STIH 3
śrī-bhagavān uvāca
akṣaraṁ brahma paramaṁ
svabhāvo ’dhyātmam ucyate
bhūta-bhāvodbhava-karo
visargaḥ karma-saṁjñitaḥ
śrī-bhagavān uvāca – Svevišnja Božanska Osoba reče; akṣaram – neuništivo; brahma – Brahman; paramam – transcendentalno; svabhāvaḥ – vječna priroda; adhyātmam – jastvo; ucyate – naziva se; bhūta-bhāva-udbhava-karaḥ – koje uzrokuje materijalna tijela živih bića; visargaḥ – stvaranje; karma – plodonosnim djelatnostima; saṁjñitaḥ – naziva se.
Svevišnja Božanska Osoba reče: Neuništivo, transcendentalno živo biće naziva se Brahman, a njegova vječna priroda adhyātma, jastvo. Djelovanje koje uzrokuje razvoj materijalnih tijela živih bića naziva se karma ili plodonosne djelatnosti.
SMISAO: Brahman je neuništiv i vječno postojeći i njegova se priroda nikada ne mijenja, ali Parabrahman je viši od Brahmana. Brahman se odnosi na živo biće, a Parabrahman na Svevišnju Božansku Osobu. Prirodni položaj živoga bića razlikuje se od položaja koji prihvaća u materijalnom svijetu. U materijalnoj svjesnosti pokušava postati gospodar materije, ali u duhovnoj svjesnosti, svjesnosti Kṛṣṇe, služi Svevišnjeg. Kad je obuzeto materijalnom svjesnošću, mora prihvaćati različita tijela u materijalnom svijetu. To se naziva karma ili raznovrsno stvaranje pod prinudom materijalne svjesnosti.
U vedskoj književnosti živo se biće naziva jīvātmā i Brahman, ali nikada Parabrahman. Živo biće (jīvātmā) prihvaća razne položaje – ponekad se stapa s mračnom materijalnom prirodom i poistovjećuje s materijom, a ponekad se poistovjećuje s višom, duhovnom prirodom. Zato se naziva graničnom energijom Svevišnjega Gospodina. Ovisno o tome poistovjećuje li se s materijalnom ili duhovnom prirodom dobiva materijalno ili duhovno tijelo. U materijalnoj prirodi može dobiti tijelo koje pripada bilo kojoj od 8 400 000 vrsta života, ali u duhovnoj prirodi ima samo jedno tijelo. Ovisno o svojoj karmi u materijalnoj se prirodi katkada očituje kao čovjek, polubog, životinja, zvjer, ptica itd. Da bi dostiglo materijalne rajske planete i uživalo u njihovim pogodnostima, katkada izvodi yajñe (žrtvovanja), ali kada se njihovi rezultati iscrpe, ponovno se vraća na Zemlju u obliku čovjeka. Taj se proces naziva karma.
Chāndogya Upaniṣada opisuje vedski proces žrtvovanja. Na žrtvenom oltaru prinosi se pet vrsta ponuda u pet vrsta vatre. Smatra se da su pet vrsta vatri rajski planeti, oblaci, zemlja, muškarac i žena, a pet vrsta žrtvenih ponuda vjera, uživatelj na Mjesecu, kiša, žitarice i sjeme.
U procesu žrtvovanja živo biće vrši određena žrtvovanja kako bi dostiglo određene rajske planete i tako ih dostiže. Kada se rezultati žrtvovanja iscrpe, silazi na Zemlju u obliku kiše i poprima oblik žitarica. One se u tijelu muškarca koji ih pojede preobražavaju u sjeme. Sjeme biva položeno u maternicu žene i tako živo biće ponovno dobiva ljudski oblik života, kako bi vršilo žrtvovanja i podvrglo se istom procesu. Na taj način živo biće na materijalnom putu neprestano dolazi i odlazi. Međutim, osoba svjesna Kṛṣṇe izbjegava takva žrtvovanja. Ona izravno prihvaća svjesnost Kṛṣṇe i time se priprema za povratak Bogu.
Impersonalistički tumači Bhagavad-gīte nerazumno zamišljaju da u materijalnom svijetu Brahman poprima oblik jīve i pozivaju se na sedmi stih petnaestoga poglavlja Gīte kako bi to potkrijepili. Ali u tom stihu Gospodin također kaže da je živo biće „Njegov vječni djelić". Djelić Boga, živo biće, može pasti u materijalni svijet, ali Svevišnji Gospodin (Acyuta) nikada ne pada. Prema tome, postavka da Vrhovni Brahman poprima oblik jīve nije prihvatljiva. Trebamo imati na umu da se u vedskoj književnosti pravi razlika između Brahmana (živoga bića) i Parabrahmana (Svevišnjega Gospodina).