STIH 17
avibhaktaṁ ca bhūteṣu
vibhaktam iva ca sthitam
bhūta-bhartṛ ca taj jñeyaṁ
grasiṣṇu prabhaviṣṇu ca
avibhaktam – nije podijeljena; ca – također; bhūteṣu – u svim živim bićima; vibhaktam – podijeljena; iva – kao da; ca – također; sthitam – postoji; bhūta-bhartṛ – održavatelj svih živih bića; ca – također; tat – to; jñeyam – trebaš shvatiti; grasiṣṇu – proždire; prabhaviṣṇu – stvara; ca – također.
Premda se čini da je Nad-duša u svim živim bićima podijeljena, nikada nije podijeljena. Nad-duša je jedna. Iako održava svako živo biće, trebaš shvatiti da sve proždire i stvara.
SMISAO: Gospodin se nalazi u svačijem srcu kao Nad-duša. Znači li to da se podijelio? Ne. Ustvari, On je jedan. Naveden je primjer sunca. Sunce se u podne nalazi na jednom mjestu, ali ako se uputimo u bilo kojem smjeru i nakon deset tisuća kilometara upitamo: „Gdje je sunce?", svatko će reći da sunce sija nad njegovom glavom. Ovaj je primjer u vedskoj književnosti naveden kako bi pokazao da Gospodin, iako nije podijeljen, izgleda podijeljen. U vedskoj je književnosti rečeno da je jedan Viṣṇu Svojom svemoći prisutan svuda, kao što je sunce prisutno na raznim mjestima pred očima raznih ljudi. Iako Svevišnji Gospodin održava svako živo biće, u vrijeme uništenja sve proždire. Gospodin je to potvrdio u jedanaestom poglavlju, rekavši da je došao progutati sve ratnike okupljene na Kurukṣetri. Također je rekao da proždire u obliku vremena. On je uništavatelj, ubojica svih bića. Prilikom stvaranja, očituje ih iz njihova prvobitnog stanja, a u vrijeme uništenja ih proždire. Vedske himne potvrđuju da je On podrijetlo svih živih bića i počivalište svega. Nakon stvaranja, sve počiva u Njegovoj svemoći, a nakon uništenja, sve ponovno počiva u Njemu. To potvrđuju vedske himne. Yato vā imāni bhūtāni jāyante yena jātāni jīvanti yat prayanty abhisaṁviśanti tad brahma tad vijijñāsasva (Taittirīya Upaniṣada 3.1).