STIH 10
yāta-yāmaṁ gata-rasaṁ
pūti paryuṣitaṁ ca yat
ucchiṣṭam api cāmedhyaṁ
bhojanaṁ tāmasa-priyam
yāta-yāmam – hrana skuhana tri sata prije jela; gata-rasam – bezukusna; pūti – neugodna mirisa; paryuṣitam – trula; ca – također; yat – ta koja; ucchiṣṭam – ostaci tuđe hrane; api – također; ca – i; amedhyam – nedodirljiva; bhojanam – jedu; tāmasa – osobama u guṇi tame; priyam – draga.
Hrana koja je pripremljena više od tri sata prije jela, hrana koja je bezukusna, trula i smrdljiva i hrana koja se sastoji od ostataka i nedodirljivih stvari draga je osobama u guṇi tame.
SMISAO: Hrana treba produžiti život, pročistiti um i povećati tjelesnu snagu. To je njezina jedina svrha. U prošlosti su veliki autoriteti izabrali hranu koja najbolje održava zdravlje i produžava život, kao što su mliječni proizvodi, šećer, riža, pšenica, voće i povrće. Ta hrana je vrlo draga ljudima u guṇi vrline. Neka druga hrana, koja sama po sebi nije vrlo ukusna, kao pečeni kukuruz i šećerni sirup, može se učiniti ukusnom ako se pomiješa s mlijekom ili sličnim namirnicama. Onda je u guṇi vrline. Sva je ta hrana po prirodi čista i sasvim se razlikuje od nedodirljivih stvari kao što su meso i alkohol. Masna hrana spomenuta u osmom stihu nema nikakve veze sa životinjskom mašću dobivenom klanjem. Životinjska je mast dostupna u obliku mlijeka, najdivnije hrane. Mlijeko, maslac, sir i slični proizvodi daju životinjsku mast u obliku koji isključuje bilo kakvu potrebu za ubijanjem nedužnih stvorenja. Ljudi ubijaju životinje samo zbog surovosti. Civilizirana metoda dobivanja potrebne masti je prerada mlijeka. Klanje je metoda podljudi. Suhi grašak, dāl, nemljevena pšenica i slične namirnice sadrže obilje bjelančevina.
Hrana u guṇi strasti, koja je gorka, preslana, preljuta ili sadrži previše čilija, uzrokuje bijedu, jer smanjuje sluz u želucu i tako vodi k bolesti. Hrana u guṇi neznanja ili tame obično nije svježa. Smatra se da je svaka hrana skuhana više od tri sata prije jela (izuzev prasādama, hrane ponuđene Gospodinu) u guṇi tame. Budući da se kvari, takva hrana neugodno miriše, što često privlači ljude u toj guṇi, ali odbija osobe u guṇi vrline.
Ostaci hrane mogu se jesti samo kad predstavljaju dio obroka koji je bio ponuđen Svevišnjem Gospodinu ili koji su prvo kušale svete osobe, osobito duhovni učitelj. Inače se smatra da su ostaci hrane u guṇi tame i da povećavaju zarazu ili bolest. Iako je takva hrana vrlo ukusna za osobe u guṇi tame, ljudi u guṇi vrline je ne vole i ne dodiruju. Najbolja je hrana ona koja je ponuđena Svevišnjoj Božanskoj Osobi. U Bhagavad-gīti Svevišnji Gospodin kaže da prihvaća jela od povrća, brašna i mlijeka, kada se ponude s predanošću. Patraṁ puṣpaṁ phalaṁ toyam. Naravno, predanost i ljubav glavne su stvari koje Svevišnja Božanska Osoba prihvaća, ali je također spomenuto da se prasādam treba pripremiti na određen način. Svaka hrana pripremljena po uputama spisa i ponuđena Svevišnjoj Božanskoj Osobi može se jesti, čak i ako je davno pripremljena, jer je transcendentalna. Prema tome, da bismo hranu učinili antiseptičnom, jestivom i ukusnom za svakoga, trebamo je ponuditi Svevišnjoj Božanskoj Osobi.