7

Ovdje su opisane opasnosti koje je proživjela Kuntī sa svojim sinovima. Devakī je njezin zavidni brat samo jednom doveo u nepriliku, drugih nevolja nije imala. Međutim, Kuntīdevī i njezini sinovi godinama su prolazili kroz razne nevolje. Duryodhana i njegovi pristaše dovodili su ih zbog kraljevstva u težak položaj, ali Gospodin ih je svaki put spasio. Jednom su Bhīmi stavili otrov u kolač, drugi put su ih zatvorili u kuću od šelaka i zapalili je, a potom su dovukli Draupadī i uvrijedili je tako što su je pokušali svući na poročnom skupu Kurua. Gospodin je spasio Draupadī produžujući u beskraj njezinu odjeću pa ju Duryodhanina strana nije uspjela vidjeti neodjevenu. Također, kad su bili prognani u šumu, Bhīma se morao boriti s demonom ljudožderom, rākṣasom Hiḍimbom, no Gospodin ga je spasio. Međutim, to nije bilo sve. Nakon svih tih nevolja, došlo je do velike bitke na Kurukṣetri pa se Arjuna morao suprotstaviti velikim generalima kao što su Droṇa, Bhīṣma i Karṇa, koji su svi bili moćni ratnici. Naposljetku, kada je sve bilo gotovo, Droṇācāryin sin odaslao je brahmāstru kako bi ubio dijete u Uttarinoj utrobi i zato je Gospodin spasio jedinoga preživjelog potomka Kurua, Mahārāju Parīkṣita.

Kuntī se sjeća svih opasnosti u kojima se našla prije nego što su Pāṇḍave povratili svoje kraljevstvo. Gospodin Kṛṣṇa kaže u Bhagavad-gīti: kaunteya pratijānīhi na me bhaktaḥ praṇaśyati, „Dragi moj Arjuna, slobodno objavi cijelom svijetu da ništa ne može nadvladati Moga bhaktu.“ Pāṇḍave, Pāṇḍuovi sinovi, bili su veliki bhakte Gospodina Kṛṣṇe, no našli su se u mnogim opasnostima zato što ljude u materijalnom svijetu zanimaju materijalne stvari. Dhṛtarāṣṭra, njihov stric materijalist, uvijek je kovao planove da ih ubije i uzurpira kraljevstvo za vlastite sinove. To je bila njegova namjera od samog početka.

Dhṛtarāṣṭra je jednom izgradio lako zapaljivu kuću od šelaka koja je trebala planuti čim joj se primakne šibica. Zatim je rekao svojim nećacima i šogorici Kuntī: „Izgradio sam jako lijepu kuću u kojoj možete neko vrijeme boraviti.“ No, Dhṛtarāṣṭrin brat Vidura obavijestio ih je o njegovim namjerama: „On želi da se preselite u tu kuću kako biste izgorjeli u prah i pepeo.“ Kad je Duryodhana, Dhṛtarāṣṭrin sin, shvatio da je Vidura o svemu obavijestio Pāṇḍave, razbijesnio se. To je priroda politike. Ipak, Pāṇḍave su se pristali preseliti u tu kuću iako su znali da ih je stric onamo poslao s namjerom da je zapali. Na kraju krajeva, Dhṛtarāṣṭra je bio njihov skrbnik, a oni nisu željeli odbiti nalog sebi nadređenoga. Međutim, pod kućom su iskopali tunel kroz koji su pobjegli kad je izbio požar.

Drugi put, dok su Pāṇḍave bili kod kuće, Dhṛtarāṣṭra im je dao otrovne kolače, ali su oni izbjegli otrovanje. Zatim je došlo do puruṣāda-darśanāt: susreta s demonom ljudožderom koji se zvao Rākṣasa Hiḍimba, ali Bhīma se s njim borio i ubio ga.

Jednom zgodom, Pāṇḍave su bili prevareni u partiji šaha na kraljevskoj skupštini Kurua. Njoj su, među ostalima, prisustvovali Dhṛtarāṣṭra, Bhīṣmadeva, Droṇācārya i druge starije osobe, a nekim je slučajem za ulog u okladi postavljena Draupadī, supruga petorice Pāṇḍava. „Ako i ovaj put izgubite,“ Kurui su rekli Pāṇḍavama, „Draupadī vam više neće biti supruga.“ Čim su Pāṇḍave izgubili tu partiju, Karṇa i Duḥśāsana zgrabili su Draupadī. „Budući da više ne pripadaš svojim muževima,“ rekli su joj, „sad si naše vlasništvo i možemo s tobom postupati kako hoćemo.“

Karṇa se uvrijedio još za vrijeme Draupadīne svayaṁvare. U onim je danima to bio obred u kojem je vrlo kvalificirana princeza sama birala svog muža. Dakako, u suvremenoj Americi svaka djevojka bira muža po svojoj volji premda to u biti nije osobito dobro za obične djevojke. No, čak se i u ono doba osobitoj, jako kvalificiranoj djevojci, koja je znala izabrati dobrog muža, pružala takva mogućnost izbora. Međutim, čak je i to bilo ograničeno raznim uvjetima. Na primjer, Draupadīn je otac na strop objesio ribu te je postavio uvjet za princa koji bi bio dostojan braka s njegovom kćeri da mora odapeti strijelu i probosti ribu kroz oko, ali tako da ne gleda samu ribu, već njezin odraz u posudi s vodom na podu. Kad su svi ovi uvjeti bili objavljeni, mnogi su se prinčevi došli natjecati jer je prihvaćanje izazova načelo za kṣatriyu, hrabroga vođu.

Karṇa je prisustvovao skupu prilikom Draupadīne svayaṁvare. Ona je zapravo namjeravala prihvatiti Arjunu za svog muža, ali ondje je bio Karṇa i Draupadī je znala da Arjuna neće uspjeti ako se Karṇa bude natjecao. U to vrijeme još se nije znalo da je Karṇa kṣatriya. Kuntī ga je rodila prije braka, ali to je bila tajna. Karṇu je odgojio drvodjelja i zato su ga smatrali śūdrom, članom najnižega društvenog staleža po zanimanju. Draupadī se ovako time okoristila: „Na ovom se skupu mogu natjecati samo kṣatriye. Ne želim da im se pridruži i natječe kakav drvodjelja.“ Time je Karṇa bio isključen.

Karṇa je ovo smatrao velikom uvredom pa je prvi istupio kad je Draupadī bila prokockana u igri. Bio je Duryodhanin bliski prijatelj i stoga je rekao: „Sad želimo vidjeti Draupadīnu ljepotu bez odjeće.“ Na skupu su bili prisutni stariji poput Dhṛtarāṣṭre, Bhīṣme i Droṇācārye, ali nisu negodovali. Nisu rekli: „Što je to? Zar ćete na ovom skupu potpuno razodijenuti jednu damu?“ Budući da nisu negodovali, opisuju se kao asat-sabhāyāḥ, skup nepristojnih muškaraca. Samo nepristojan muškarac želi vidjeti nagu ženu iako je u današnje vrijeme to postalo popularno. Prema vedskoj kulturi, žena ne bi smjela biti naga ni pred kim osim pred svojim mužem. Zato su nitkovi bili svi muškarci koji su željeli vidjeti Draupadī nagu na tom velikom skupu. Riječ sat znači „blag“, a asat „grubijan“. Zato se Kuntīdevī molila Gospodinu Kṛṣṇi: „Spasio si Draupadī na onom skupu grubijana.“ Kad su Kurui povukli Draupadīn sārī ne bi li je vidjeli nagu, Kṛṣṇa ju je opskrbio sa sve više i više tkanine, tako da nisu uspjeli doći do kraja sārīja. Naposljetku, okruženi hrpama tkanine razbacane po dvorani, umorili su se i shvatili da ne mogu ostvariti svoju namjeru, da je nikad neće moći potpuno razodijenuti.

Draupadī je isprva pokušala zadržati sārī na sebi, ali što je mogla postići? Na kraju krajeva, ona je bila žena, a Kurui su je pokušavali svući. Stoga je zavapila i molila se Kṛṣṇi: „Spasi mi čast“, ali se i dalje pokušavala spasiti držeći sārī. Potom je pomislila: „Ovako neću uspjeti spasiti svoju čast“, te je pustila odjeću, jednostavno podigla ruke i molila se: „Kṛṣṇa, ako želiš, Ti me možeš spasiti.“ Tada joj je Gospodin odgovorio na molitve.

Zbog toga pokušaj da sami sebe spasimo nije osobito dobra zamisao. Naprotiv, trebamo jednostavno ovisiti o Kṛṣṇi. „Kṛṣṇa, ako me spasiš, to je u redu. U suprotnom, ubij me. Učini kako Te je volja.“ Kao što Bhaktivinoda Ṭhākura kaže:

„Dragi moj Gospodine, sve svoje posjede predajem Tebi. Što uopće imam? Imam ovo tijelo i um, skroman dom, svoju ženu i djecu. Ipak, sve svoje predajem Tebi.“ Ovo je potpuna predaja.

Kṛṣṇin bhakta predaje se Kṛṣṇi bez zadrške, zato se zove akiñcana. Riječ kiñcana označava ono što zadržavamo za sebe, a akiñcana znači da za sebe ne zadržavamo ništa. Naravno, iako sve trebamo ovako predati, u materijalnom svijetu ne trebamo umjetno oponašati one koji su potpuno predani. Držeći se primjera koji je postavio Rūpa Gosvāmī, od posjeda koje imamo pedeset posto trebamo dati Kṛṣṇi, dvadeset pet rođacima, koji će također nešto očekivati, a preostalih dvadeset pet posto valja zadržati u slučaju prijeke potrebe. Prije odlaska u mirovinu Rūpa Gosvāmī ovako je podijelio svoj novac premda je poslije, nakon uhićenja njegova brata, Sanātane Gosvāmīja, još jednoga velikog bhakte, potrošio sve. To je potpuna predaja. Slično tomu, Draupadī se potpuno predala Kṛṣni, ne pokušavajući zadržati nešto za sebe, a On ju je tada opskrbio neograničenom količinom tkanine, stoga je Kurui nisu uspjeli vidjeti nagu.

No u sljedećoj partiji šaha pala je oklada da će Pāṇḍave, ako izgube u igri, otići u šumu na dvanaest godina. Nakon toga morat će još godinu dana provesti potajice, a ako ih otkriju, morat će još dvanaest godina provesti u šumi. Pāṇḍave su izgubili i u ovoj partiji, pa su dvanaest godina proveli u šumi i jednu godinu potajice. Upravo je tijekom te posljednje godine Arjuna osvojio Uttaru.

Svi ovi događaji zabilježeni su u knjizi zvanoj Mahābhārata. Riječ mahā znači „velika“ ili „veća“, a bhārata se odnosi na Indiju. Stoga je Mahābhārata povijest šire Indije. Ljudi katkad ove pripovijesti smatraju pričama ili mitologijom, ali to je besmislica. Mahābhārata i Purāṇe povjesnice su iako nisu zapisane po kronološkom redoslijedu. Koliko bi stranica zauzela kronološki zabilježena povijest tako dugog vremenskog razdoblja? Zato su u Mahābhārati odabrani i opisani samo najvažniji događaji.

Pripovijedajući kako je Kṛṣṇa na bojnom polju Kurukṣetri spasio Pāṇḍave, Kuntī Mu se moli: Mṛdhe mṛdhe ’neka-mahārathāstrataḥ. Na Kurukṣetru su došli veliki borci poznati kao mahā-rathe. Kao što u suvremeno doba postoje vojni činovi za poručnika, satnika, zapovjednika i vrhovnog zapovjednika, u prošlosti su se činovi zvali eka-ratha, ati-ratha i mahā-ratha. Riječ ratha označava kočiju. Vojnik koji se mogao boriti protiv jedne kočije zvao se eka-ratha, a onaj koji se mogao boriti protiv njih tisuću zvao se mahā-ratha. Svi zapovjednici na bojnom polju Kurukṣetri bili su mahā-rathe i mnogi se od njih spominju u Bhagavad-gīti. Osobito važni među njima bili su Bhīṣma, Karṇa i Droṇācārya. Oni su bili tako moćni borci da je Arjuna pred njima bio nitko i ništa, iako je i on bio mahā-ratha. Međutim, Kṛṣṇinom je milošću uspio ubiti i njih i mnoge druge te se vratio iz boja kao pobjednik. Mahārāja Parīkṣit spomenuo je tu činjenicu u svom razgovoru sa Śukadevom Gosvāmījem. „Bojno polje Kurukṣetra“, rekao je, “nalikovalo je na ocean, a ratnici na krvožedna vodena stvorenja, no Kṛṣṇinom milošću, moj je otac Arjuna s lakoćom svladao taj ocean.“

Ovo je jako bitno. Ako i imamo puno neprijatelja koji su vrlo moćni borci, nitko nam ne može nauditi ostanemo li pod Kṛṣṇinom zaštitom. Rakhe kṛṣṇa māre ke, māre kṛṣṇa rakhe ke. „Koga Kṛṣṇa štiti, toga nitko ne može ubiti. No, ako Kṛṣṇa poželi nekoga ubiti, nitko ga ne može zaštititi.“ Na primjer, pretpostavimo da veliki bogataš boluje od nečega. Unatoč tomu što su mu dostupni prvorazredan liječnik, lijekovi i bolnica, on i dalje može umrijeti. To znači da je Kṛṣṇa poželio: „Ovaj čovjek mora umrijeti.“ Stoga će se tobožnje metode zaštite koje smo za sebe osmislili pokazati beskorisnima ako Kṛṣṇa ne želi da poživimo. Demon Rāvaṇa bio je vrlo moćan, ali ga nitko nije mogao zaštititi kad ga je Kṛṣṇa u obliku Gospodina Rāmacandre poželio ubiti. Rāvaṇa je bio veliki štovatelj Śive i molio mu se: „Molim te, dođi i izbavi me iz ove opasnosti.“ No, Śiva nije došao, pa ga je njegova supruga, Pārvatī, upitala: „Što se zbiva? On je tako veliki štovatelj i toliko te je služio, a sad traži tvoju pomoć jer je u opasnosti. Zašto mu ne odeš pomoći?“ Śiva je na to odvratio: „Draga moja Pārvatī, što da učinim? Ne mogu ga zaštititi. To je nemoguće. Zašto bih onda išao?“ Nitko ne može pružiti zaštitu onomu koga Bog poželi ubiti, kao što nitko ne može ubiti onoga koga Bog poželi zaštititi. Rakhe kṛṣṇa māre ke, māre kṛṣṇa rakhe ke.

Kuntī se prisjeća kako je Kṛṣṇa uzastopce spašavao nju i njezine sinove. To je smaraṇam, sjećanje na Kṛṣṇu. „Kṛṣṇa, Ti si tako ljubazan prema nama da si nas izbavio iz mnogih velikih opasnosti. Bez Tebe, sve bi bilo beznadežno.“

Posljednja opasnost bila je drauṇy-astra, oružje Aśvatthāme, Droṇina sina. Ubojstvo petorice sinova Pāṇḍava koje je počinio Aśvatthāma bilo je za svaku osudu. Dakako, u bitci na Kurukṣetri obje su strane pripadale istoj obitelji i gotovo su svi poginuli, ali petorica sinova Pāṇḍava uspjela su preživjeti. Stoga je Aśvatthāma pomislio: „Ako ih ubijem i njihove glave predam Duryodhani, jako ću ga zadovoljiti.“ Petorici je sinova odrubio glave dok su spavali i predao ih Duryodhani koji je bio nepokretan zbog slomljene kralježnice. Aśvatthāma mu je rekao: „Dragi moj Duryodhano, donio sam ti glave petorice Pāṇḍava.“ Duryodhana se u početku silno obradovao, ali je znao kako će iskušati glave da vidi pripadaju li doista Pāṇḍavama. Kad ih je pritisnuo, glave su se raspale i Duryodhana je rekao: „O, nisu to glave Pāṇḍava. Mora da su pripadale njihovim sinovima.“ Kad je Aśvatthāma priznao da je to točno, Duryodhana se onesvijestio, a pri povratku k svijesti, rekao je: „Satro si sve naše nade. Nadao sam se da će od naše obitelji preživjeti barem ova petorica sinova, ali ti si ih sad ubio.“ S tom je jadikovkom umro.

Slijedom zbivanja, Arjuna je uhitio Aśvatthāmu i namjeravao ga ubiti. Zapravo, Kṛṣṇa mu je naredio: „Ubij ga. Nije on brāhmaṇa, niži je od śūdre.“ Draupadī je na to odvratila: „Patim zbog smrti svojih sinova, a ovaj je nitkov sin našega Gurua Mahārāje, Droṇācārye, koji je toliko toga učinio za nas. Ako Aśvatthāma umre, to će ražalostiti Droṇācāryinu ženu koja je naša majka po guruu, zato ga oslobodi i pusti.“ Arjuna je nato oslobodio Aśvatthāmu, ali ovaj je, uvrijeđen, iz osvete otpustio brahmāstru. Brahmāstra je nešto poput atomskog oružja koje može doprijeti do neprijatelja ma gdje bio i ubiti ga. Aśvatthāma je znao: „Posljednji potomak obitelji Kuru Abhimanyuov je sin, Parīkṣit, koji se nalazi u Uttarinoj maternici. Ubijem li i njega, čitavoj će dinastiji doći kraj.“

Kad je otpustio oružje, majka Mahārāje Parīkṣita, Uttarā, osjetila je da će pobaciti i stoga se obratila Kṛṣṇi sljedećim riječima: „Molim te, spasi me.“ Kṛṣṇa je pomoću Svoje mistične moći ušao u Uttarinu maternicu i spasio njezino dijete. Nakon bitke na Kurukṣetri, Mahārāja Parīkṣit, još uvijek u majčinoj utrobi, bio je posljednji potomak Pāṇḍava i kad se u dogledno vrijeme rodio, na životu su bili još jedino njegovi djedovi. On je bio sin Abhimanyua koji je bio sin Arjune i Subhadre, Kṛṣṇine sestre. Abhimanyu se u dobi od šesnaest godina otišao boriti i sedam je velikih zapovjednika moralo udružiti snage kako bi ga ubili. Subhadrā je imala samo jednog unuka, Mahārāju Parīkṣita, kojem su bili povjereni svi posjedi Pāṇḍava, a oni su pak otišli na Himalaju. Ova se pripovjest nalazi u Mahābhārati. Mnoge su velike nedaće snašle Pāṇḍave, ali oni su u svim okolnostima ovisili o Kṛṣṇi koji bi ih svaki put spasio. U sljedećoj je strofi zabilježen osvrt kraljice Kuntī na ove nedaće.