STIH 54

SMISAO: Kṛṣṇa se može shvatiti samo procesom nepomućena predanog služenja. On to otvoreno objašnjava u ovom stihu kako bi neovlaštenim tumačima, koji pokušavaju razumjeti Bhagavad-gītu spekulativnim procesom, dao do znanja da samo gube vrijeme. Nitko ne može shvatiti tko je Kṛṣṇa ili kako se pojavio kao sin Svojih roditelja u četverorukom obliku i odmah poprimio dvoruki oblik. Te je stvari vrlo teško shvatiti proučavanjem Veda ili filozofskom spekulacijom. Zato je ovdje jasno rečeno da Ga nitko ne može vidjeti niti u to proniknuti. Međutim, vrlo iskusni studenti vedske književnosti mogu mnogo toga saznati o Njemu iz vedske književnosti. Postoji mnogo pravila i propisa i ako netko želi shvatiti Kṛṣṇu, mora slijediti načela propisana u vjerodostojnim spisima. Može vršiti pokore u skladu s tim načelima. Na primjer, može se podvrći ozbiljnoj pokori posteći na Janmāṣṭamī, dan Kṛṣṇine pojave, i na dva Ekādaśīja u mjesecu (jedanaesti dan nakon mladog mjeseca i jedanaesti dan nakon punog mjeseca). Što se tiče milostinje, ona se treba davati Kṛṣṇinim bhaktama koji Ga predano služe propovijedajući Kṛṣṇinu filozofiju, ili svjesnost Kṛṣṇe, po čitavu svijetu. Svjesnost je Kṛṣṇe blagoslov za čovječanstvo. Rūpa Gosvāmī cijenio je Gospodina Caitanyu kao najvelikodušniju milosrdnu osobu, jer je besplatno dijelio ljubav prema Kṛṣṇi, koju je vrlo teško dostići. Tako, ako netko dio svoga novca da osobama koje šire svjesnost Kṛṣṇe, ta milostinja dana za širenje svjesnosti Kṛṣṇe najveća je milostinja na svijetu. Ako netko obožava Gospodina u skladu s hramskim propisima (u hramovima u Indiji uvijek se nalazi neki kip, obično Viṣṇua ili Kṛṣṇe), pruža mu se prilika da napreduje obožavajući i odajući poštovanje Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Za početnike u predanom služenju Gospodina, hramsko je obožavanje veoma bitno. To je potvrđeno u vedskoj književnosti (Śvetāśvatara Upaniṣada 6.23):

Onaj tko je nepokolebljivo predan Svevišnjem Gospodinu i duhovnom učitelju, pod čijim vodstvom djeluje, može otkrivenjem vidjeti Svevišnju Božansku Osobu. Kṛṣṇa se ne može shvatiti umnom spekulacijom. Onaj tko se ne obrazuje pod vodstvom vjerodostojnog duhovnog učitelja ne može čak ni početi shvaćati Kṛṣṇu. Ovdje je posebno upotrijebljena riječ tu kako bi se reklo da se nijedan drugi proces ne može prihvatiti ili preporučiti za razumijevanje Kṛṣṇe niti može dovesti do uspjeha.

Kṛṣṇini osobni oblici s dvije i četiri ruke potpuno se razlikuju od privremena kozmičkog oblika pokazanog Arjuni. Nārāyaṇin četveroruki oblik i Kṛṣṇin dvoruki oblik vječni su i transcendentalni, dok je kozmički oblik, pokazan Arjuni, privremen. Sama riječ sudurdarśam, koja znači „teško vidljiv", pokazuje da nitko nije vidio taj kozmički oblik. Također pokazuje da nije bilo potrebno pokazivati ga bhaktama. Kṛṣṇa je na molbu Arjune pokazao taj oblik kako bi ljudi u budućnosti, kada se netko predstavi kao inkarnacija Boga, mogli zahtijevati da pokaže svoj kozmički oblik.

Riječ na, upotrijebljena više puta u prethodnom stihu, kazuje da osoba ne bi trebala biti vrlo ponosna na akademsko poznavanje vedske književnosti. Mora se posvetiti predanom služenju Kṛṣṇe. Samo onda može pokušati tumačiti Bhagavad-gītu.

Nakon što je pokazao Svoj kozmički oblik, Kṛṣṇa je poprimio četveroruki oblik Nārāyaṇe i zatim Svoj vlastiti prirodni oblik s dvije ruke. To pokazuje da su svi četveroruki oblici, kao i drugi oblici spomenuti u vedskoj književnosti, emanacije izvornog Kṛṣṇe s dvije ruke. On je podrijetlo svih emanacija. Kṛṣṇa se razlikuje čak i od tih oblika, a da ne govorimo o impersonalističkom shvaćanju. Što se tiče Kṛṣṇina četverorukog oblika, jasno je rečeno da je čak i Kṛṣṇi najsličniji četveroruki oblik (poznat kao Mahā-Viṣṇu, koji leži na kozmičkom oceanu i izdiše i udiše bezbroj svemira) ekspanzija Svevišnjega Gospodina. U Brahma-saṁhiti (5.48) rečeno je:

„Mahā-Viṣṇu, u koga svi bezbrojni svemiri ulaze i iz koga ponovno izlaze jednostavno zahvaljujući Njegovu disanju, potpuna je ekspanzija Kṛṣṇe. Stoga obožavam Govindu, Kṛṣṇu, uzrok svih uzroka." Zato trebamo odlučno obožavati osobni oblik Kṛṣṇe kao Svevišnje Božanske Osobe, koja je vječno blažena i puna znanja. On je izvor svih oblika Viṣṇua, svih inkarnacija i prvobitna Vrhovna Osoba, kao što je potvrđeno u Bhagavad-gīti.

U vedskoj književnosti (Gopāla-tāpanī Upaniṣada 1.1) nalazimo sljedeću izjavu:

„Odajem svoje ponizno poštovanje Kṛṣṇi, koji ima transcendentalni oblik blaženstva, vječnosti i znanja. Odajem svoje poštovanje Njemu, jer shvatiti Njega znači shvatiti Vede. On je stoga vrhovni duhovni učitelj." Potom je rečeno – kṛṣṇo vai paramaṁ daivatam: „Kṛṣṇa je Svevišnja Božanska Osoba." (Gopāla-tāpanī 1.3) Eko vaśī sarva-gaḥ kṛṣṇa īḍyaḥ: „Taj je jedan Kṛṣṇa Svevišnja Božanska Osoba i vrijedan je obožavanja." Eko 'pi san bahudhā yo 'vabhāti: „Kṛṣṇa je jedan, ali se pojavljuje u bezbroj oblika i inkarnacija." (Gopāla-tāpanī 1.21)

U Brahma-saṁhiti (5.1) rečeno je:

„Kṛṣṇa je Svevišnja Božanska Osoba, a Njegovo je tijelo vječno, puno znanja i blaženstva. On nema početka, jer je početak svega i uzrok svih uzroka."

Na drugom je mjestu također rečeno – yatrāvatīrṇaṁ kṛṣṇākhyaṁ paraṁ brahma narākṛti: „Vrhovna Apsolutna Istina je osoba. Zove se Kṛṣṇa i katkada silazi na Zemlju." U Śrīmad-Bhāgavatamu nalazimo Kṛṣṇino ime na popisu različitih inkarnacija Svevišnje Božanske Osobe, ali je rečeno da Kṛṣṇa nije inkarnacija Boga, već sama izvorna Svevišnja Božanska Osoba (ete cāṁśa-kalāḥ puṁsaḥ kṛṣṇas tu bhagavān svayam).

U Bhagavad-gīti Gospodin kaže – mattaḥ parataraṁ nānyat: „Ništa nije više od Mog oblika Božanske Osobe, Kṛṣṇe." Na drugom mjestu u Bhagavad-gīti kaže – aham ādir hi devānām: „Ja sam podrijetlo svih polubogova." Nakon što je shvatio Bhagavad-gītu od Kṛṣṇe, Arjuna to potvrđuje – paraṁ brahma paraṁ dhāma pavitraṁ paramaṁ bhavān: „Sada potpuno shvaćam da si Svevišnja Božanska Osoba, Apsolutna Istina i utočište svega." Prema tome, kozmički oblik koji je Kṛṣṇa pokazao Arjuni nije izvorni oblik Boga. Izvorni je oblik, oblik Kṛṣṇe. Kozmički oblik, s tisućama glava i ruku, očituje se samo da bi privukao pozornost onih koji nemaju ljubav prema Bogu. To nije izvorni oblik Boga.

Kozmički oblik ne privlači čiste bhakte, koji razmjenjuju ljubav s Gospodinom u različitim transcendentalnim odnosima. Vrhovni Bog razmjenjuje ljubav u Svom izvornom obliku Kṛṣṇe. Zato Arjuni, koji je s Kṛṣṇom prisno povezan prijateljstvom, oblik kozmičkog očitovanja nije pružio zadovoljstvo, već ga je uplašio. Kṛṣṇin stalni pratilac Arjuna morao je imati transcendentalne oči; nije bio običan čovjek. Zato nije bio očaran kozmičkim oblikom. Taj oblik može izgledati čudesno onima koji se plodonosnim djelovanjem nastoje uzdignuti na viši položaj, ali osobama koje predano služe najdraži je Kṛṣṇin dvoruki oblik.