STIH 55

SMISAO: Kao što sam Svevišnji kaže, onaj tko želi prići najvišoj Božanskoj Osobi na planetu Kṛṣṇaloki na duhovnom nebu i prisno se družiti s Vrhovnom Osobom Kṛṣṇom, mora prihvatiti ovu formulu. Zato se smatra da je ovaj stih bit Bhagavad-gīte. Bhagavad-gītā je namijenjena uvjetovanim dušama koje u materijalnom svijetu nastoje gospodariti materijalnom prirodom i koje ne znaju za pravi, duhovni život. Ona pokazuje čovjeku kako može shvatiti svoje duhovno postojanje i svoj vječni odnos s vrhovnom duhovnom osobnošću i poučava ga kako se može vratiti kući, Bogu. U ovom je stihu jasno objašnjen proces kojim može postići uspjeh u svojoj duhovnoj djelatnosti: predano služenje.

Što se tiče rada, čovjek treba svu svoju energiju iskoristiti za djelovanje u svjesnosti Kṛṣṇe. U Bhakti-rasāmṛta-sindhuu (2.255) rečeno je:

Čovjek ne bi trebao raditi ništa što nije povezano s Kṛṣṇom. To se naziva kṛṣṇa-karma. Može se baviti bilo čim, ali ne smije biti vezan za rezultate svoga rada; rezultate treba posvetiti samo Njemu. Na primjer, netko se može baviti trgovinom, ali da bi preobrazio tu djelatnost u svjesnost Kṛṣṇe, mora trgovati za Kṛṣṇu. Ako je Kṛṣṇa vlasnik trgovine, Kṛṣṇa treba uživati prihode od trgovine. Ako trgovac ima tisuće dolara i sve to mora dati Kṛṣṇi, može to učiniti. To je rad za Kṛṣṇu. Umjesto da izgradi veliku kuću za svoje osjetilno zadovoljstvo, može sagraditi lijep hram za Kṛṣṇu, ustoličiti Božanstvo Kṛṣṇe i pobrinuti se za služenje Božanstva, kao što je izloženo u vjerodostojnim knjigama o predanom služenju. Sve je to kṛṣṇa-karma. Ne bi smio biti vezan za rezultate svoga rada, već ih treba ponuditi Kṛṣṇi i ostatke ponuda prihvatiti kao prasādam. Ako sagradi veliku zgradu za Kṛṣṇu i ustoliči Božanstvo Kṛṣṇe, nije mu zabranjeno da u njoj živi, ali smatra se da je Kṛṣṇa vlasnik zgrade. To je svjesnost Kṛṣṇe. Ako ne može sagraditi hram za Kṛṣṇu, može čistiti Kṛṣṇin hram; to je također kṛṣṇa-karma. Može obrađivati vrt. Svatko tko ima zemlju – svaki siromah, bar u Indiji, ima malo zemlje – može je iskoristiti za uzgoj cvijeća koje može ponuditi Kṛṣṇi. Može posaditi biljku tulasī, jer je lišće biljke tulasī veoma važno i Kṛṣṇa to preporučuje u Bhagavad-gīti. Patraṁ puṣpaṁ phalaṁ toyam. Kṛṣṇa želi da Mu ponudimo list, cvijet, plod ili malo vode – i zadovoljan je takvom ponudom. List se posebno odnosi na list biljke tulasī. Tako može posaditi tulasī i zalijevati je. Na taj način čak i najsiromašniji čovjek može služiti Kṛṣṇu. To su neki od primjera kako možemo raditi za Kṛṣṇu.

Riječi mat-paramaḥ odnose se na onoga tko smatra da je druženje s Kṛṣṇom u Njegovu vrhovnom prebivalištu najviše savršenstvo života. Takva se osoba ne želi uzdignuti na više planete poput Sunca, Mjeseca ili rajskih planeta, niti želi dostići najviši planet ovoga svemira, Brahmaloku. To je ne privlači. Privlači je samo odlazak u duhovno nebo. Čak i kad uđe u duhovno nebo, stapanje s blistavim sjajem, brahmajyotijem, ne pruža joj zadovoljstvo, jer želi otići na najviši duhovni planet, Kṛṣṇaloku, Goloku Vṛndāvanu. Posjeduje potpuno znanje o tom planetu i zato je ne zanima nijedan drugi planet. Kao što pokazuje riječ mad-bhaktaḥ, potpuno se posvećuje predanom služenju, slijedeći devet procesa predanog služenja: slušanje, pjevanje, sjećanje, obožavanje, služenje Gospodinovih lotosolikih stopala, upućivanje molitvi, izvršavanje Gospodinovih naredbi, sklapanje prijateljstva s Gospodinom i predavanje svega Gospodinu. Može slijediti svih devet procesa ili osam ili sedam, ili barem jedan i tako će sigurno postati savršena.

Izraz saṅga-varjitaḥ vrlo je značajan. Trebamo izbjegavati društvo osoba koje su neprijateljski raspoložene prema Kṛṣṇi. Nisu samo ateisti neprijateljski raspoloženi prema Kṛṣṇi, već i oni koje privlače plodonosne djelatnosti i umna spekulacija. Stoga je čisti oblik predanog služenja u Bhakti-rasāmṛta-sindhuu (1.1.11) opisan ovim riječima:

U navedenom stihu Śrīla Rūpa Gosvāmī jasno kaže da se moramo osloboditi svih materijalnih nečistoća, ako želimo služiti Gospodina s čistom predanošću. Moramo se osloboditi društva osoba vezanih za plodonosno djelovanje i umnu spekulaciju. Kad tako oslobođeni nepoželjna društva i okaljanosti materijalnim željama povoljno njegujemo znanje o Kṛṣṇi, to se naziva čisto predano služenje. Ānukūlyasya saṅkalpaḥ prātikūlyasya varjanam (Hari-bhakti-vilāsa 11.676). Trebamo misliti na Kṛṣṇu i djelovati za Kṛṣṇu s naklonošću, ne s neprijateljstvom. Kaṁsa je bio Kṛṣṇin neprijatelj. Od samoga početka Kṛṣṇina života na razne je načine smišljao kako bi Ga mogao ubiti. Budući da je u tome uvijek bio neuspješan, uvijek je mislio na Kṛṣṇu. Tako, dok je radio, jeo i spavao, uvijek je u svakom pogledu bio svjestan Kṛṣṇe, ali ta se svjesnost Kṛṣṇe nije temeljila na naklonosti i zato je bio smatran demonom, iako je uvijek, dvadeset četiri sata na dan mislio na Kṛṣṇu. Na kraju, Kṛṣṇa ga je ubio. Naravno, onaj koga Kṛṣṇa ubije odmah dostiže oslobođenje, ali to nije cilj čistoga bhakte. Čisti bhakta ne želi čak ni spasenje. Ne želi biti prenesen čak ni na najviši planet, Goloku Vṛndāvanu. Jedino želi služiti Kṛṣṇu, gdje god se nalazio.

Kṛṣṇin se bhakta prijateljski ophodi prema svakome. Zato je ovdje rečeno da nema neprijatelja (nirvairaḥ). Kako to? Bhakta utemeljen u svjesnosti Kṛṣṇe zna da samo predano služenje Kṛṣṇe može osloboditi osobu svih životnih problema. To je osobno iskusio i zato želi ovaj sustav, svjesnost Kṛṣṇe, uvesti u ljudsko društvo. Ima mnogo primjera Gospodinovih bhakta koji su u prošlosti izložili opasnosti svoj život radi promicanja svjesnosti Boga. Najpoznatiji je primjer Isus Krist. Abhakte su ga razapeli, ali on je žrtvovao život za širenje svjesnosti Boga. Naravno, bilo bi površno smatrati da je bio ubijen. U Indiji također ima mnogo primjera, kao što su Ṭhākura Haridāsa i Prahlāda Mahārāja. Zašto su se izložili tolikoj opasnosti? Zato što su htjeli širiti svjesnost Kṛṣṇe, a to je teško. Osoba svjesna Kṛṣṇe zna da ljudi pate jer su zaboravili svoj vječni odnos s Kṛṣṇom. Ljudskom društvu možemo pružiti najveću dobrobit oslobađajući svoje bližnje svih materijalnih problema. Na takav način čisti bhakta služi Gospodina. Možemo samo zamisliti kako je Kṛṣṇa milostiv prema onima koji Ga služe, riskirajući sve za Njega. Takve osobe, po napuštanju tijela, sigurno dostižu vrhovni planet.

Ukratko, Kṛṣṇa je pokazao Svoj kozmički oblik, koji se privremeno očituje, oblik vremena koji sve proždire i četveroruki oblik Viṣṇua. Stoga je Kṛṣṇa podrijetlo svih tih očitovanja. Kṛṣṇa nije očitovanje izvorne viśva-rūpe ili Viṣṇua. Kṛṣṇa je podrijetlo svih oblika. Postoje stotine i tisuće oblika Viṣṇua, ali bhakta ne smatra nijedan Kṛṣṇin oblik važnim osim izvornog, dvorukog oblika Śyāmasundare. U Brahma-saṁhiti rečeno je da osobe privržene Kṛṣṇinu obliku Śyāmasundare, s ljubavlju i predanošću, mogu u srcu vidjeti samo Njega i ništa drugo. Stoga trebamo shvatiti da je oblik Kṛṣṇe najvažniji i najviši. To je smisao jedanaestoga poglavlja.