STIH 2
adhiyajñaḥ kathaṁ ko ’tra
dehe ’smin madhusūdana
prayāṇa-kāle ca kathaṁ
jñeyo ’si niyatātmabhiḥ
adhiyajñaḥ – gospodar žrtvovanja; katham – kako; kaḥ – tko; atra – ovdje; dehe – u tijelu; asmin – ovom; madhusūdana – o Madhusūdana; prayāṇa-kāle – u trenutku smrti; ca – i; katham – kako; jñeyaḥ asi – mogu Te spoznati; niyata-ātmabhiḥ – samoovladani.
Tko je gospodar žrtvovanja i kako živi u tijelu, o Madhusūdana? Kako Te oni koji predano služe mogu spoznati u trenutku smrti?
SMISAO: Izraz „gospodar žrtvovanja" može se odnositi na Indru ili na Viṣṇua. Viṣṇu je vođa prvobitnih polubogova, poput Brahme i Śive, a Indra je vođa upravnih polubogova. I Indra i Viṣṇu obožavaju se izvođenjem yajñi. No Arjuna u ovom stihu pita tko je pravi gospodar yajñe (žrtvovanja) i kako prebiva u tijelu živoga bića.
Arjuna je oslovio Gospodina imenom Madhusūdana zato što je Kṛṣṇa jednom ubio demona Madhua. Ustvari, ova pitanja, koja imaju prirodu sumnje, nisu se trebala pojaviti u umu Arjune, jer je Arjuna bhakta svjestan Kṛṣṇe. Zato se uspoređuju s demonima. Budući da Kṛṣṇa tako vješto ubija demone, Arjuna Ga je oslovio kao Madhusūdanu kako bi ubio demonske sumnje koje su se pojavile u Arjuninu umu.
U ovom je stihu vrlo važna riječ prayāṇa-kāle, jer će sve što radimo u životu biti testirano u trenutku smrti. Arjuna želi saznati što se zbiva s onima koji uvijek djeluju u svjesnosti Kṛṣṇe. Kakav je njihov položaj u posljednjem trenutku života? U trenutku smrti sve su tjelesne funkcije poremećene i um ne funkcionira pravilno. Uznemirena tjelesnim stanjem, osoba možda neće biti sposobna da se sjeti Svevišnjega Gospodina. Veliki se bhakta Mahārāja Kulaśekhara moli: „Dragi moj Gospodine, bolje da umrem sada, kada sam potpuno zdrav, tako da labud moga uma može zaroniti među stabljike Tvojih lotosolikih stopala." Ova je metafora upotrijebljena zato što labud, vodena ptica, nalazi zadovoljstvo u ronjenju među stabljikama lotosa; zabavlja se uranjajući među stabljike lotosa. Mahārāja Kulaśekhara kaže Gospodinu: „Sada je moj um neuznemiren i potpuno sam zdrav. Ako sada umrem misleći na Tvoja lotosolika stopala, moje predano služenje sigurno će postati savršeno. Ali ako moram čekati na prirodnu smrt, ne znam što će se dogoditi, jer će u to vrijeme tjelesne funkcije biti poremećene. Neću moći disati i ne znam hoću li moći izgovoriti Tvoje ime. Molim Te, dopusti mi da odmah umrem." Arjuna pita kako u tom trenutku osoba može usredotočiti um na Kṛṣṇina lotosolika stopala.