STIH 15
karma brahmodbhavaṁ viddhi
brahmākṣara-samudbhavam
tasmāt sarva-gataṁ brahma
nityaṁ yajñe pratiṣṭhitam
karma – rad; brahma – u Vedama; udbhavam – stvoren; viddhi – trebaš znati; brahma – Vede; akṣara – od Vrhovnog Brahmana (Božanske Osobe); samudbhavam – neposredno se očituju; tasmāt – prema tome; sarva-gatam – sveprožimajuća; brahma – transcendencija; nityam – vječno; yajñe – u žrtvovanju; pratiṣṭhitam – nalazi se.
Dužnosti su propisane u Vedama, koje potječu od same Svevišnje Božanske Osobe. Stoga je sveprožimajuća Transcendencija vječno nazočna u žrtvovanjima.
SMISAO: U ovom se stihu još snažnije naglašava yajñārtha-karma, nužnost djelovanja samo za Kṛṣṇino zadovoljstvo. Ako želimo djelovati za zadovoljstvo yajña-puruṣe (Viṣṇua), moramo potražiti upute za djelovanje na razini Brahmana, odnosno transcendentalnih Veda. Vede su zbornici uputa za djelovanje. Svaka djelatnost koja se ne temelji na uputama Veda je vikarma, neovlašteno, grešno djelo. Stoga, da bismo bili spašeni posljedica naših djela, moramo uvijek slijediti upute Veda. Kao što u svakidašnjem životu djelujemo po propisima države, tako moramo slijediti upute Gospodinove vrhovne države. Upute Veda nastaju disanjem same Svevišnje Božanske Osobe. Rečeno je: asya mahato bhūtasya niśvasitam etad yad ṛg-vedo yajur-vedaḥ sāma-vedo 'tharvāṅgirasaḥ. „Četiri Vede – Ṛg Veda, Yajur Veda, Sāma Veda i Atharva Veda – izviru iz daha velike Božanske Osobe." (Bṛhad-āraṇyaka Upaniṣada 4.5.11) Gospodin je svemoćan i stoga može govoriti disanjem. Kao što je potvrđeno u Brahma-saṁhiti, Gospodin može svakim Svojim osjetilom vršiti djelatnosti svih drugih osjetila. Drugim riječima, Gospodin može govoriti disanjem i oplođavati Svojim očima. Ustvari, rečeno je da je On začeo sva živa bića prelazeći pogledom po materijalnoj prirodi. Nakon što je stvorio ili položio sve uvjetovane duše u maternicu materijalne prirode, dao je uvjetovanim dušama vedsku mudrost poučavajući ih kako se mogu vratiti kući, Bogu. Uvijek trebamo imati na umu da sve uvjetovane duše u materijalnom svijetu žarko žele materijalno uživanje. No zahvaljujući vedskim uputama mogu zadovoljiti svoje izopačene želje i potom se vratiti Bogu, nakon što okončaju svoje takozvano uživanje. To je prilika za uvjetovane duše da dostignu oslobođenje. Uvjetovane duše stoga moraju pokušati slijediti proces yajñe razvijanjem svjesnosti Kṛṣṇe. Čak i oni koji nisu slijedili vedske naredbe mogu prihvatiti načela svjesnosti Kṛṣṇe i to će nadomjestiti izvođenje vedskih yajñi, odnosno karmi.