STIH 26

SMISAO: Za inteligentnu je osobu najvažnije da bude svjesna Kṛṣṇe i transcendentalno služi Gospodina s ljubavlju, kako bi dostigla vječno, blaženo prebivalište i bila vječno sretna. Proces dostizanja tako divnog rezultata vrlo je lak i može ga usvojiti čak i najveći siromah, bez ikakvih kvalifikacija. Samo treba biti Gospodinov čisti bhakta. To je jedina kvalifikacija. Nije važno što je ili u kakvu je položaju. Proces je toliko lak da može ponuditi Gospodinu s iskrenom ljubavlju čak i list, malo vode ili neki plod i Gospodin će to sa zadovoljstvom prihvatiti. Svjesnost Kṛṣṇe nikome ne može biti uskraćena, jer je tako laka i univerzalna. Tko je takva budala da ne želi biti svjestan Kṛṣṇe, slijedeći ovu jednostavnu metodu, i tako dostići najviši, savršeni život vječnosti, blaženstva i znanja? Kṛṣṇa želi samo služenje s ljubavlju i ništa više. Kṛṣṇa prihvaća od Svoga čistog bhakte čak i mali cvijet. On ne želi nikakvu ponudu od abhakte. Iako je samodovoljan i ništa Mu nije potrebno, prihvaća ponudu Svoga bhakte, kao razmjenu ljubavi i privrženosti. Razvijena svjesnost Kṛṣṇe najviše je savršenstvo života. Bhakti je u ovom stihu spomenuta dva puta kako bi se naglasilo da Kṛṣṇi možemo prići samo predanim služenjem, bhakti. Ničim drugim ne možemo navesti Kṛṣṇu da prihvati neku ponudu, čak ni ako postanemo brāhmaṇa, učenjak, bogataš ili veliki filozof. Bez tog osnovnog načela – bhakti – ništa ne može navesti Gospodina da prihvati bilo što od bilo koga. Bhakti je uvijek bezuzročna. Proces je vječan i predstavlja neposredno služenje apsolutne cjeline.

U ovom stihu Gospodin Kṛṣṇa, nakon što je izjavio da je jedini uživatelj, prvobitni Gospodin i pravi cilj svih žrtvenih ponuda, otkriva kakve vrste žrtvenih ponuda želi. Ako netko želi predano služiti Svevišnjeg kako bi se pročistio i dostigao cilj života – transcendentalno služenje Boga s ljubavlju – treba saznati što Gospodin od njega želi. Onaj tko voli Kṛṣṇu dat će Mu sve što On želi i neće Mu ponuditi ono što On ne želi ili ne traži. Tako meso, ribu i jaja ne bismo trebali nuditi Kṛṣṇi. Kad bi htio da Mu ponudimo takve stvari, to bi i rekao. Umjesto toga jasno traži da Mu ponudimo list, plod, cvijeće i vodu i za takvu ponudu kaže: „Prihvatit ću je." Prema tome, trebamo shvatiti da neće prihvatiti meso, ribu i jaja. Povrće, žitarice, voće, mlijeko i voda prava su hrana za ljudska bića, koju je propisao sam Gospodin Kṛṣṇa. Drugu hranu ne možemo Mu ponuditi, jer je neće prihvatiti. Ako nudimo neku drugu hranu, ne možemo djelovati na razini ljubavi i predanosti.

U trinaestom stihu trećega poglavlja Śrī Kṛṣṇa objašnjava da su samo ostaci žrtvovanja pročišćeni i pogodni za one koji žele napredovati u životu i dostići oslobođenje od okova materijalne zapletenosti. U istom stihu Gospodin kaže da oni koji ne nude svoju hranu jedu samo grijeh. Drugim riječima, sa svakim zalogajem samo produbljuju svoju zapletenost u složene zakone materijalne prirode. Ali pripremanje lijepih, jednostavnih vegetarijanskih jela, nuđenje takvih jela pred slikom ili Božanstvom Gospodina Kṛṣṇe, te klanjanje Kṛṣṇi i moljenje Kṛṣṇe da prihvati takvu skromnu ponudu, omogućuje osobi da postojano napreduje u životu, pročisti tijelo i stvori suptilna moždana tkiva koja omogućuju jasno razmišljanje. Nadasve, hrana se treba ponuditi s ljubavlju. Kṛṣṇi nije potrebna hrana jer već posjeduje sve što postoji, ali će prihvatiti ponudu od onoga tko Ga želi zadovoljiti na taj način. Prilikom pripremanja, služenja i nuđenja važno je djelovati s ljubavlju prema Kṛṣṇi.

Impersonalistički filozofi, koji žele dokazati da Apsolutna Istina nema osjetila, ne mogu shvatiti ovaj stih Bhagavad-gīte. Oni ga smatraju ili metaforom ili dokazom svjetovnog karaktera Kṛṣṇe, govornika Bhagavad-gīte. No Kṛṣṇa, Vrhovni Bog, ima osjetila. Rečeno je da su Njegova osjetila višefunkcionalna. Drugim riječima, jedno osjetilo može vršiti funkciju bilo kojeg drugog osjetila. To je smisao izjave da je Kṛṣṇa apsolutan. Kad ne bi imao osjetila, ne bi mogao biti pun sveg obilja. U sedmom poglavlju Kṛṣṇa je objasnio da obremenjuje materijalnu prirodu živim bićima prelazeći pogledom po njoj. U ovom slučaju Kṛṣṇino slušanje riječi bhakte koji s ljubavlju nudi hranu potpuno je istovjetno s Njegovim kušanjem hrane. Trebamo naglasiti da je zbog Njegova apsolutnog položaja Njegovo slušanje potpuno istovjetno s Njegovim kušanjem hrane. Samo bhakta, koji prihvaća Kṛṣṇu takvoga kakav sam Sebe opisuje, bez tumačenja, može shvatiti da Vrhovna Apsolutna Istina može jesti hranu i uživati u njoj.