STIH 19
anādi-madhyāntam ananta-vīryam
ananta-bāhuṁ śaśi-sūrya-netram
paśyāmi tvāṁ dīpta-hutāśa-vaktraṁ
sva-tejasā viśvam idaṁ tapantam
anādi – bez početka; madhya – sredine; antam – ili kraja; ananta – neograničene; vīryam – slave; ananta – bezbroj; bāhum – ruku; śaśi – Mjesec; sūrya – i Sunce; netram – oči; paśyāmi – vidim; tvām – Tebe; dīpta – plamteća; hutāśa-vaktram – vatra izlazi iz Tvojih usta; sva-tejasā – Svojim sjajem; viśvam – svemir; idam – ovaj; tapantam – griješ.
Ti nemaš početak, sredinu i kraj. Tvoja je slava neograničena. Imaš bezbroj ruku, a Sunce i Mjesec Tvoje su oči. Vidim kako plamteća vatra izlazi iz Tvojih usta i spaljuje čitav svemir Tvojim sjajem.
SMISAO: Nema kraja obilju Svevišnje Božanske Osobe. Ovdje, kao i na mnogim drugim mjestima, ima ponavljanja, ali prema spisima ponavljanje Kṛṣṇinih slava nije književni nedostatak. Rečeno je da se u stanju zbunjenosti, čuđenja ili velika zanosa stvari ponavljaju iznova i iznova. To nije pogreška.