STIH 6

SMISAO: Gospodin opisuje posebnu prirodu Svoga rođenja: iako može izgledati kao obična osoba, sjeća se svega što se dogodilo u Njegovim brojnim prošlim „životima", dok se običan čovjek ne može sjetiti čak ni što je radio prije nekoliko sati. Kad biste obična čovjeka upitali što je jučer radio u isto vrijeme, bilo bi mu veoma teško odmah odgovoriti. Sigurno bi morao napregnuti svoje pamćenje kako bi se prisjetio što je tada radio. Unatoč tome ljudi se često usuđuju tvrditi da su Bog, odnosno Kṛṣṇa. Ne bismo trebali dopustiti da nas zavedu takve besmislene tvrdnje. Gospodin zatim objašnjava Svoju prakṛti, Svoj oblik. Prakṛti znači „priroda", kao i svarūpa, „vlastiti oblik". Gospodin kaže da se pojavljuje u vlastitom tijelu. On ne mijenja Svoje tijelo kao živo biće, koje prelazi iz jednoga tijela u drugo. Uvjetovana duša može imati jednu vrstu tijela u sadašnjem životu, ali dobiva drugačije tijelo u idućem životu. U materijalnom svijetu, živo biće nema stalno tijelo već se seli iz jednoga tijela u drugo. Gospodin to ne čini. Kad god se pojavi, čini to u istom izvornom tijelu, Svojom unutarnjom moći. Drugim riječima, Kṛṣṇa se pojavljuje u materijalnom svijetu u Svom izvornom vječnom dvorukom obliku, držeći flautu. Pojavljuje se u Svom vječnom tijelu, neokaljan materijalnim svijetom. Premda se pojavljuje u istom transcendentalnom tijelu i premda je gospodar svemira, naizgled se rađa kao obično živo biće. Njegovo tijelo ne propada kao materijalno tijelo, ali Gospodin Kṛṣṇa ipak naizgled raste i prolazi kroz djetinjstvo, dječaštvo i mladost. Začudo, čim zađe u mladost prestaje stariti. U vrijeme bitke na Kurukṣetri Gospodin je kod kuće imao mnogo unuka. Drugim riječima, po materijalnom proračunu bio je prilično star, ali je ipak izgledao kao mladić od dvadeset ili dvadeset pet godina. Nikada ne vidimo sliku Kṛṣṇe na kojoj izgleda star, jer nikada ne stari kao mi, iako je najstarija osoba u svim svjetovima – prošlim, sadašnjim i budućima. Njegovo tijelo i Njegova inteligencija nikada ne propadaju niti se mijenjaju. Stoga možemo zaključiti da je Gospodin, unatoč Svojoj prisutnosti u materijalnom svijetu, isti nerođeni, vječni oblik blaženstva i znanja, čije su tijelo i inteligencija nepromjenjivi. Ustvari, Njegova pojava i nestanak nalikuju izlasku Sunca, njegovu kretanju nebom i nestanku s našega vidokruga. Kada ne možemo vidjeti Sunce, mislimo da je zašlo, a kada je prisutno pred našim očima, mislimo da se nalazi na horizontu. Ustvari, Sunce se uvijek nalazi na jednom mjestu, ali zbog naših nesavršenih osjetila govorimo o izlasku i zalasku Sunca na nebu. Budući da se pojava i nestanak Gospodina Kṛṣṇe potpuno razlikuju od pojave i nestanka bilo kojega običnog živog bića, očito je da je Gospodin, zahvaljujući Svojoj unutarnjoj moći, vječno, blaženo znanje i nikada nije okaljan materijalnom prirodom. Vede potvrđuju da je Svevišnji Gospodin nerođen, iako se naizgled rađa u mnogobrojnim oblicima. Dopunski vedski spisi potvrđuju da se Gospodinovo tijelo ne mijenja, iako se Gospodin naizgled rađa. U Bhāgavatamu je opisano da se Gospodin pojavio pred Svojom majkom kao četveroruki Nārāyaṇa, sa šest vrsta obilja. Pojavljujući se u Svom izvornom vječnom obliku iskazuje živim bićima bezuzročnu milost kako bi mogla usredotočiti svoju pozornost na Svevišnjega Gospodina takva kakav jest, a ne na umne izmišljotine ili spekulacije koje impersonalisti pogrešno smatraju Gospodinovim oblicima. Prema rječniku Viśva-kośi riječ māyā ili ātma-māyā odnosi se na Gospodinovu bezuzročnu milost. Gospodin je svjestan svih Svojih pojava i nestanaka, ali obično živo biće zaboravlja sve o svom prošlom tijelu čim dobije drugo tijelo. Gospodin je gospodar svih živih bića jer za vrijeme Svoga boravka na Zemlji čini čudesna, nadljudska djela. Stoga je uvijek ista Apsolutna Istina. Nema razlike između Njegova oblika i jastva ili između Njegovih odlika i Njegova tijela. Sada se može postaviti pitanje zašto se Gospodin u ovom svijetu pojavljuje i nestaje. To će biti objašnjeno u idućem stihu.