novčanicu. Pronaći ću njezina vlasnika.“ Vrativši novac, pravilno je postupio. Beskoristan je i onaj tko novčanicu uzme za sebe i onaj tko je ostavi gdje ju je našao. Slično tomu, i bhogī i tyagī beskorisni su. Međutim, bhakta, posvećenik, zna da sve pripada Kṛṣṇi i da Mu se zato sve treba ponuditi. To je pravo služenje.

Sve pripada Kṛṣṇi. Što je tijelo? Ono je spoj materijalnih elemenata (zemlje, vode, vatre, zraka, etera) i suptilnih, psiholoških elemenata (uma, inteligencije i lažnoga ega). Kṛṣṇa tvrdi: „Osam navedenih elemenata Moje su odvojene energije.“ Kako su onda tijelo i um naši? Premda tvrdim da je tijelo moje, ne znam čak ni kako djeluje. Stanar će platiti najamninu za stan, useliti i koristiti se pogodnostima, ali ne mora znati kako radi grijanje ili vodovod. Slično tomu, iako ne znamo potankosti o njegovu djelovanju, koristimo se ovim tijelom koje zapravo ne pripada nama, već Kṛṣṇi. To je činjenica. Tijelo se sastoji od osjetila i uma, stoga i oni pripadaju Kṛṣṇi.

Ja sam duhovna duša, ali sam dobio priliku da se koristim određenom vrstom materijalnoga tijela. Kṛṣṇa mi ga je ljubazno dao jer sam ga želio. Ye yathā māṁ prapadyante tāṁs tathaiva bhajāmy aham. Ako želimo tijelo kralja, Kṛṣṇa će nam ga dati. Držimo li se propisane metode, dobit ćemo tijelo kralja. Kada netko želi tijelo svinje kako bi mogao jesti izmet, Kṛṣṇa će mu i to dati. U ljudskom obliku života trebamo shvatiti: „Ako sve pripada Kṛṣṇi, zašto želim zadovoljiti tijelo koje je prividno moje? Sad kad ga imam, služit ću Kṛṣṇu.“ To je inteligencija, to je bhakti.

Hṛṣīkeṇa hṛṣīkeśa-sevanaṁ bhaktir ucyate: bhakti znači hṛṣīkama, osjetilima, služiti Hṛṣikeśu, gospodara osjetila (tvayā hṛṣīkeśena hṛdi sthitasya yathā karomi). Zaboravljajući da sve pripada Kṛṣṇi, želio sam ugoditi osjetilima te dobio ovo tijelo koje to omogućuje. Međutim, osjetila nemaju nikakvu vrijednost bez Kṛṣṇe i zato je prirodan zaključak da pripadaju Njemu. Kad već imamo osjetila, zašto ih ne bismo koristili za Kṛṣṇino zadovoljstvo? To je bhakti.