STIH 11
śrī-bhagavān uvāca
aśocyān anvaśocas tvaṁ
prajñā-vādāṁś ca bhāṣase
gatāsūn agatāsūṁś ca
nānuśocanti paṇḍitāḥ
śrī-bhagavān uvāca – Svevišnja Božanska Osoba reče; aśocyān – nije vrijedno jadikovanja; anvaśocaḥ – jadikuješ; tvam – ti; prajñā-vādān – učene riječi; ca – također; bhāṣase – govoriš; gata – izgubljenim; asūn – za životom; agata – ni za prošlim; asūn – životom; ca – također; na – nikada; anuśocanti – jadikuju; paṇḍitāḥ – učeni.
Svevišnja Božanska Osoba reče: Dok govoriš učene riječi, jadikuješ za onim što nije vrijedno žaljenja. Mudri ljudi ne žale ni za živim ni za mrtvim.
SMISAO: Gospodin je odmah preuzeo položaj učitelja i izgrdio učenika, posredno ga nazivajući budalom. Gospodin je rekao: „Govoriš kao učen čovjek, ali ne znaš da mudra osoba – koja zna što je tijelo, a što duša – ne jadikuje ni zbog jednog stanja tijela, ni živog ni mrtvog." Kao što će biti objašnjeno u idućim poglavljima, imati znanje znači poznavati materiju i duh i njihova upravitelja. Arjuna je izjavio da se religijskim načelima treba pridati veća važnost negoli politici i sociologiji, ali nije znao da je znanje o materiji, duši i Svevišnjem još važnije od religijskih pravila. To mu je znanje nedostajalo i zato se nije trebao predstavljati kao vrlo učen čovjek. Budući da nije bio vrlo mudar, jadikovao je za nečim što nije bilo vrijedno žaljenja. Tijelo se rađa i po svom usudu danas ili sutra umire; stoga nije tako važno kao duša. Onaj tko to zna istinski je učen. On ne vidi razloga za jadikovanje, bez obzira na stanje materijalnog tijela.