STIH 31
kṣipraṁ bhavati dharmātmā
śaśvac-chāntiṁ nigacchati
kaunteya pratijānīhi
na me bhaktaḥ praṇaśyati
kṣipram – ubrzo; bhavati – postaje; dharma-ātmā – ispravan; śaśvat-śāntim – trajan mir; nigacchati – stječe; kaunteya – o Kuntīn sine; pratijānīhi – objavi; na – nikada; me – Moj; bhaktaḥ – bhakta; praṇaśyati – propada.
On ubrzo postaje ispravan i stječe trajan mir. O Kuntīn sine, otvoreno reci svima da Moj bhakta nikada ne propada.
SMISAO: Ovaj stih ne bismo trebali pogrešno shvatiti. U sedmom poglavlju Gospodin kaže da onaj tko čini loša djela ne može postati Gospodinov bhakta. Onaj tko nije Gospodinov bhakta nema dobrih osobina. Stoga se može postaviti pitanje: „Kako onaj tko čini odvratna djela – bilo slučajno bilo namjerno – može biti čisti bhakta?" To se pitanje može s pravom postaviti. U sedmom poglavlju rečeno je da nitkovi, koji nikada ne služe Gospodina, nemaju dobrih odlika. To je potvrđeno u Śrīmad-Bhāgavatamu. Bhakta koji slijedi devet procesa predanog služenja čisti svoje srce od svih materijalnih nečistoća. On nosi Svevišnju Božansku Osobu u svom srcu i sve grešne nečistoće prirodno nestaju. Zahvaljujući neprestanom razmišljanju o Svevišnjem Gospodinu prirodno postaje čist. Prema Vedama, ako osoba padne s visoka položaja mora se podvrći propisanim obrednim postupcima kako bi se pročistila. Ali ovdje se ne postavlja takav uvjet. Proces je čišćenja već prisutan u srcu bhakte, jer se bhakta neprestano sjeća Svevišnje Božanske Osobe. Zato treba neprestano pjevati Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare / Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare. To će ga zaštititi od svih slučajnih padova. Tako će uvijek biti oslobođen sve materijalne prljavštine.