STIH 37
śrī-bhagavān uvāca
kāma eṣa krodha eṣa
rajo-guṇa-samudbhavaḥ
mahāśano mahā-pāpmā
viddhy enam iha vairiṇam
śrī-bhagavān uvāca – Božanska Osoba reče; kāmaḥ – požuda; eṣaḥ – to; krodhaḥ – srdžba; eṣaḥ – taj; rajaḥ-guṇa – guṇe strasti; samudbhavaḥ – nastaje iz; mahā-aśanaḥ – sveproždirući; mahā-pāpmā – vrlo grešni; viddhi – znaj; enam – ona; iha – u materijalnom svijetu; vairiṇam – najveći neprijatelj.
Svevišnja Božanska Osoba reče: To je samo požuda, Arjuna, koja nastaje zbog dodira s materijalnom guṇom strasti i kasnije se preobražava u srdžbu. Ona je sveproždirući grešni neprijatelj ovoga svijeta.
SMISAO: Kad živo biće dođe u dodir s materijalnim svijetom, njegova vječna ljubav prema Kṛṣṇi u dodiru s guṇom strasti preobražava se u požudu. Drugim riječima, osjećaj ljubavi prema Bogu preobražava se u požudu, kao što se mlijeko u dodiru s kiselim tamarindom preobražava u jogurt. Nezadovoljena požuda pretvara se u srdžbu, srdžba se pretvara u iluziju, a iluzija produžava materijalno postojanje. Zato je požuda najveći neprijatelj živoga bića. Samo zbog požude čisto živo biće ostaje zatočeno u materijalnom svijetu. Srdžba je plod guṇe neznanja; ta se guṇa očituje kao srdžba i druge odlike koje iz nje nastaju. Stoga, ako se guṇa strasti, umjesto da se degradira u guṇu neznanja, uzdigne do guṇe vrline propisanim načinom življenja i djelovanja, osoba može zahvaljujući duhovnoj privrženosti biti spašena od degradacije uzrokovane srdžbom.
Svevišnja Božanska Osoba se ekspandirala u mnogo živih bića radi Svoga duhovnog blaženstva, koje se vječno povećava, a živa su bića djelići toga duhovnog blaženstva. Ona također imaju djelomičnu neovisnost, ali zbog njezine zloupotrebe, kada se stav služenja preobrazi u sklonost k osjetilnom uživanju, podliježu utjecaju požude. Gospodin je stvorio materijalni svijet kako bi živim bićima omogućio da zadovolje požudne sklonosti. Kada nakon dugotrajnih požudnih djelatnosti postanu zbunjena, živa se bića počinju raspitivati o svom pravom položaju.
To raspitivanje predstavlja početak Vedānta-sūtre, u kojoj je rečeno – athāto brahma-jijñāsā: trebamo se raspitivati o Svevišnjem. Svevišnji je definiran u Śrīmad-Bhāgavatamu kao janmādy asya yato 'nvayād itarataś ca, što znači: „Podrijetlo je svega Vrhovni Brahman." Stoga je podrijetlo požude također Svevišnji. Međutim, ako se požuda preobrazi u ljubav prema Bogu ili u svjesnost Kṛṣṇe – drugim riječima, ako sve želimo za Kṛṣṇu – onda se i požuda i srdžba mogu produhoviti. Hanumān, veliki sluga Gospodina Rāme, očitovao je srdžbu spalivši Rāvaṇin zlatni grad, ali je time postao Gospodinov najveći bhakta. U Bhagavad-gīti Gospodin potiče Arjunu da za Gospodinovo zadovoljstvo očituje svoju srdžbu prema neprijatelju. Tako požuda i srdžba, kada se koriste u svjesnosti Kṛṣṇe, postaju naši prijatelji umjesto neprijatelji.