STIH 9
mac-cittā mad-gata-prāṇā
bodhayantaḥ parasparam
kathayantaś ca māṁ nityaṁ
tuṣyanti ca ramanti ca
mat-cittāḥ – koji u umu uvijek misle na Mene; mat-gata-prāṇāḥ – koji su svoje živote posvetili Meni; bodhayantaḥ – propovijedajući; parasparam – među sobom; kathayantaḥ – razgovarajući; ca – također; mām – o Meni; nityam – neprestano; tuṣyanti – postaju zadovoljni; ca – također; ramanti – uživaju u transcendentalnom blaženstvu; ca – također.
Moji čisti bhakte uvijek misle na Mene i potpuno posvećuju svoje živote služenju Mene. Uvijek prosvjetljuju jedni druge i razgovaraju o Meni i u tome nalaze veliko zadovoljstvo i blaženstvo.
SMISAO: Čisti bhakte, čije su osobine ovdje opisane, potpuno se posvećuju transcendentalnom služenju Gospodina s ljubavlju. Ništa ne može odvratiti njihov um od Kṛṣṇinih lotosolikih stopala. Oni razgovaraju isključivo o transcendentalnim temama. U ovom su stihu posebno opisani simptomi čistih bhakta. Bhakte Svevišnjeg Gospodina dvadeset četiri sata na dan slave odlike i zabave Svevišnjega Gospodina. Njihova srca i duše neprestano su obuzeti Kṛṣṇom i dok razgovaraju o Njemu s drugim bhaktama osjećaju zadovoljstvo.
U početnom stadiju predanog služenja uživaju u transcendentalnom zadovoljstvu koje potječe od same službe, a u zrelom su stadiju potpuno utemeljeni u ljubavi prema Bogu. Kad se utemelje na tom transcendentalnom položaju, mogu uživati u najvišem savršenstvu koje Gospodin očituje u Svom prebivalištu. Gospodin Caitanya uspoređuje transcendentalno predano služenje sa sijanjem sjemena u srcu živoga bića. Od bezbroj živih bića koja obilaze različite planete u svemiru samo nekolicina, zahvaljujući sreći, susreće čistoga bhaktu i stječe priliku za razumijevanje predanog služenja. Predano služenje nalikuje sjemenu. Ako živo biće, u čijem je srcu posijano sjeme, nastavi slušati i pjevati Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare / Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare, to će sjeme proklijati, kao što sjeme drveta klija ako se redovito zalijeva. Ta duhovna biljka predanog služenja postupno raste sve dok ne probije omotač materijalnog svemira i uđe u brahmajyoti na duhovnom nebu. Na duhovnom nebu biljka nastavlja rasti sve dok ne dosegne najviši planet, zvan Goloka Vṛndāvana, Kṛṣṇin najviši planet. Na kraju prihvaća utočište Kṛṣṇinih lotosolikih stopala i ondje počiva. Postupno, kao što obična biljka rađa plodove i cvijeće, biljka predanog služenja rađa plodove, a proces se zalijevanja u obliku pjevanja i slušanja nastavlja. Ta je biljka predanog služenja potanko opisana u Caitanya-caritāmṛti (Madhya-līlā, devetnaesto poglavlje). Ondje je objašnjeno da osoba, kad cijela biljka dostigne utočište lotosolikih stopala Svevišnjega Gospodina, postaje potpuno obuzeta ljubavlju prema Bogu i ne može ni trenutak živjeti bez dodira sa Svevišnjim Gospodinom, kao što riba ne može živjeti bez vode. U takvu stanju bhakta razvija transcendentalne odlike u dodiru sa Svevišnjim Gospodinom.
Śrīmad-Bhāgavatam pun je takvih priča o odnosu između Svevišnjega Gospodina i Njegovih bhakta. Zato je veoma drag bhaktama, kao što je rečeno u samom Bhāgavatamu (12.13.18). Śrīmad-bhāgavataṁ purāṇam amalaṁ yad vaiṣṇavānāṁ priyam. To djelo ne govori o materijalnim djelatnostima, gospodarskom razvoju, zadovoljavanju osjetila ili oslobođenju. Śrīmad-Bhāgavatam jedino je djelo koje potpuno opisuje transcendentalnu prirodu Svevišnjega Gospodina i Njegovih bhakta. Spoznate duše u svjesnosti Kṛṣṇe uvijek nalaze zadovoljstvo u slušanju takve transcendentalne književnosti, kao što mladić i djevojka nalaze zadovoljstvo u međusobnu druženju.