STIH 36
arjuna uvāca
atha kena prayukto ’yaṁ
pāpaṁ carati pūruṣaḥ
anicchann api vārṣṇeya
balād iva niyojitaḥ
arjunaḥ uvāca – Arjuna reče; atha – onda; kena – što; prayuktaḥ – potiče; ayam – čovjeka; pāpam – grijehe; carati – da čini; pūruṣaḥ – čovjek; anicchan – ne želi; api – iako; vārṣṇeya – o potomče Vṛṣṇija; balāt – sila; iva – kao da; niyojitaḥ – tjera ga.
Arjuna reče: O potomče Vṛṣṇija, što nagoni čovjeka da čini grešna djela čak i protiv svoje volje, kao da je na to prisiljen?
SMISAO: Kao sastavni djelić Svevišnjeg, živo je biće izvorno duhovno, čisto i nedirnuto materijalnim nečistoćama. Stoga po prirodi nije podložno grijesima materijalnog svijeta, ali u dodiru s materijalnom prirodom bez oklijevanja čini razna grešna djela, ponekad čak i protiv svoje volje. Pitanje koje je Arjuna postavio Kṛṣṇi veoma je važno, jer se odnosi na izopačenu prirodu živoga bića. Premda živo biće katkada ne želi djelovati grešno, biva na to prisiljeno. Međutim, na to ga ne nagoni Nad-duša koja se nalazi u njegovu srcu, već nešto drugo, što će Gospodin objasniti u sljedećem stihu.