STIH 5
śrī-bhagavān uvāca
bahūni me vyatītāni
janmāni tava cārjuna
tāny ahaṁ veda sarvāṇi
na tvaṁ vettha paran-tapa
śrī-bhagavān uvāca – Božanska Osoba reče; bahūni – mnogo; me – Mojih; vyatītāni – prošlo; janmāni – rođenja; tava – tvojih; ca – također; arjuna – o Arjuna; tāni – njih; aham – Ja; veda – znam; sarvāṇi – sva; na – ne; tvam – ti; vettha – znaš; parantapa – o pokoritelju neprijatelja.
Božanska Osoba reče: Ti i Ja rodili smo se već mnogo puta. Ja se mogu sjetiti svih tih života, ali ti ne možeš, o pokoritelju neprijatelja!
SMISAO: U Brahma-saṁhiti (5.33) nalazimo podatak o Gospodinovim mnogobrojnim inkarnacijama. U njoj je rečeno:
advaitam acyutam anādim ananta-rūpam
ādyaṁ purāṇa-puruṣaṁ nava-yauvanaṁ ca
vedeṣu durlabham adurlabham ātma-bhaktau
govindam ādi-puruṣaṁ tam ahaṁ bhajāmi
„Obožavam Svevišnju Božansku Osobu, Govindu (Kṛṣṇu), apsolutnu, nepogrešivu prvobitnu osobu, bez početka. Premda se ekspandira u bezbroj oblika, uvijek ostaje ista, izvorna, najstarija osoba, uvijek u cvijetu mladosti. Takve vječne, blažene i sveznajuće Gospodinove oblike obično mogu shvatiti samo najbolji vedski učenjaci, ali oni se uvijek pokazuju čistim, neokaljanim bhaktama."
U Brahma-saṁhiti (5.39) također je rečeno:
rāmādi-mūrtiṣu kalā-niyamena tiṣṭhan
nānāvatāram akarod bhuvaneṣu kintu
kṛṣṇaḥ svayaṁ samabhavat paramaḥ pumān yo
govindam ādi-puruṣaṁ tam ahaṁ bhajāmi
„Obožavam Svevišnju Božansku Osobu, Govindu (Kṛṣṇu), koji se uvijek pojavljuje u oblicima različitih inkarnacija, poput Rāme i Nṛsiṁhe, kao i u oblicima podređenih inkarnacija, ali se istodobno i osobno inkarnira, kao izvorna Božanska Osoba, Kṛṣṇa."
U Vedama je rečeno da se Gospodin, iako nema premca, pojavljuje u bezbroj oblika. On nalikuje kamenu vaiduryi, koji mijenja boje, ali ipak ostaje isti. Sve te mnogobrojne oblike mogu shvatiti čisti, neokaljani bhakte. Takvi se oblici ne mogu shvatiti samim proučavanjem Veda (vedeṣu durlabham adurlabham ātma-bhaktau). Bhakte poput Arjune Gospodinovi su stalni pratioci i kad god se Gospodin inkarnira, takvi se bhakte inkarniraju da bi Ga služili na razne načine. Arjuna je jedan od njih. Iz ovoga stiha saznajemo da je bio nazočan prije nekoliko milijuna godina u drugačijoj ulozi, kada je Gospodin Kṛṣṇa izložio Bhagavad-gītu bogu Sunca, Vivasvānu. Gospodin se toga sjećao, ali Arjuna nije. To je razlika između sićušnoga živog bića i Svevišnjeg Gospodina. Premda je ovdje oslovljen kao veliki junak koji može pokoriti neprijatelje, Arjuna se ne može sjetiti događaja iz svojih prošlih života. Stoga živo biće, koliko god veliko bilo po materijalnim mjerilima, nikada ne može biti jednako Svevišnjem Gospodinu. Gospodinov vječni pratilac sigurno je oslobođena osoba, ali ne može biti jednak Gospodinu. Gospodin je opisan u Brahma-saṁhiti kao nepogrešiv (acyuta), što znači da nikada ne zaboravlja Sebe, čak ni u dodiru s materijom. Zbog toga Gospodin i živo biće nikada ne mogu biti jednaki u svakom pogledu, čak i kada je živo biće oslobođeno poput Arjune. Premda je Arjuna Gospodinov bhakta, katkada zaboravlja Gospodinovu prirodu, ali zahvaljujući božanskoj milosti, bhakta može odmah shvatiti Gospodinov nepogrešivi položaj, dok abhakta ili demon ne može shvatiti Njegovu transcendentalnu prirodu. Zbog toga demonski mozgovi ne mogu shvatiti ove izjave Gīte. Kṛṣṇa se sjećao djela koja je počinio prije milijun godina, ali Arjuna se nije mogao sjetiti, iako su i Kṛṣṇa i Arjuna po prirodi vječni. Ovdje možemo primijetiti da živo biće sve zaboravlja zato što mijenja tijelo, ali Gospodin ne mijenja Svoje sac-cid-ānanda tijelo i zato se sjeća. On je advaita, što znači da se ne razlikuje od Svoga tijela. Sve u vezi s Njim je duh, ali uvjetovana se duša razlikuje od svoga materijalnog tijela. Gospodinovo tijelo i jastvo istovjetni su i zato se Njegov položaj uvijek razlikuje od položaja običnog živog bića, čak i kada siđe na materijalnu razinu. Demoni ne mogu prihvatiti Gospodinovu transcendentalnu prirodu, koju sam Gospodin objašnjava u sljedećem stihu.