STIHOVI 10-11
aneka-vaktra-nayanam
anekādbhuta-darśanam
aneka-divyābharaṇaṁ
divyānekodyatāyudham
divya-mālyāmbara-dharaṁ
divya-gandhānulepanam
sarvāścarya-mayaṁ devam
anantaṁ viśvato-mukham
aneka – različita; vaktra – usta; nayanam – oči; aneka – različite; adbhuta – divne; darśanam – prizore; aneka – mnogo; divya – božanskih; ābharaṇam – nakita; divya – božanskog; aneka – različito; udyata – uzdignuto; āyudham – oružje; divya – božanske; mālya – vijence; ambara – odjeću; dharam – kako nosi; divya – božanskim; gandha – mirisima; anulepanam – namirisan; sarva – sve; āścarya-mayam – čudesno; devam – blistavo; anantam – beskrajno; viśvataḥ-mukham – sveprožimajuće.
Arjuna je u tom kozmičkom obliku vidio bezbroj usta, očiju i čudesnih prizora. Obilno ukrašen nebeskim nakitom, oblik je držao razno uzdignuto božansko oružje. Bio je ovjenčan nebeskim vijencima i obučen u nebesku odjeću, a čitavo Njegovo tijelo bilo je premazano raznim božanskim mirisima. Sve je bilo čudesno, blistavo, beskrajno i sveprožimajuće.
SMISAO: Riječ mnogo, koja se u ova dva stiha više puta ponavlja pokazuje da nije bilo kraja mnoštvu ruku, usta, nogu i drugih očitovanja koja je Arjuna vidio. One su se nalazile u raznim dijelovima svemira, ali Arjuna ih je, Gospodinovom milošću, vidio sjedeći na jednom mjestu. To je bilo moguće zahvaljujući Kṛṣṇinoj nepojmljivoj moći.