STIH 1

SMISAO: Kṛṣṇa je do sada objasnio osobni, neosobni i kozmički vid te opisao sve vrste bhakta i yogīja. Transcendentalisti se mogu svrstati u dvije kategorije: u impersonaliste i personaliste. Bhakta je personalist i aktivno služi Svevišnjeg Gospodina svom svojom energijom. Impersonalist je također aktivan, ali ne služi neposredno Kṛṣṇu, već meditira na neočitovani, neosobni Brahman.

Iz ovoga poglavlja saznajemo da je bhakti-yoga, predano služenje, najviši proces spoznaje Apsolutne Istine. Ako se netko želi družiti sa Svevišnjom Božanskom Osobom, mora se posvetiti predanom služenju.

Oni koji predanim služenjem izravno obožavaju Svevišnjega Gospodina nazivaju se personalistima. Oni koji meditiraju na neosobni Brahman nazivaju se impersonalistima. Arjuna ovdje pita koji je položaj bolji. Postoje različiti načini spoznaje Apsolutne Istine, ali Kṛṣṇa u ovom poglavlju izjavljuje da je od svih najviša bhakti-yoga, predano služenje Gospodina. Ono je najizravniji i najlakši oblik druženja s Bogom.

U drugom poglavlju Bhagavad-gīte Svevišnji je Gospodin objasnio da živo biće nije materijalno tijelo; ono je duhovna iskra. Apsolutna je Istina duhovna cjelina. U sedmom je poglavlju rekao da je živo biće sastavni djelić vrhovne cjeline i preporučio potpuno usmjeravanje pozornosti na cjelinu. U osmom poglavlju izjavio je da onaj tko u vrijeme napuštanja tijela misli na Njega odmah biva prenesen u duhovno nebo, u Kṛṣṇino prebivalište. Na kraju šestoga poglavlja Gospodin je jasno rekao da je najsavršeniji yogī onaj tko uvijek u sebi misli na Kṛṣṇu. Tako je u gotovo svakom poglavlju zaključak bio da osoba treba postati privržena Kṛṣṇinu osobnom obliku, jer je takva privrženost najviša duhovna spoznaja.

Unatoč tome neke osobe nisu vezane za Kṛṣṇin osobni oblik. Toliko su ustrajne u tome da čak i kada tumače Bhagavad-gītu žele odvratiti ljude od Kṛṣṇe i prenijeti svu predanost na neosobni brahmajyoti. Više vole meditirati na neosobni vid Apsolutne Istine, koji je iznad dosega osjetila i neočitovan.

Tako postoje dvije vrste transcendentalista. Arjuna sada pokušava utvrditi koji je proces lakši i koja je vrsta transcendentalista savršenija. Drugim riječima, želi razjasniti vlastiti položaj, jer je privržen Kṛṣṇinu osobnom obliku. Nije privržen neosobnom Brahmanu. On želi znati je li njegov položaj siguran. Na neosobno očitovanje Svevišnjega Gospodina, u materijalnom svijetu ili u duhovnom svijetu, teško je meditirati. Ustvari, neosobni vid Apsolutne Istine ne može se savršeno shvatiti. Zato Arjuna želi reći: „Kakva je korist od takva gubljenja vremena?" U jedanaestom poglavlju Arjuna je iskusio da je najbolje biti privržen Kṛṣṇinu osobnom obliku, jer je tako istodobno mogao shvatiti sve druge oblike i nije bio uznemiren u svojoj ljubavi prema Kṛṣṇi. Ovo važno pitanje koje je Arjuna postavio Kṛṣṇi razjasnit će razliku između neosobnog i osobnog shvaćanja Apsolutne Istine.