STIH 31
na ca śreyo ’nupaśyāmi
hatvā sva-janam āhave
na kāṅkṣe vijayaṁ kṛṣṇa
na ca rājyaṁ sukhāni ca
na – niti; ca – također; śreyaḥ – dobro; anupaśyāmi – predviđam; hatvā – ubijajući; sva-janam – vlastite rođake; āhave – u bici; na – niti; kāṅkṣe – želim; vijayam – pobjedu; kṛṣṇa – o Kṛṣṇa; na – niti; ca – također; rājyam – kraljevstvo; sukhāni – takvu sreću; ca – također.
Ne vidim kakvo dobro može proisteći iz ubijanja mojih rođaka u ovoj bici, niti mogu, dragi moj Kṛṣṇa, željeti nakon toga bilo kakvu pobjedu, kraljevstvo ili sreću.
SMISAO: Ne znajući da njihov samointeres leži u Viṣṇuu (ili Kṛṣṇi), uvjetovane duše osjećaju privlačnost prema tjelesnim odnosima, nadajući se da će u njima naći sreću. U takvu slijepu shvaćanju života zaboravljaju čak i uzroke materijalne sreće. Arjuna je, izgleda, zaboravio čak i ćudoredna pravila kṣatriya. Rečeno je da moćno, blistavo Sunce mogu dostići dvije vrste ljudi: kṣatriya koji umre na bojnom polju postupajući po naredbi samoga Kṛṣṇe i osoba u redu odricanja, apsolutno odana duhovnoj kulturi. Arjuna ne želi ubiti čak ni svoje neprijatelje, a kamoli svoje rođake. On misli da neće biti sretan u životu ako ubije svoje rođake i zato se ne želi boriti, kao što osoba koja ne osjeća glad ne voli kuhati. Sada je odlučio otići u šumu i razočaran živjeti na osami. Kao kṣatriyi, potrebno mu je kraljevstvo za uzdržavanje, jer se kṣatriye ne mogu baviti ni jednim drugim zanimanjem, ali Arjuna nije imao kraljevstvo. Njegova jedina prilika za stjecanje kraljevstva leži u borbi protiv njegovih rođaka i braće te ponovnu osvajanju kraljevstva koje je naslijedio od svoga oca, što nije želio učiniti. Stoga je bio spreman da ode u šumu i razočaran vodi samotan život.