STIH 1
arjuna uvāca
ye śāstra-vidhim utsṛjya
yajante śraddhayānvitāḥ
teṣāṁ niṣṭhā tu kā kṛṣṇa
sattvam āho rajas tamaḥ
arjunaḥ uvāca – Arjuna reče; ye – oni koji; śāstra-vidhim – propise spisa; utsṛjya – odbacujući; yajante – obožavaju; śraddhayā – čvrstu vjeru; anvitāḥ – imaju; teṣām – njihova; niṣṭhā – vjera; tu – međutim; kā – kakva; kṛṣṇa – o Kṛṣṇa; sattvam – u vrlini; āho – ili; rajaḥ – u strasti; tamaḥ – u neznanju.
Arjuna upita: O Kṛṣṇa, kakav je položaj onih koji ne slijede načela spisa, već obožavaju po vlastitu nahođenju? Jesu li u vrlini, strasti ili neznanju?
SMISAO: U trideset devetom stihu četvrtoga poglavlja bilo je rečeno da se osoba vjerna određenoj vrsti obožavanja postupno uzdiže na razinu znanja i dostiže najvišu savršenu razinu mira i blagostanja. U šesnaestom poglavlju bilo je zaključeno da se onaj tko ne slijedi načela spisa naziva asurom, demonom, a onaj tko vjerno slijedi odredbe spisa devom ili polubogom. Međutim, ako netko s vjerom slijedi pravila koja nisu spomenuta u odredbama spisa, kakav je njegov položaj? Kṛṣṇa treba raspršiti tu Arjuninu sumnju. Obožavaju li oni koji stvaraju neku vrstu Boga, birajući ljudsko biće i polažući svoju vjeru u njega, u vrlini, strasti ili neznanju? Dostižu li savršenu razinu života? Mogu li se utemeljiti u pravom znanju i uzdići na najvišu razinu savršenstva? Postižu li osobe koje ne slijede pravila i propise spisa, ali imaju vjeru u nešto i obožavaju bogove, polubogove i ljude, uspjeh u svojim naporima? Arjuna postavlja Kṛṣṇi ova pitanja.