STIH 18
jyotiṣām api taj jyotis
tamasaḥ param ucyate
jñānaṁ jñeyaṁ jñāna-gamyaṁ
hṛdi sarvasya viṣṭhitam
jyotiṣām – svih svijetlećih nebeskih tijela; api – također; tat – taj; jyotiḥ – izvor svjetlosti; tamasaḥ – tame; param – iznad; ucyate – rečeno je; jñānam – znanje; jñeyam – predmet znanja; jñāna-gamyam – cilj znanja; hṛdi – u srcu; sarvasya – svakoga; viṣṭhitam – nalazi se.
On je izvor svjetlosti svih svijetlećih nebeskih tijela. Transcendentalan je prema tami materije i nije očitovan. On je znanje, predmet znanja i cilj znanja i nalazi se u svačijem srcu.
SMISAO: Nad-duša, Svevišnja Božanska Osoba, izvor je svjetlosti svih svijetlećih nebeskih tijela, kao što su sunce, mjesec i zvijezde. Iz vedske književnosti saznajemo da u duhovnom carstvu nema potrebe za suncem i mjesecom, jer je obasjano blistavim sjajem Svevišnjega Gospodina. Taj brahmajyoti, Gospodinov duhovni sjaj, u materijalnom je svijetu prekriven mahat-tattvom, materijalnim elementima. Zato su u materijalnom svijetu radi svjetlosti potrebni sunce, mjesec i elektricitet, ali u duhovnom svijetu nema potrebe za takvim stvarima. U vedskoj je književnosti jasno rečeno da Njegov blistavi sjaj obasjava sve. Na temelju toga možemo zaključiti da Gospodin ne prebiva u materijalnom svijetu. On prebiva u duhovnom svijetu, veoma daleko, na duhovnom nebu. To je također potvrđeno u vedskoj književnosti. Āditya-varṇaṁ tamasaḥ parastāt (Śvetāśvatara Upaniṣada 3.8). On je, poput sunca, vječno blistav, ali prebiva daleko iznad tame materijalnog svijeta.
Njegovo je znanje transcendentalno. Vedska književnost potvrđuje da je Brahman zgusnuto transcendentalno znanje. Onome tko želi otići u duhovni svijet znanje daje Svevišnji Gospodin, koji se nalazi u srcu svih živih bića. Jedna vedska mantra (Śvetāśvatara Upaniṣada 6.18) izjavljuje: taṁ ha devam ātma-buddhi-prakāśaṁ mumukṣur vai śaraṇam ahaṁ prapadye. Ako osoba želi oslobođenje, mora se predati Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Što se tiče cilja krajnjega znanja, on je također potvrđen u vedskoj književnosti: tam eva viditvāti mṛtyum eti. „Granica rođenja i smrti može se nadići samo spoznavanjem Svevišnjeg." (Śvetāśvatara Upaniṣada 3.8)
Gospodin prebiva u srcu svih živih bića kao vrhovni upravitelj. Noge i ruke Svevišnjeg prostiru se svuda, ali to se ne može reći za individualnu dušu. Stoga moramo priznati da postoje dva poznavatelja polja djelovanja – individualna duša i Nad-duša. Noge i ruke živog bića nalaze se na jednom mjestu, ali Kṛṣṇine ruke i noge nalaze se svuda. To je potvrđeno u Śvetāśvatara Upaniṣadi (3.17): sarvasya prabhum īśānaṁ sarvasya śaraṇaṁ bṛhat. Ta Svevišnja Božanska Osoba, Nad-duša, gospodar je ili prabhu svih živih bića; stoga je konačno utočište svih živih bića. Tako se ne može poreći činjenica da se Vrhovna Nad-duša i individualna duša uvijek razlikuju.