STIH 47
śreyān sva-dharmo viguṇaḥ
para-dharmāt sv-anuṣṭhitāt
svabhāva-niyataṁ karma
kurvan nāpnoti kilbiṣam
śreyān – bolje; sva-dharmaḥ – vlastito zanimanje; viguṇaḥ – nesavršeno obavljati; para-dharmāt – nego tuđe zanimanje; su-anuṣṭhitāt – savršeno obavljati; svabhāva-niyatam – propisan u skladu sa svojom prirodom; karma – rad; kurvan – obavljajući; na – nikada ne; āpnoti – stječe; kilbiṣam – grešne posljedice.
Bolje je baviti se vlastitim zanimanjem, čak i nesavršeno, nego prihvatiti tuđe zanimanje i baviti se njime savršeno. Dužnosti propisane u skladu s prirodom pojedine osobe nikada ne povlače za sobom grešne posljedice.
SMISAO: Dužnosti pojedinih staleža propisane su u Bhagavad-gīti. Kao što je već bilo razmotreno u prijašnjim stihovima, dužnosti brāhmaṇe, kṣatriye, vaiśye i śūdre propisane su u skladu s njihovim guṇama prirode. Ne bismo trebali oponašati tuđu dužnost. Čovjek kojeg po prirodi privlače djelatnosti śūdra ne bi trebao lažno tvrditi da je brāhmaṇa, iako se možda rodio u obitelji brāhmaṇa. Treba djelovati u skladu sa svojom prirodom. Nijedna djelatnost nije odvratna, ako se vrši u službi Svevišnjega Gospodina. Propisana je dužnost brāhmaṇe zacijelo u guṇi vrline, ali ako osoba nije po prirodi u guṇi vrline, ne bi trebala oponašati propisane dužnosti brāhmaṇe. Kṣatriya, pripadnik upravnog staleža, mora obavljati toliko mnogo mrskih dužnosti; kṣatriya mora biti nasilan kako bi ubio neprijatelje i ponekad mora lagati zbog diplomacije. Takvo nasilje i dvoličnost prate političke događaje, ali od kṣatriye se ne očekuje da ostavi svoju dužnost i pokuša obavljati dužnosti brāhmaṇe.
Trebamo djelovati za zadovoljstvo Svevišnjega Gospodina. Na primjer, Arjuna je bio kṣatriya i nije se htio boriti sa svojim protivnicima. Ali ako se takva borba vodi za Kṛṣṇu, Svevišnju Božansku Osobu, ne trebamo se plašiti degradacije. Dok trguje, trgovac katkada mora lagati da bi zaradio. Ako to ne učini, možda neće ništa zaraditi. Trgovci ponekad kažu: „Dragi moj kupče, na tebi neću zaraditi", ali trebamo znati da bez zarade ne mogu opstati. Zato, kad trgovac kaže da nema nikakve zarade, trebamo znati da laže. No trgovac ne bi trebao misliti da mora napustiti svoje zanimanje zato što mora lagati i da mora prihvatiti poziv brāhmaṇe. To nije preporučeno. Ako netko svojim radom služi Svevišnju Božansku Osobu, nije važno je li kṣatriya, vaiśya ili śūdra. Čak i brāhmaṇe, koji vrše različite vrste žrtvovanja, katkada moraju ubijati životinje, jer se u takvim obredima katkada žrtvuju životinje. Slično tome, ako kṣatriya obavljajući svoju dužnost ubije neprijatelja, ne čini grijeh. To je bilo podrobno objašnjeno u trećem poglavlju. Svaki čovjek treba djelovati za Yajñu, Viṣṇua, Svevišnju Božansku Osobu. Sve djelatnosti koje se vrše radi osobnog zadovoljavanja osjetila uzrokuju ropstvo. Možemo zaključiti da svatko treba djelovati u skladu s guṇama prirode koje je stekao i odlučiti da time ispuni isključivo vrhovnu nakanu Svevišnjega Gospodina.