STIH 34
indriyasyendriyasyārthe
rāga-dveṣau vyavasthitau
tayor na vaśam āgacchet
tau hy asya paripanthinau
indriyasya – osjetila; indriyasya arthe – za predmete osjetila; rāga – vezanost; dveṣau – i odbojnost; vyavasthitau – regulirana; tayoḥ – pod njihovu; na – nikada; vaśam – upravu; āgacchet – treba doći; tau – oni; hi — zacijelo; asya – njegovi; paripanthinau – kameni spoticanja.
Postoje načela za reguliranje vezanosti i odbojnosti osjetila prema predmetima osjetila. Osoba ne bi trebala podleći takvoj vezanosti i odbojnosti, jer one su kameni spoticanja na putu samospoznaje.
SMISAO: Osobe svjesne Kṛṣṇe prirodno nisu sklone materijalnom zadovoljavanju osjetila, ali oni koji nemaju takvu svjesnost trebaju slijediti pravila i propise razotkrivenih spisa. Neograničeno osjetilno uživanje uzrok je materijalnog zatočeništva, no onaj tko slijedi pravila i propise razotkrivenih spisa ne biva zapleten vezanošću i odbojnošću prema predmetima osjetila. Na primjer, spolno je uživanje potreba uvjetovane duše i dopušteno je u okviru bračne veze. Spisi zabranjuju muškarcu da održava spolne odnose s bilo kojom ženom osim s vlastitom suprugom. Sve druge žene treba smatrati majkama. No unatoč takvim naredbama muškarac je sklon održavanju spolnih odnosa s drugim ženama. Takve sklonosti treba obuzdati; u protivnom će biti kamen spoticanja na putu samospoznaje. Sve dok imamo materijalno tijelo, dopušteno je zadovoljavati njegove potrebe, ali po pravilima i propisima. Ipak, ne bismo se trebali oslanjati na takva dopuštenja. Pravila i propise moramo slijediti bez vezanosti, jer nas osjetilno uživanje po propisima također može zavesti na stranputicu – kao što uvijek postoji mogućnost nesreće, čak i na kraljevskim putovima. Iako ih mogu veoma brižno održavati, nitko ne može jamčiti da čak ni na najsigurnijem putu neće biti opasnosti. Duh osjetilnog uživanja je odavno prisutan zbog materijalnog druženja. Stoga unatoč reguliranom osjetilnom uživanju postoji mogućnost pada. Svaka se vezanost za regulirano osjetilno uživanje mora izbjegavati na svaki način. Ali vezanost za svjesnost Kṛṣṇe i neprestano služenje Kṛṣṇe s ljubavlju, odvaja osobu od svih vrsta osjetilnih djelatnosti. Stoga nitko ne bi trebao pokušavati odbaciti vezanost za svjesnost Kṛṣṇe – ni u kom stadiju života. Svrha je odbacivanja svih vrsta osjetilnih vezanosti na kraju se uzdignuti na razinu svjesnosti Kṛṣṇe.