STIHOVI 13-14
samaṁ kāya-śiro-grīvaṁ
dhārayann acalaṁ sthiraḥ
samprekṣya nāsikāgraṁ svaṁ
diśaś cānavalokayan
praśāntātmā vigata-bhīr
brahmacāri-vrate sthitaḥ
manaḥ saṁyamya mac-citto
yukta āsīta mat-paraḥ
samam – uspravno; kāya – tijelo; śiraḥ – glavu; grīvam – i vrat; dhārayan – držeći; acalam – nepomično; sthiraḥ – mirno; samprekṣya – gledajući; nāsikā – nosa; agram – u vrh; svam – svoga; diśaḥ – na sve strane; ca – također; anavalokayan – ne gledajući; praśānta – neuznemirena; ātmā – uma; vigata-bhīḥ – bez straha; brahmacāri-vrate – u zavjetu celibata; sthitaḥ – utemeljen; manaḥ – um; saṁyamya – potpuno obuzdavajući; mat – na Mene (Kṛṣṇu); cittaḥ – usredotočujući um; yuktaḥ – pravi yogī; āsīta – treba sjediti; mat – Ja; paraḥ – krajnji cilj.
Yogī treba uspraviti tijelo, vrat i glavu i neprekidno gledati u vrh nosa. Tako, neuznemirena, ovladana uma, bez straha, potpuno se uzdržavajući od seksa, treba meditirati na Mene u srcu i prihvatiti Me kao krajnji cilj života.
SMISAO: Cilj je života spoznaja Kṛṣṇe, koji prebiva u srcu svakog živog bića kao Paramātmā, četveroruki Viṣṇu. Jedina je svrha procesa yoge otkriti i vidjeti taj lokalizirani oblik Viṣṇua. Taj lokalizirani viṣṇu-mūrti Kṛṣṇino je potpuno očitovanje koje prebiva u srcu živoga bića. Onaj tko ne teži spoznaji viṣṇu-mūrtija beskorisno primjenjuje tobožnju yogu i zacijelo gubi vrijeme. Kṛṣṇa je krajnji cilj života, a viṣṇu-mūrti u srcu cilj primjene yoge. Da bi netko spoznao viṣṇu-mūrti u srcu, mora se potpuno uzdržavati od spolnih odnosa. Zato mora napustiti dom i živjeti na osami, sjedeći na opisan način. Ne može svakodnevno uživati u seksu kod kuće ili negdje drugdje i odlaziti na takozvane satove yoge i tako postati yogī. Mora nastojati ovladati umom i izbjegavati sve vrste osjetilnih zadovoljstava, od kojih je seks glavni. U pravilima celibata koja je zapisao veliki mudrac Yājñavalkya piše:
karmaṇā manasā vācā
sarvāvasthāsu sarvadā
sarvatra maithuna-tyāgo
brahmacaryaṁ pracakṣate
„Zavjet brahmacarye treba osobi pomoći da se potpuno uzdržava od upuštanja u seks djelom, riječima i umom – uvijek, u svim okolnostima i svuda." Nitko ne može pravilno primjenjivati yogu održavajući spolne odnose. Zato se dječaci poučavaju brahmacaryi od samog djetinjstva, kad ne znaju za seks. U dobi od pet godina šalju se u guru-kulu, ili āśramu duhovnog učitelja, koji ih u strogoj disciplini odgaja da postanu brahmacārīji. Bez toga, nitko ne može napredovati u yogi, bilo da se radi o dhyāna, jñāna ili bhakti-yogi. Onaj tko slijedi pravila i načela bračnog života i održava spolne odnose samo sa svojom ženom (u skladu s pravilima) također se smatra brahmacārījem. Takav suzdržan obiteljski brahmacārī prihvaća se u školi bhakti, ali škole jñāne i dhyāne ne prihvaćaju čak ni takve brahmacārīje. One zahtijevaju potpuno uzdržavanje bez kompromisa. U školi bhakti, obiteljskom se brahmacārīju dopuštaju regulirani spolni odnosi, jer je kult bhakti-yoge toliko moćan da osoba zaokupljena uzvišenim služenjem Gospodina automatski gubi privlačnost prema seksu. U Bhagavad-gīti (2.59) rečeno je:
viṣayā vinivartante
nirāhārasya dehinaḥ
rasa-varjaṁ raso ’py asya
paraṁ dṛṣṭvā nivartate
Dok se drugi na silu suzdržavaju od zadovoljavanja osjetila, Gospodinov se bhakta sam odriče zadovoljavanja osjetila, jer je okusio nešto uzvišenije. Nitko osim bhakte ne zna za taj viši užitak.
Vigata-bhīḥ. Osoba ne može biti neustrašiva, ako nije potpuno svjesna Kṛṣṇe. Uvjetovana duša puna je straha zbog svog poremećenog pamćenja, jer je zaboravila svoj vječni odnos s Kṛṣṇom. Bhāgavatam (11.2.37) izjavljuje: bhayaṁ dvitīyābhiniveśataḥ syād īśād apetasya viparyayo 'smṛtiḥ. Svjesnost Kṛṣṇe jedini je temelj neustrašivosti. Stoga osoba svjesna Kṛṣṇe može savršeno primjenjivati yogu. Budući da je krajnji cilj yoge vidjeti Gospodina u srcu, osoba svjesna Kṛṣṇe već je najbolji yogī. Načela yoge opisana u ovom stihu razlikuju se od načela tobožnjih društava za yogu koja su danas popularna.