STIH 1
arjuna uvāca
mad-anugrahāya paramaṁ
guhyam adhyātma-saṁjñitam
yat tvayoktaṁ vacas tena
moho ’yaṁ vigato mama
arjunaḥ uvāca – Arjuna reče; mat-anugrahāya – samo da bi mi iskazao milost; paramam – vrhunski; guhyam – povjerljivu temu; adhyātma – duhovnu; saṁjñitam – u pogledu; yat – toga; tvayā – što si; uktam – rekao; vacaḥ – riječima; tena – tim; mohaḥ – iluzija; ayam – ova; vigataḥ – raspršena; mama – moja.
Arjuna reče: Slušajući Te kako milostivo govoriš o ovim najpovjerljivijim duhovnim temama, moja je iluzija nestala.
SMISAO: U ovom se poglavlju razotkriva da je Kṛṣṇa uzrok svih uzroka. On je uzrok čak i Mahā-Viṣṇua, izvora materijalnih svemira. Kṛṣṇa nije inkarnacija; On je izvor svih inkarnacija. To je bilo u potpunosti objašnjeno u desetom poglavlju.
Što se tiče Arjune, on kaže da je njegova iluzija nestala. To znači da više ne smatra Kṛṣṇu običnim ljudskim bićem, svojim prijateljem, već izvorom svega. Arjuna je prosvijetljen i vrlo radostan što ima takva prijatelja kao što je Kṛṣṇa. No premda Ga prihvaća kao izvor svega, misli da Ga drugi možda neće tako prihvatiti. Zato, želeći svima pokazati Kṛṣṇinu božansku prirodu, u ovom poglavlju moli Kṛṣṇu da pokaže Svoj kozmički oblik. Onaj tko ugleda Kṛṣṇin kozmički oblik osjeća kao Arjuna strah, ali Kṛṣṇa je tako ljubazan da je nakon pokazivanja Svoga kozmičkog oblika ponovno poprimio Svoj izvorni oblik. Arjuna se slaže s onim što je Kṛṣṇa nekoliko puta rekao: Kṛṣṇa mu govori samo za njegovo dobro. Tako priznaje da je sve Kṛṣṇina milost. Sada je uvjeren da je Kṛṣṇa uzrok svih uzroka i da prebiva u srcu svih živih bića kao Nad-duša.