STIH 1

SMISAO: Ovdje je opisana povijest Bhagavad-gīte, koja seže u davna vremena kada je bila predstavljena kraljevskom staležu svih planeta, počev od Sunca. Kraljevi svih planeta dužni su štititi stanovništvo. Zato trebaju shvatiti Bhagavad-gītu kako bi mogli vladati građanima i zaštititi ih od materijalne vezanosti za požudu. Ljudski je život namijenjen njegovanju duhovnog znanja o vječnom odnosu sa Svevišnjom Božanskom Osobom. Dužnost je izvršnih organa svih država i planeta da obrazovanjem, kulturom i predanošću pouče tome građane. Drugim riječima, vođe svih država dužni su širiti nauk o svjesnosti Kṛṣṇe kako bi ga ljudi mogli iskoristiti i slijediti put koji vodi k uspjehu, koristeći priliku koju im pruža ljudski oblik života.

U ovom je mileniju bog Sunca poznat kao Vivasvān, kralj Sunca, koje je podrijetlo svih planeta u Sunčevu sustavu. U Brahma-saṁhiti (5.52) Brahmā je rekao:

„Obožavam Svevišnju Božansku Osobu, Govindu [Kṛṣṇu], koji je izvorna osoba i po čijem uređenju Sunce, kralj svih planeta, posjeduje golemu moć i toplinu. Sunce predstavlja Gospodinovo oko i kreće se svojom stazom po Njegovoj naredbi."

Sunce je kralj svih planeta, a bog Sunca (koji se sada zove Vivasvān) vlada Suncem, koje upravlja svim drugim planetima opskrbljujući ih toplinom i svjetlošću. On kruži po naredbi Gospodina Kṛṣṇe, koji je naučavanje Bhagavad-gīte prvobitno objasnio Vivasvānu. Tako je Vivasvān postao Njegov prvi učenik koji je shvatio Bhagavad-gītu. Gītā nije spekulativna rasprava namijenjena beznačajnim svjetovnim učenjacima, već mjerodavna knjiga znanja koja potječe od pradavnih vremena.

U Mahābhārati (Śānti-parva 348.51–52) nalazimo sljedeći opis povijesti Bhagavad-gīte:

„Na početku milenija poznatog kao Tretā-yuga Vivasvān je prenio Manuu ovaj nauk o odnosu sa Svevišnjim. Kao otac čovječanstva, Manu ga je prenio svom sinu Mahārāji Ikṣvākuu, kralju planeta Zemlje i praocu dinastije Raghu u kojoj se pojavio Gospodin Rāmacandra." Stoga Bhagavad-gītā postoji u ljudskom društvu od Mahārāje Ikṣvākua.

Do sada je prošlo tek pet tisuća godina Kali-yuge, koja traje 432 000 godina. Njoj je prethodila Dvāpara-yuga (koja traje 800 000 godina), a njoj Tretā-yuga (koja traje 1 200 000 godina). Prema tome, Manu je izložio Bhagavad-gītu svom učeniku i sinu Mahārāji Ikṣvākuu, kralju planeta Zemlje, prije 2 005 000 godina. Doba sadašnjeg Manua, prema proračunima, traje oko 305 300 000 godina, od kojih je prošlo 120 400 000 godina. Ako prihvatimo da je Gospodin izložio Gītu Svom učeniku Vivasvānu, bogu Sunca, prije rođenja Manua, Bhagavad-gītā je po gruboj procjeni bila izgovorena prije najmanje 120 400 000 godina. U ljudskom društvu postoji dva milijuna godina, a Gospodin ju je ponovno izložio Arjuni prije pet tisuća godina. To je gruba procjena povijesti Gīte, prema riječima same Gīte i njezina govornika, Gospodina Śrī Kṛṣṇe. Gītā je bila objašnjena bogu Sunca, Vivasvānu, jer je kṣatriya i otac svih sūrya-vaṁśa kṣatriya, potomaka boga Sunca. Budući da ju je izgovorila Svevišnja Božanska Osoba, jednako je dobra kao Vede. Stoga je znanje koje je u njoj izloženo apauruṣeya, nadljudsko. Kao što se vedske upute prihvaćaju takve kakve jesu, bez svjetovnog tumačenja, Gītā se mora prihvatiti bez svjetovnog tumačenja. Svjetovni mudrijaši mogu na svoj način spekulirati o Gīti, ali to nije Bhagavad-gītā kakva jest. Ona se mora prihvatiti takva kakva jest od učeničkog naslijeđa i zbog toga je ovdje rečeno da ju je Gospodin objasnio bogu Sunca, koji ju je objasnio svome sinu Manuu, a Manu svome sinu Ikṣvākuu.