STIH 5
ṛṣibhir bahudhā gītaṁ
chandobhir vividhaiḥ pṛthak
brahma-sūtra-padaiś caiva
hetumadbhir viniścitaiḥ
ṛṣibhiḥ – mudraci; bahudhā – na razne načine; gītam – opisali; chandobhiḥ – u vedskim himnama; vividhaiḥ – raznim; pṛthak – različito; brahma-sūtra – Vedānte; padaiḥ – u izrekama; ca – također; eva – zacijelo; hetu-madbhiḥ – s uzrokom i posljedicom; viniścitaiḥ – sigurno.
To znanje o polju djelovanja i poznavatelju djelatnosti mudraci su izložili u raznim vedskim djelima, osobito u Vedānta-sūtri, objašnjavajući uzrok i posljedicu.
SMISAO: Svevišnja Božanska Osoba Kṛṣṇa najviši je autoritet koji može objasniti ovo znanje. Ipak, učeni ljudi i mjerodavni autoriteti uvijek navode svjedočanstva prethodnih autoriteta. Kṛṣṇa objašnjava to najspornije pitanje o dvostranosti i nedvostranosti duše i Nad-duše pozivajući se na Vedāntu, spis koji se smatra vjerodostojnim. On prvo kaže: „To je mišljenje raznih mudraca." Što se tiče mudraca, tu je, uz Njega, i veliki mudrac Vyāsadeva, pisac Vedānta-sūtre, u kojoj je dvostranost savršeno objašnjena. Vyāsadevin otac Parāśara također je veliki mudrac, koji u svojim knjigama o religiji piše – aham tvaṁ ca tathānye… „Svi smo mi – i vi, i ja i razna druga živa bića – transcendentalni, iako se nalazimo u materijalnim tijelima. Sada smo podvrgnuti utjecaju triju guṇa materijalne prirode, ovisno o svojoj karmi. Zbog toga su neki od nas na višem, a neki na nižem položaju. Više i niže prirode postoje zbog neznanja i očituju se u obliku bezbrojnih živih bića, ali nepogrešiva Nad-duša nije okaljana odlikama prirode. Ona je transcendentalna." Slično tome, u izvornim Vedama, osobito u Kaṭha Upaniṣadi, pravi se razlika između duše, Nad-duše i tijela. To su objasnili mnogi veliki mudraci. Parāśara se smatra najistaknutijim među njima.
Riječ chandobhiḥ odnosi se na razne vrste vedske književnosti. Na primjer, Taittirīya Upaniṣada, dio Yajur Vede, opisuje prirodu, živo biće i Svevišnju Božansku Osobu.
Kao što je već bilo rečeno, kṣetra je polje djelovanja. Postoje dvije vrste poznavatelja polja djelovanja: individualno živo biće i vrhovno živo biće. U Taittirīya Upaniṣadi (2.9) rečeno je – brahma pucchaṁ pratiṣṭhā. Jedno od očitovanja energije Svevišnjega Gospodina poznato je kao anna-maya, ovisnost o hrani za opstanak. To je materijalistička spoznaja Svevišnjega. Spoznavši Vrhovnu Apsolutnu Istinu u hrani, osoba može u stadiju prāṇa-maye spoznati Apsolutnu Istinu u životnim simptomima ili životnim oblicima. U stadiju jñāna-maye, spoznaja seže iznad životnih simptoma do mišljenja, osjećanja i htjenja. Potom slijedi spoznaja Brahmana, koja se naziva vijñāna-maya. U tom stadiju, osoba spoznaje razliku između živoga bića i njegova uma i životnih simptoma. Sljedeći, najviši stadij je ānanda-maya, spoznaja sveblažene prirode. Tako postoji pet stadija spoznaje Brahmana, koji se nazivaju brahma-puccham. Prva tri stadija – anna-maya, prāṇa-maya i jñāna-maya – obuhvaćaju polja djelovanja živih bića. Svevišnji Gospodin, koji se naziva ānanda-maya, transcendentalan je prema svim tim poljima djelovanja. Svevišnji je u Vedānta-sūtri opisan riječima – ānando-mayo 'bhyāsāt: Svevišnja Božanska Osoba po prirodi je puna radosti. Da bi uživala u Svom transcendentalnom blaženstvu, ekspandira se u vijñāna-mayu, prāṇa-mayu, jñāna-mayu i anna-mayu. U polju djelovanja, živo se biće smatra uživateljem, ali nije ānanda-maya. Zato živo biće, ako odluči uživati u odnosu s ānanda-mayom, postaje savršeno. To je prava slika Svevišnjega Gospodina kao vrhovnog poznavatelja polja, živoga bića kao podređenog poznavatelja i prirode polja djelovanja. Tu istinu moramo potražiti u Vedānta-sūtri, odnosno Brahma-sūtri.
Ovdje je rečeno da su izreke Brahma-sūtre vrlo lijepo svrstane prema uzroku i posljedici. Neke su od tih sūtri ili izreka na viyad aśruteḥ (2.3.2), nātmā śruteḥ (2.3.18) i parāt tu tac-chruteḥ (2.3.40). Prva se izreka odnosi na polje djelovanja, druga na živo biće, a treća na Svevišnjeg Gospodina, koji je summum bonum svih očitovanja različitih bića.