STIH 57
cetasā sarva-karmāṇi
mayi sannyasya mat-paraḥ
buddhi-yogam upāśritya
mac-cittaḥ satataṁ bhava
cetasā – inteligencijom; sarva-karmāṇi – svih vrsta djelatnosti; mayi – radi Mene; sannyasya – odričući se; mat-paraḥ – pod Mojom zaštitom; buddhi-yogam – djelatnosti utemeljenih na predanosti; upāśritya – prihvativši utočište; mat-cittaḥ – svjestan Mene; satatam – dvadeset četiri sata na dan; bhava – samo postani.
U svim djelatnostima samo ovisi o Meni i uvijek djeluj pod Mojom zaštitom. Tako predano služeći budi potpuno svjestan Mene.
SMISAO: Kad osoba djeluje u svjesnosti Kṛṣṇe, ne djeluje kao gospodar svijeta. Treba djelovati po naredbi Svevišnjega Gospodina, kao sluga. Sluga nema neovisnost. On djeluje samo po naredbi gospodara. Na slugu koji djeluje za vrhovnog gospodara ne utječu gubitak i dobitak. On jednostavno vjerno obavlja svoju dužnost u skladu s Gospodinovom naredbom. Netko može prigovoriti da je Arjuna postupio po Kṛṣṇinoj osobnoj naredbi, ali kad Kṛṣṇa nije nazočan kako onda trebamo postupiti? Ako netko djeluje po uputama koje je Kṛṣṇa dao u ovoj knjizi, ili pod vodstvom Kṛṣṇina predstavnika, rezultat će biti isti. U ovom je stihu veoma značajna riječ mat-paraḥ. Ona pokazuje da bhakta nema ni jedan cilj u životu osim djelovanja u svjesnosti Kṛṣṇe, samo za zadovoljstvo Kṛṣṇe. Dok djeluje na taj način, treba misliti samo na Kṛṣṇu. „Kṛṣṇa mi je povjerio ovu dužnost." Djelujući na taj način prirodno mora misliti na Kṛṣṇu. To je savršena svjesnost Kṛṣṇe. Međutim kad učini nešto hirovito, rezultat ne bi trebao ponuditi Svevišnjem Gospodinu. Takva vrsta dužnosti nije predano služenje u svjesnosti Kṛṣṇe. Trebamo djelovati po Kṛṣṇinoj naredbi. To je veoma važno. Kṛṣṇina se naredba prenosi učeničkim naslijeđem i prima od vjerodostojna duhovnog učitelja. Stoga naredbu duhovnog učitelja trebamo prihvatiti kao glavnu dužnost u životu. Ako netko nađe vjerodostojna duhovnog učitelja i djeluje po njegovoj naredbi, sigurno će dostići savršenstvo života u svjesnosti Kṛṣṇe.