STIH 23
upadraṣṭānumantā ca
bhartā bhoktā maheśvaraḥ
paramātmeti cāpy ukto
dehe ’smin puruṣaḥ paraḥ
upadraṣṭā – nadgleda; anumantā – odobrava; ca – također bhartā – gospodar; bhoktā – vrhovni uživatelj; mahā-īśvaraḥ – Svevišnji Gospodin; parama-ātmā – Nad-duša; iti – također; ca – i; api – doista; uktaḥ – rečeno je; dehe – u tijelu; asmin – taj; puruṣaḥ – uživatelj; paraḥ – transcendentalni.
U ovom se tijelu nalazi još jedan, transcendentalni uživatelj. To je Gospodin, vrhovni vlasnik, koji nadgleda i odobrava i koji je poznat kao Nad-duša.
SMISAO: Prema ovom je stihu Nad-duša, koja prati dušu, očitovanje Svevišnjega Gospodina. Paramātmā nije obično živo biće. Monistički filozofi smatraju da je poznavatelj tijela jedan i zato misle da nema razlike između Nad-duše i individualne duše. Da bi to razjasnio, Gospodin kaže da Ga u svakom tijelu predstavlja Paramātmā, koja se razlikuje od individualne duše. Paramātmā je para, transcendentalna. Duša uživa u djelatnostima određenog polja, ali Nad-duša je prisutna ne kao ograničeni uživatelj ili sudionik u tjelesnim djelatnostima već kao svjedok, nadglednik, odobravatelj i vrhovni uživatelj. Naziva se Paramātmā, a ne ātmā, i transcendentalna je. Ātmā se i Paramātmā očito razlikuju. Noge i ruke Nad-duše, Paramātme, nalaze se svuda, ali to nije slučaj s individualnom dušom. Paramātmā je Svevišnji Gospodin i stoga je prisutna u tijelu uvjetovane duše kako bi odobrila njezinu želju za materijalnim uživanjem. Bez odobrenja Vrhovne Duše, duša ne može ništa učiniti. Duša je bhukta, održavana, a Gospodin je bhoktā, održavatelj. Postoji bezbroj živih bića i Gospodin prebiva u njima kao prijatelj.
Činjenica je da je svako živo biće vječno sastavni djelić Svevišnjega Gospodina i da je vrlo blisko povezano s Njim kao prijatelj. Ali živo je biće sklono odbacivanju odobrenja Svevišnjeg Gospodina i neovisnom djelovanju u pokušaju vladanja materijalnom prirodom. Zbog te se sklonosti naziva graničnom energijom Svevišnjeg Gospodina. Živo biće može biti utemeljeno u materijalnoj ili duhovnoj energiji. Sve dok je uvjetovano materijalnom energijom, Svevišnji Gospodin kao njegov prijatelj, Nad-duša, ostaje s njim kako bi ga naveo da se vrati duhovnoj energiji. Gospodin uvijek žarko želi vratiti živo biće duhovnoj energiji, ali zbog svoje sićušne neovisnosti živo biće neprestano odbacuje društvo duhovnog svjetla. Zloupotreba neovisnosti uzrok je njegove materijalne borbe u uvjetovanoj prirodi. Gospodin ga zato uvijek poučava, iznutra i izvana. Izvana ga poučava kroz upute izložene u Bhagavad-gīti, a iznutra pokušava uvjeriti živo biće da njegove djelatnosti na materijalnom polju ne vode k pravoj sreći. „Ostavi to i vjeruj u Mene. Onda ćeš biti sretan", kaže Gospodin. Tako inteligentna osoba, polažući svoju vjeru u Paramātmu ili Svevišnju Božansku Osobu, počinje napredovati k blaženom vječnom životu punom znanja.