STIH 22
puruṣaḥ prakṛti-stho hi
bhuṅkte prakṛti-jān guṇān
kāraṇaṁ guṇa-saṅgo ’sya
sad-asad-yoni-janmasu
puruṣaḥ – živo biće; prakṛti-sthaḥ – nalazi se u materijalnoj energiji; hi – zacijelo; bhuṅkte – uživa; prakṛti-jān – tvorevine materijalne prirode; guṇān – guṇe prirode; kāraṇam – uzrok; guṇa-saṅgaḥ – dodir s guṇama prirode; asya – živo biće; sat-asat – u dobrim i lošim; yoni – vrstama života; janmasu – rađa se.
Zbog svoga dodira s materijalnom prirodom živo biće u materijalnoj prirodi slijedi puteve života, uživajući u tri guṇe prirode. Tako nailazi na dobro i zlo u raznim vrstama života.
SMISAO: Ovaj je stih veoma važan za razumijevanje procesa seljenja živog bića iz jednoga tijela u drugo. U drugom je poglavlju bilo objašnjeno da se živo biće seli iz jednoga tijela u drugo kao što osoba mijenja odjeću. Njegova vezanost za materijalno postojanje uzrok je promjene odjeće. Sve dok je opčinjeno ovim nestvarnim očitovanjem, mora se seliti iz jednoga tijela u drugo. Budući da želi vladati materijalnom prirodom, biva stavljeno u takve nepoželjne okolnosti. Pod utjecajem materijalne želje, ponekad se rađa kao polubog, ponekad kao čovjek, ponekad kao zvjer, ptica, crv, vodena životinja, sveta osoba ili kukac. To se zbiva. U svakom slučaju, živo biće misli da je gospodar okolnosti u kojima se nalazi, iako je pod utjecajem materijalne prirode.
Ovdje je objašnjeno zašto živo biće biva stavljeno u takva različita tijela. To je posljedica njegova druženja s različitim guṇama prirode. Stoga se moramo uzdići iznad tri materijalne guṇe i utemeljiti na transcendentalnom položaju. To je svjesnost Kṛṣṇe. Ako osoba nije utemeljena u svjesnosti Kṛṣṇe, njezina će je materijalna svjesnost prisiliti da prelazi iz jednoga tijela u drugo, jer od davnina njeguje materijalne želje. To shvaćanje mora promijeniti, a do te promjene može doći samo slušanjem vjerodostojnih izvora. Najbolji je primjer Arjuna, koji sluša nauk o Bogu od Kṛṣṇe. Ako se podvrgne procesu slušanja, živo će biće izgubiti svoju dugo njegovanu želju za vladanjem nad materijalnom prirodom i postupno, razmjerno smanjivanju želje za gospodarenjem, osjetiti duhovnu sreću. U vedskim je spisima rečeno da živo biće, razmjerno stjecanju znanja u društvu Svevišnje Božanske Osobe, uživa u svom vječnom, blaženom životu.